Broj: Gž-1027/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. (ranije Č.) iz S., M. 115a, OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u S., protiv tuženice M. P. iz S., M. 115a, OIB: …., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., radi izdavanja isprave za upis prava vlasništva, utvrđenja ništavim i isplate, i u pravnoj stvari tuženice-protutužiteljice M. P. iz S., M. 115a, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., protiv tužiteljice-protutuženice V. P. (ranije Č.) iz S., M. 115a, OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u S., radi predaje, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice M. P. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015., u sjednici održanoj dana 23. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015. u dijelu kojim je:

 

a) utvrđen ništavim Aneks predugovora o kupoprodaji koji su tužiteljica V. P. (ex Č.) i tuženica M. P. sklopile 18. srpnja 2005. (točka II. izreke)

 

b) u točki III. izreke naloženo tuženici-protutužiteljici da plati tužiteljici-protutuženici iznos od 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate

 

c) odbijen protutužbeni zahtjev (točka IV. izreke).

 

2. Prihvaća se djelomično žalba tuženice-protutužiteljice i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o plaćanju zateznih kamatama na dosuđenu glavnicu u iznosu od 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, i sudi:

 

Nalaže se tuženici-protutužiteljici da u roku od 15 dana plati tužiteljici-protutuženici na iznos glavnice od 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, zatezne kamate od 11. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje do 10. siječnja 2011. odbija kao neosnovan.

 

3. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točkama V. i VI. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015., i to u dijelu kojim je dosuđen parnični trošak tužiteljici-protutuženici i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu parničnog troška i rješava:

 

Nalaže se tuženici-protutužiteljici da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici-protutuženici troškove postupka u iznosu od 12.084,17 kuna.

 

4. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženice-protutužiteljice u dijelu kojim je izjavljena protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1296/14 od 21. prosinca 2015. kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice (točka I. izreke).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice kojim je traženo da se naloži tuženici-protutužiteljici da izda tužiteljici-protutuženici ispravu podobnu za upis prava vlasništva na njezino ime za 1/2 dijela od 62/408 etaže 1. dijela čest. zem. 6276/9 k.o. Split koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju, istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2, a koji je neodvojivo povezan s pripadajućim zemljištem i zajedničkim dijelovima zgrade, jer će u protivnom tu ispravu  zamijeniti ova presuda na temelju koje će tužiteljica-protutuženica izvršiti uknjižbu prava vlasništva 1/2 dijela od 62/408 etaže 1. dijela čest. zem. 6276/9 k.o. Split koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju, istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2, a koji je neodvojivo povezan sa pripadajućim zemljištem i zajedničkim dijelovima zgrade, na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice-protutužiteljice za 1/2 dijela (točka I. izreke). Istom presudom su prihvaćeni podredni tužbeni zahtjevi tužiteljice-protutuženice i utvrđeno da je ništav Aneks predugovora o kupoprodaji koji su tužiteljica-protutuženica i tuženica-protutužiteljica sklopile dana 18. srpnja 2005. i da taj pravni posao ne proizvodi valjane učinke (točka II. izreke), te je naloženo tuženici-protutužiteljici da plati tužiteljici-protutuženici iznos od 45.000,00 EUR-a, protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate, sa zateznim kamatama koje na iznos od 42.500,00 EUR-a teku od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 2.500,00 EUR-a sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem  polugodištu za tri postotna poena (točka III. izreke). Nadalje je prvostupanjskom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim je traženo da se naloži tužiteljici-protutuženici da preda tuženici-protutužiteljici nekretninu anagrafske oznake M. 115a, zk. ul. br. 17247, poduložak 1, 1. etaže 62/408 etaže 1. dijela čest. zem. 6276/9 k.o. S. koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju, istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2,  i to dio predmetne etaže opisan kao odvojeni zasebni  dio orijentacije sjever ukupne neto površine 32,63 m2 koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice te balkona, slobodnog od osoba i stvari (točka IV. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici-protutužiteljici da nadoknadi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 29.126,25 kuna, a zahtjev za isplatu više zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.905,00 kuna je odbijen (točka V. izreke), dok je zahtjev tuženice-protutužiteljice da joj tužiteljica-protutuženica nadoknadi parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kuna odbijen (točka VI. izreke).

 

              Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) kojom pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno ukine u dijelu odbijanja protutužbenog zahtjeva i naknade troška.

 

              Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je odgovorila na žalbu i predložila da se žalba odbije kao neosnovana. Zahtijeva naknadu troškova za odgovor na žalbu.

 

              Žalba tuženice je djelomično neosnovana a dijelom  je nedopuštena.

 

Prije svega treba reći da tuženica nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv dijela prvostupanjske presude kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice jer je u tom dijelu tuženica uspjela u parnici pa ne može očekivati nikakvu pravnu korist od žalbe. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 367. u vezi s člankom 358. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) u tom dijelu odbaciti žalbu kao nedopuštenu.

 

Iako tuženica u uvodu žalbe kao žalbeni razlog navodi i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ona ni oznakom zakonskog članka ni sadržajno nije posebno odredila ni obrazložila koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je počinio prvostupanjski sud. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. stavkom 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka su podredni zahtjevi tužiteljice za utvrđenje ništavim Aneksa predugovora o kupoprodaji koji su tužiteljica i tuženica sklopile 18. srpnja 2005. i za isplatu iznosa od 45.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama, sa zateznim kamatama, a koji iznos je tužiteljica platila tuženici na temelju ugovora za koji traži da se utvrdi ništavim. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženice kojim traži predaju u posjed sjeveroistočnog dijela stana upisanog u zk. ul. br. 17247, poduložak 1 k.o. Split koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice te balkona, ukupne neto površine od 32,63 m2.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

- da je tuženica vlasnica za cijelo posebnog dijela zgrade u S., anagrafske oznake M. 115a, zk. čest. zem. 6276/9 k.o. S., zk. ul. br. 17247 k.o. S., i to 62/408 dijela, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom jednog stana u prizemlju istočno, označenog „C-3S“ koji se sastoji od ulaza, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka površine 57,30 m2 i terase površine 5,15 m2, ukupne površine 62,45 m2 i parkirnog mjesta smještenog u razini zemlje oznake „C7“ površine 9,9 m2,

 

- da je predmetni stan u naravi podijeljen u dvije cjeline, i to odvojeni zasebni dio orijentacije sjever ukupne neto površine 32,63 m2, koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice te odvojeni zasebni dio orijentacije  jug površine 61,07 m2 koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice te balkona te da u odnosu na te dvije zasebne cjeline nije provedeno etažiranje za izdvajanje samostalnih uporabnih cjelina predmetnog stana,

 

- da su stranke dana 18. srpnja 2005. sklopile ugovor naslovljen kao Aneks predugovora o kupoprodaji kojim se tuženica kao prodavateljica obvezala tužiteljici kao kupcu predati sjeveroistočni dio stana položenog u prizemlju zgrade anagrafske oznake M. 115a, izgrađene na čest. zem. 6276/9 k.o. S. i to dio koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupatila i ulaza što iznosi cca 38 m2 tlocrtne površine te navedeni dio stana etažirati kao samostalnu stambenu cjelinu i uknjižiti ga u zemljišnim knjigama, izvršiti fizičku diobu te predati stan tužiteljici,

 

- da je tužiteljica odmah po kupnji stupila u posjed sjeveroistočnog djela stana, time da je sukladno utanačenju iz članka 6. Aneksa predugovora o kupoprodaji u taj stan uselio tužiteljičin brat,

 

- da je tužiteljica na ime kupoprodajne cijene platila tuženici iznos od 42.500,00 EUR-a, time da je na teret 62/408 dijela povezanog s navedenim stanom u prizemlju navedene zgrade upisano pravo zaloga u iznosu od 42.500,00 EUR-a u korist tužiteljice,

 

- da navedeni Aneks ugovora ne sadrži klauzulu intabulandi,

 

- da su stranke 2008. sklopile usmeni ugovor o zamjeni zasebnih cjelina navedenog stana, koji je realiziran, tako da je tuženica uselila u sjeveroistočni dio stana, a tužiteljica u južni dio stana koji je prostorno veći za oko 16 m2 od sjeveroistočnog djela stana,

 

- da su stranke 24. prosinca 2009. sklopile Sporazum kojim su ugovorile prodaju predmetnog stana kao cjeline na ime tuženice koja je uknjižena vlasnica stana i podjelu postignute cijene na dva jednaka dijela, time da do prodaje stana stranke koriste stan na dosadašnji način, i to da tuženica koristi sjeveroistočni dio stana a tužiteljica jugoistočni dio stana,

 

- da stranke nisu prodale predmetni stan, jer nije bilo zainteresiranih kupaca,

 

- da se tužiteljica u međuvremenu vratila u sjeveroistočni dio stana te sada koristi taj dio stana koji je i bio predmet kupoprodaje, a tuženica koristi južni dio stana.

 

Iznesena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetni Aneks predugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 2005. ne predstavlja predugovor u smislu članka 45. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO/05), jer njime nije određeno sklapanje glavnog ugovora, nego sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe članka 454. stavka 1. ZOO-a budući da je u predmetnom Aneksu određen predmet ugovora i cijena (ugovorena 30.000,00 EUR-a), međutim, stranke ne spore da je stvarno ugovorena i plaćana cijena 42.500,00 EUR-a koja je plaćena u cijelosti, a tužiteljica je ušla i u posjed predmetnog stana. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetni ugovor sklopljen protivno načelu jedinstvenosti nekretnine propisanom u članku 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, u daljnjem tekstu: ZVDSP) jer je tuženica prodala tužiteljici određeni dio predmetnog stana bez utvrđenog suvlasničkog djela cijele nekretnine-zemljišta sa zgradom.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji mogućnost i način uklanjanja nedostatka koji se ogleda u povredi jedinstvenosti nekretnine propisanog odredbom članka 9. ZVDSP-a odnosno da nije moguće etažiranje predmetnog stana izdvajanjem sjeveroistočnog dijela stana koji je bio predmet kupoprodaje u samostalnu uporabnu cjelinu. Utvrđeno je, naime, da tuženica ugovorom preuzetu obvezu etažiranja predmetnog stana nije ispunila, iako je prošlo deset godina od sklapanja ugovora. Također je utvrđeno da je i tužiteljica sa svoje strane poduzimala određene radnje kako bi se provelo etažiranje, ali u tome nije uspjela, i to stoga jer je tuženica svojem stanu pripojila dio predmetne nekretnine-terasu koja predstavlja zajednički dio zgrade koji pripada svim suvlasnicima predmetne nekretnine, zbog čega nije dobila suglasnost svih suvlasnika navedene nekretnine.

 

S obzirom na prednja utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je ugovorena činidba iz predmetnog Aneksa predugovora o kupoprodaji nemoguća i da je stoga predmetni Aneks predugovora o kupoprodaji ništav pravni posao u smislu članka 47. ZOO/91 pa je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje ništavim predmetnog Aneksa predugovora o kupoprodaji.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 104. stavka 1. ZOO/91, kojom je propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, kada je naložio tuženici da vrati tužiteljici iznos od 45.000,00 EUR-a koji je ukupno primila po osnovi navedenog ništavog ugovora.

 

Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženica kao nesavjestan stjecatelj dužna platiti zatezne kamate na primljeni iznos od 42.500,00 EUR-a od 1. siječnja 2006., a na iznos od 2.500,00 EUR-a od 1. siječnja 2009., sve do isplate.

 

Prema odredbi članka 214. ZOO/91, koja se primjenjuje i u slučaju plaćanja zateznih kamata kod ništavih pravnih poslova, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući na umu ukupno ponašanje stranaka prije pokretanja ove parnice (usmeni ugovor o zamjeni zasebnih cjelina navedenog stana od kojega su stranke kasnije odustale, sporazum o prodaji predmetnog stana kao cjeline) i njihove obostrano poduzete radnje kako bi se uklonili nedostatci predmetnog ugovora koji se tiču povrede načela jedinstvenosti nekretnine, odnosno kako bi se predmetni ugovor uskladio s navedenim načelom (neuspjeli pokušaj etažiranja, podnošenje zahtjeva za legalizaciju), tuženica se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem. Stoga je tuženica u obvezi platiti tužiteljici na primljeni iznos od 45.000,00 EUR-a zatezne kamate od podnošenja zahtjeva odnosno tužbe, tj. od 11. siječnja 2011. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO/05.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 286. stavka 1. ZOO/91 kada je odbio protutužbeni zahtjev za predaju u posjed sjeveroistočnog dijela predmetnog stana koji sada koristi tužiteljica. Naime, prema odredbi članka 286. stavka 1. ZOO/91 vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Budući da tužiteljica ima dospjelo potraživanje prema tuženici po osnovi povrata plaćene cijene iz navedenog ništavog ugovora, ona je ovlaštena zadržati sjeveroistočni  dio predmetnog stana dok joj tuženica ne vrati plaćeni iznos.

 

Zbog svega navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavim Aneksa predugovora o kupoprodaji koji su stranke sklopile 18. srpnja 2005. i za isplatu iznosa od 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan isplate te odbijen protutužbeni zahtjev tuženice, dok je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačena odluka prvostupanjskog suda o plaćanju zateznih kamata na dosuđenu glavnicu od 45.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti kunama, tako da je tužiteljici dosuđena zatezna kamata počev od dana podnošenja tužbe.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

 

Tužiteljica nije uspjela s glavnim tužbenim zahtjevom, dok je uspjela s podrednim zahtjevom, osim u dijelu koji se odnosi na sporedno traženje-zatezne kamate gdje je njezin zahtjev djelomično prihvaćen, dok tuženica nije uspjela sa svojim protutužbenim zahtjevom. S obzirom na opisani uspjeh stranaka u postupku ovaj sud smatra da je tužiteljica uspjela s 2/3 svoga zahtjeva, dok uspjeh tuženice iznosi 1/3.

 

Troškovi tužiteljice u prvostupanjskom postupku, i to za zastupanje po punomoćniku u osobi odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) iznose 26.406,25 kuna, te za sudske pristojbe za tužbu i presudu 1.360,00 kuna, odnosno ukupno 29.126,25 kuna. Od tog iznosa tužiteljici s obzirom na njezin uspjeh u parnici (2/3) pripada iznos od 19.417,50 kuna.

 

Tuženici su priznati troškovi za sastavljanje odgovora na tužbu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 31. siječnja 2013., 5. travnja 2013., 16. svibnja 2013., 11. veljače 2015., 1. rujna 2015., 14. listopada 2015. i 5. studenog 2015. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), 50 bodova za pristup na ročište od 23. travnja 2015. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), 50 bodova za sastavljanje podneska od 30. rujna 2015. (Tbr. 8. t. 3. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje protutužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 2200 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife) daje iznos od 22.000,00 kuna. Tuženica nije zatražila na obavljene radnje porez na dodanu vrijednost pa joj taj porez nije obračunat. Osim toga tuženici nisu priznati troškovi za sudske pristojbe jer taj trošak nije popisan u skladu s odredbom članka 164. stavkom 2. ZPP-a. Troškove žalbenog postupka tuženica nije popisala.

 

Tuženici od ukupno priznatog troška od 22.000,00 kuna s obzirom na njezin uspjeh u parnici (1/3) pripada trošak u iznosu od 7.333,33 kune.

 

Kada se prebiju troškovi koji strankama pripadaju s obzirom na njihov uspjeh u parnici, proizlazi da je tuženica dužna nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.084,17 kune.

 

Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 23. ožujka 2017.