Broj: Gž-3567/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja S. J., iz C., B. 32, OIB: …………., zastupanog po punomoćnici H. S., odvjetnici u R., protiv tuženika M. C., iz C., B. 32, OIB: …………., zastupane po punomoćniku I. Z., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici broj P-1134/2015 od 25. kolovoza 2016., dana 29. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici broj P-1134/2015 od 25. kolovoza 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženoj M. C. iz C., B. 32, isplatiti tužitelju iznos od 10.502,47 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od  5.200,00 kuna u roku od 15 dana."

 

              Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

             

Na žalbu nije odgovoreno.

             

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 10.502,47 kuna iz osnove naknade za troškove smještaja u dom i pogrebne troškove za sada pokojnu K. J., majku parničnih stranaka.

 

Među parničnim stankama nije sporno da su tužena i njena majka, pok. K. J. 10. listopada 2006. sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Sukladno odredbama ovog ugovora davateljica uzdržavanja, tužena, imala je obvezu osigurati cjelokupnu brigu i njegu svojoj majci, posebno u pogledu prehrane i druge njege, održavanja higijene i stana, a u slučaju bolesti liječenje i kupovanje lijekova, uključujući i bolničke troškove te obaviti pokop primateljice uzdržavanja prema mjesnim običajima.

 

Tužitelj je sudu dostavio potvrdu o uplati na iznos od 5.179,47 kuna koja glasi na njegovo ime, račun koji glasi na iznos od 323,00 kune izdan od strane obrta za ugostiteljstvo i turizam M. C. te nalog za plaćanje na iznos od 5.000,00 kuna, uplaćen ustanovi za zdravstvenu njegu u B., odnosno ukupno 10.502,47 kuna, koji iznos u ovom parničnom postupka tužitelj potražuje od tužene. Iznos od 5.179,47 kuna odnosi se na trošak pokopa pok. K. J., iznos od 323,00 kuna u K. M. za troškove pića za nosače lijesa te iznos od 5.000,00 kuna Ustanovi za starije i nemoćne osobe za smještaj pok. K. J. u dom.

 

             Prema odredbi članka 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 81/04, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

 

             Odredbom članka 1121 ZOO-a je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

 

               Tužitelj je u iskazu naveo da mu je bilo poznato, još od prije, da je tužena sa majkom imala sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da mu je bilo poznato koje je obveze tužena imala prema majci sukladno ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i to da je tužena morala svojoj majci osigurati cjelokupnu brigu i njegu, posebno u pogledu prehrane i druge njege, održavanja higijene i stana, a u slučaju bolesti liječenje i kupovanje lijekova, uključujući i bolničke troškove, a u slučaju smrti majke obaviti njen pokop o svom trošku prema mjesnim običajima.

 

              Polazeći od navedenog, obveza tužene je bila voditi brigu o majci, pok. K. J.,  o njenom zdravstvenom stanju koje je očito bilo ozbiljno narušeno, o smještaju majke u dom ukoliko je to bilo potrebno organizirati i ako nije bilo drugačijeg rješenja te obaviti pokop majke, a sve je to tužitelju bilo poznato i prije nego što je zdravstveno stanje majke pok. K. J. ozbiljno narušeno.

 

Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno iskaza svjedoka K. J. i N. J., proizlazi da je tužitelj sam na svoju ruku, bez obzira ako je to i bila preporuka liječnika, odlučio majku smjestiti u dom za starije i nemoćne u B., koje troškove je doista i snosio te je sam organizirao pokop majke i snosio trošak pokopa bez da se o tome pokušao dogovoriti se sa svojom sestrom, tuženom, čija je to obveza bila. S obzirom da je tužitelj izvršio navedena plaćanja znajući da nije dužan platiti, a nije zadržao pravo na povrat, niti je platio da bi izbjegao prisilu, a niti je isplata duga zavisila od ispunjenja uvjeta, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Pored toga, prema odredbi članka 1121. ZOO-a tužitelj je obavio tuđi posao odnosno posao tužene bez naloga ili ovlaštenja tužene, a ne radi se o situaciji koja ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tužena nije odbila smjestiti majku u dom niti je tužena odbijala voditi brigu o majci po otpuštanju iz bolnice već je tužitelj, bez da se s tuženom posavjetovao ili dogovarao, majku smjestio u dom. Iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi da mu se tužena obratila da ona obavi uslugu pokopa pok. K. J. te je očito da je tužena imala namjeru obaviti pokop majke i snositi troškove istog, dok se tužitelj nije umiješao i pokop organizirao bez da se o tome dogovorio sa tuženom. Na taj način tužitelj je postupao bez naloga i ovlaštenja tužene čija je bila obveza da brine o majci i obavi njen pokop, a ne radi se o tome da je tužena odbila izvršiti svoju obvezu, pa da ju je morao obaviti tužitelj jer da bi inače propuštanjem skrbi o majci i propuštanjem i odbijanjem snošenja troškova pokopa od stane tužene nastupila nekakva šteta. Polazeći od navedenog prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

             

Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 29. ožujka 2017.