Broj: Gž-2861/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja,  Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. C. iz Z., N. V. 11, OIB: ……………, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tužene G. Š. iz Z., V. 124, OIB: ……………., koju zastupaju punomoćnici V. M. i G. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1362/15 od 03. lipnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženice, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1362/15 od 03. lipnja 2016. godine,

 

              1)potvrđuje

 

              u dijelu kojim je naloženo tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11), po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (dio točke I. izreke), a

 

              2)preinačuje

 

              u dijelu kojim je na dosuđenu glavnicu tužitelju priznata zakonska zatezna kamata za razdoblje od 09. rujna 2014. do 09. ožujka 2015. godine, prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

              II.Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.565,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. od 03. lipnja 2016. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. rujna 2014. godine do isplate po kamatnoj stopi u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj 132/07) do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (točka I. izreke).

 

Istom presudom naloženo je tuženici da tužitelju u roku od 15 dana  naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.565,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. od 03. lipnja 2016. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (točka II. izreke).

 

Ujedno je odbijen i zahtjev tužene za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

 

Protiv te presude prvostupanjskog suda žalila se  tužena, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno, da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. istog Zakona.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova nevraćenog zajma.

 

Prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio:

 

-da je u Izjavi od 21. srpnja 2014. godine navedeno da tužena izjavljuje da joj je tužitelj posudio 25.000,00 EUR koje da će vratiti najkasnije do 08. rujna 2014. godine,

 

-da je potpis tužene u Izjavi ovjeren kod javnog bilježnika L. S. K., sa sjedištem u Z.,

 

-da iz iskaza svjedokinje I. C., supruge tužitelja, proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženoj 25.000,00 EUR, a ona da se obvezala vratiti novac, time da kamata nije ugovorena, ali da novac nije vraćen,

 

-da je tužitelj u svom iskazu naveo kako je poznavao oca tužene oko 30 godina, kao obrtnika s kojim je surađivao, pa da je tako upoznao i tuženu koja da mu je kazala da je u financijskim poteškoćama, te da je od njega zatražila zajam, a on da joj je novac pozajmio, ali, kojeg tužena da nije vratila.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je među strankama sklopljen ugovor o zajmu iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje:ZOO), prema kojemu ugovor nastaje već samim sporazumom stranaka. Kako se tužena u Izjavi od 21. srpnja 2014. godine obvezala zajam vratiti do 08. rujna 2014. godine, a u postupku nije dokazala da je tužitelju novac vratila, a niti je dokazala da je sadržaj Izjave od 21. srpnja 2014. godine iz nekog drugog razloga ne obvezuje, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, smatrajući pri tome da se radi o novčanoj obvezi koju je dopušteno ispuniti samo u domaćoj valuti. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

 

Ispravno je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, kako je to propisano odredbom članka 8. ZPP-a, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu je tužena od tužitelja primila novac kojeg nije vratila, jer je isti utemeljen na izvedenim dokazima u postupku, ali i činjenici da tužena u ovoj parnici nije tvrdila, pa ni predlagala dokaz na okolnost da je primljeni novac tužitelju vratila, ili da je sadržaj Izjave od 21. srpnja 2014. godine, ne obvezuje iz nekog drugog razloga.

 

U žalbi tužene je navedeno da je radi pravilnog utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, neophodno bilo provesti dokaz saslušanjem tužene koja nije imala priliku iskazati, niti dokazati da je iz nekog razloga Izjava obvezuje ili ne obvezuje.

 

U odnosu na ove žalbene navode, za odgovoriti je da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo razloge radi kojih je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužene i to radi izostanka s ročišta na koje je pozivana radi saslušanja (17. rujna 2015. godine kada je izostanak opravdala, te s ročišta od 18. studenoga 2015. i 21. travnja 2016. godine kada izostanak nije opravdala). Prema tome, tužena je imala priliku dati svoj iskaz, pa kada tu mogućnost nije iskoristila, neosnovano je njezino žalbeno prigovaranje u navedenom smislu, jer se odustanak prvostupanjskog suda od izvođenja dokaza njenim saslušanjem ne može smatrati nezakonitim postupanjem u smislu uskrate mogućnosti da tužena raspravlja pred sudom.

 

Međutim, kako je među strankama sklopljen ugovor o zajmu u stranoj valuti, pa je time protivan Zakonu o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13), koji ne predviđa sklapanje zajma u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata, a niti je dopušteno sklapanje takvih poslova prema Odluci o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji ("Narodne novine" broj 111/05 i 16/15), isti je ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a.

 

Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takva ugovora, a prema odredbi članka 327. stavaka 1. istog Zakona na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, prema odredbi članka 22. stavka 3. ZOO-a ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

 

Obzirom da je tužitelj u ovom postupku, od tužene zahtijevao isplatu u kunskoj protuvrijednost iznosa od 25.000,00 eura, i to prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, koji tečaj je niži od prodajnog tečaja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u odluci o glavnoj stvari u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

 

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, a u ovom slučaju je tužena stekla 25.000,00 eura bez osnove, jer je ugovor o zajmu ništetan, u smislu odredbe članka 1116. ZOO-a, ugovorne strane treba smatrati savjesnima. Stoga je tužena u obvezi isplatiti tužitelju zateznu kamatu od slijedećeg dana od podnošenja tužbe, a ne od slijedećeg dana od ugovorenog roka vraćanja zajma, kako je odlučeno u pobijanoj presudi, obzirom da je ugovor o zajmu ništetan, pa je ništetna i odredba o roku vraćanja primljenog novca.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe tužene, odlučeno je kao pod točkom I. 1) i 2) izreke ove drugostupanjske presude.

 

Iako je u povodu žalbe tužene, djelomično preinačena pobijana presuda prvostupanjskog suda, pa bi sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo odlučiti o trošku cijelog postupka, ovaj drugostupanjski sud smatra da je osnovano obvezati tuženu na naknadu ukupnog parničnog troška kojeg je prvostupanjski sud pravilno obračunao u ukupnom iznosu od 17.565,00 kuna, obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate, što znači u razmjerno neznatnom dijelu, a radi koje odluke nisu ni nastali neki posebni troškovi. Zato je, temeljem odredbe članka 154. stavka 3. u vezi sa člankom 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.  

 

U Splitu, 26. travnja 2017. godine