Broj: Gž-3828/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. N. iz S., ..., OIB: ...,  zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tuženika Općine Hrvace, Hrvace bb, Hrvace, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-333/13 od 24. listopada 2016. godine, dana 27. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-333/13 od 24. listopada 2016. godine u točkama I. i III. njene izreke.

 

              II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-333/13 od 24. listopada 2016. godine u pobijanom dijelu točke II. njene izreke i sudi:

 

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 10.738,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 24. listopada 2016. godine do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa više traženog tužitelj odbija.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

              "I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. kolovoza 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. godine do konačne isplate na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu  iznos od 11.238,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 24. listopada 2016. godine do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje od 23. kolovoza 2013. godine do 23. listopada 2016. godine tužitelj odbija u svom zahtjevu.

 

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 19.525,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a  koja teče od dana 24. listopada 2016. godine pa do konačne isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

              Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dosuđujućem dijelu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu tuženiku troškova postupka uvećanom za sastav žalbe.

 

              U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče navode žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.000,00 kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za isplatom iznosa od 11.238,60 kuna na ime imovinske štete na motociklu koja je nastala u štetnom događaju od 24. lipnja 2012. godine na području O. H., na uskoj, asfaltiranoj i nerazvrstanoj cesti koja spaja G. B. i V. Naime na tom području dogodila se prometna nesreća na način da je tužitelj upravljajući motociklom-skuterom u svom vlasništvu marke Honda reg. oznake ... naletio na hrpu pijeska, šljunka i kamenja rasutog po kolniku, koje, bez ikakve postavljane zaštite direktno i permanentno ugrožava kolnik, da nije bilo znakova upozorenja, te da na uskoj cesti, ne mogavši izbjeći pad, iste prigode zadobio i tjelesne ozljede potkoljenice, podlaktice te je šivan a time mu je i ožiljak trajno zaostao a na motociklu nastala oštećenja.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je štetni događaj uzrokovan pijeskom i sitnim kamenjem na nerazvrstanoj cesti koji je trebao biti uklonjen i za to postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju nerazvrstane ceste.

 

              Isto tako pravilno je utvrđeno da u ponašanju tužitelja nije bilo nikakvog doprinosa nastanku nesreće posebno s obzirom na utvrđenu brzinu kretanja motocikla, koja je iznosila 30-34 km/h ili 8,88 m/sec. Prema tome, suprotno žalbenim navodima i ovaj sud utvrđuje da je osnovni uzrok nastanka prometne nesreće oštećeni kolnik (neuklonjen pijesak, sitno kamenje, zemlja) te je tuženik odgovoran za predmetnu štetu jer je propustio održavati cestu na način da je na istoj osigurao nesmetan i siguran promet uklanjanjem pijeska, zemlje, sitnog kamenja.

 

U smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prvostupanjski sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti.

 

Odredbom članka 1100. ZOO-a normirano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno naknadi imovinske štete a i kad je nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je kod tužitelja došlo do tjelesnih ozljeda u predjelu lateralno lijeve potkoljenice, ogrebotine na desnoj potkoljenici i oba koljena, da se kod tužitelja se radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi zbog koje je trpio boli jakog intenziteta  jedan dan, srednjeg jedan tjedan i dva tjedna slabog intenziteta, te mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna četiri do pet dana u tjednu po jedan sat.

 

Prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja prvostupanjski sud je utvrdio da  pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 3.000,00 kuna.

 

Odredbom članka 1046. ZOO-a je propisano da je šteta pored ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta), člankom 1085. istog zakona da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala te da je, kada to nije moguće, odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, člankom 1086. propisano je da se šteta smatra dospjelom u trenutku naknade štete, a člankom 1089. stavak 2. ZOO-a,  da se visina naknade određuje prema cijenama u vrijeme dosuđenja izuzev slučajeva kad zakon određuje drugo.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete, međutim prilikom utvrđivanja visine pogrešno je istu utvrdio sa iznosom od 11.238,60 kuna umjesto 10.738,40 kuna.

 

U tom smislu pravilno žalitelj ukazuje da nakon zaključenja prethodnog postupka više nije moguće preinačiti tužbu u smislu odredbe članka 190. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP).

 

Što se tiče visine štete iako ona iznosi 11.238,60 kuna a kako su to utvrdili sudski vještaci, nakon zaključenja prethodnog postupka nije moguće preinačiti tužbu na unos od 11.238,60 kuna.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Zbog iznesenog žalba tužene djelomično je uvažena kao osnovana, prvostupanjska presuda preinačena u točki II. njene izreke temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a dok je u odnosu na točku I. i III. presude žalba tuženika odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U nepobijanom dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelj odbijen sa više zatraženom kamatom za razdoblje od 23. kolovoza 2013. do 23. listopada 2016. godine prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena budući da žalbom nije pobijana.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovorna na žalbu jer prema utvrđenju ovog suda u ovoj fazi postupka ta postupovna radnja nije bila neophodna.

 

U Splitu 27. travnja 2017. godine.