Broj: Gž-3647/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragica Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz S., ..., OIB: ..., zastupan po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: ...,  radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući  o žalbi tuženika protiv  presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7550/15 od dana 19. veljače 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7550/15 od dana 19. veljače 2016. godine na način da se sudi:

 

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se ništetnom kupoprodajna pogodba od 23. kolovoza 1947. godine, te navedena pogodba ne proizvodi pravne učinke.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.680,16 kuna."

 

              II. Odluka o troškovima postupka nije donesena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda  prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je utvrđena ništetnom kupoprodajna pogodba od 23. kolovoza 1947. godine te je suđeno da ista ne proizvodi pravne učinke ( točka I. izreke).

 

              Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku  u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.680,16 kuna (točka II. izreke).

 

              Protiv navedene presude žali se tuženik Grad Split te presudu pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj

 

 

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

              Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj, u odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.

 

              Žalba tuženika je osnovana.

 

              Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim kupoprodajne pogodbe od 23. kolovoza 1947. godine te da navedena pogodba ne proizvodi pravne učinke.

 

              Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice:

 

              - da je dana 29. kolovoza 1947. godine zaključena pogodba između L. L. pok I. i Gradskog odbora S., a sve vezano za prodaju predmetne nekretnine za koju je ugovorena kupoprodajna cijena od tadašnjih 193.200 dinara;

 

              - da je navedena pogodba potpisana pod prisilom, iz razloga proširenja područja tadašnje rezidencije predsjednika Demokratske Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita;

 

              - da je pok. L. L. djed tužitelja koji  je imao njegovog oca pok. A. te stričeve Š. i J., a isti je preminuo 1951. godine;

 

              - da je djed tužitelja bio pozvan u Gradski narodni odbor gdje mu je ponuđena predmetna pogodba za potpis i da je tom prigodom na stolu bio i pištolj, a za to vrijeme da su se događale masovne likvidacije ljudi u Splitu,  a i njegov sin da je bio u zatvoru;

             

              -da iz iskaza tužitelja odnosno iskaza svjedoka Z. P. da proizlazi kako je pok. prednik tužitelja Š. L. bio prisiljen potpisati spornu pogodbu u strahu za sebe i svoju obitelj,

 

-da svjedok pogodbe F. R. nije istog dana potpisao pogodbu nego tek 28. kolovoza 1947. godine odnosno pet dana nakon zaključenja iste.

 

              Slijedom navedenih utvrđenja, a pozivom na odredbu čl.  322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15: dalje ZOO) sud prvog stupnja je zaključio da je predmetna pogodba sastavljena protivno dobrim običajima te da je iskorišten težak položaj pok. L. L., jer je istu bio prisiljen potpisati u strahu za sebe i svoju obitelj pa je primjenom odredbe paragrafa 879. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" br. 53/91) predmetna pogodba proglašena ništetna, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              Također, je istaknuto da tužitelj ima pravni interes kao nasljednik pok. L. L. utvrditi ništetnim spornu kupoprodajnu pogodbu budući se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 180. ZPP-a jer da je u tijeku postupak za povrat imovine po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/06, 92/99, 80/02 i 81/02).

 

              Dakle, sud prvog stupnja  je  smatrao da je vrijeme sklapanja ugovora, s obzirom na situaciju koja je egzistirala poslije drugog svjetskog rata, bilo doista specifično vrijeme koje je, posebno imajući u vidu činjenicu da je pok. Š. L. bio u zatvoru, moglo utjecati na prednika tužitelja i navesti ga na sklapanje spornog ugovora što inače u "redovnim okolnostima " ne bi učinio.

 

              Gore navedeni pravni zaključak prvostupanjskog suda glede ništetnosti kupoprodajne pogodbe od 23. VIII 1947. ne prihvaća ovaj žalbeni sud.

 

              Međutim, kada se radi o situaciji predviđenom pravnim pravilima paragrafa 870. OgZ-a, u konkretnom slučaju postojanje straha kod tužitelja imalo bi za posljedicu, sukladno odredbi paragrafa 1489. pobojnost, a ne ništetnost spornog ugovora.

 

              Naime, prema citiranoj odredbi OgZ-a koje od druge strane lukavstvom ili strahom nepravednim i temeljitim (paragraf 55) bio pobuđen da zaključi Ugovor, nije obavezan držati ga. Prema paragrafu 1487. OgZ-a, slijedeća prava kao: iskanje radi straha ili bludnje dogodivše se u pogodbi, gdje druga ugovarajuća strana nije kriva nikakvoj prevari, imaju se izvesti u tri godine. Pošto prođe pomenuto vrijeme, takva prava i iskanje zastaruje.

 

              S obzirom na navedeno, dakle, strah nije razlog ništetnosti pravnog posla već pobojnosti iz citiranog paragrafa te rok od tri godine za utuženje je istekao pa je osnovan prigovor zastare odnosno prekluzije kojeg je tuženik isticao u tijeku ovog postupka, a u čemu ustrajava i u žalbi.

 

              Radi iznesenog, presudu prvostupanjskog suda valjalo je preinačiti sukladno odredbi članka 370. točka 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod I.

 

              Odluka o troškovima postupka je izostala budući tuženik istog nije zatražio odnosno popisao, slijedom čega je odlučeno kao u točka II. izreke.

 

U Splitu, 1. lipnja 2017. godine