Broj: Gž-1649/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.P. B. d.o.o., S., D. F. B. bb, kojeg zastupa punomoćnik Z. B. odvjetnik u Splitu, protiv tuženika E. O. d.d. Z., P. S., R.B. 15, kojeg zastupa Odvjetnički ured G. i P., Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovni broj Pnš-192/11 od 18. prosinca 2015., dana 9. lipnja 2017.,

                                                       

p r e s u d i o   j e

 

              Odbije se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-192/11 od 18. prosinca 2015.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženik obveže isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od ukupno 17.549,73 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje na navedeni iznos teku počev od 13.srpnja 2009. pa do isplate, uz naknadu troškova postupka (točka I. izreke).

 

              U odluci pod točkom II. izreke obvezan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

 

              Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja s osnova naknade imovinske štete na osobnom vozilu "Mazda B 2500 D" reg. oznake ST 200 HD.

 

              Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetnim vozilom u vlasništvu tužitelja dana 4. lipnja 2008. u Supetru upravljao B. B.krećući se ulicom 22. lipnja iz smjera sjevera prema jugu te je ušao u križanje s ulicom Put Pasika, da bi ga u tom trenutku s njegove lijeve strane zahvatilo i snažno udarilo motorno vozilo "Opel Zafira" reg. oznake ST 951 NA, kojim je upravljao M. J., je nakon primarnog udara vozilo tužitelja pretrpjelo daljnje oštećenja.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio zahtjev tužitelja jer je smatrao utvrđenim da činjenica što u trenutku predmetne prometne nezgode ne odnosnom raskrižju nije bilo vertikalne signalizacije, koja bi pokazivala na prednost prolaska u ulici Put Pasika niti je bio postavljen znak obveznog zaustavljanja, ne ukazuje na postojanje odgovornosti osiguranika tuženika, koji se odnosne prigode kretao cestom s prednošću prolaza zadržavajući pravac kretnja prometnicom, koja po svojim osobinama te konfiguraciji na terenu upućuje da se radi o glavnoj ulici u odnosu na manje sporedne.

 

Neosnovano žalitelj u žalbenim navodim osporava pravilnost i zakonitost odlučnih činjeničnih utvrđenja pa s tim u svezi i pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u pobijanoj presudi.

 

Naime, odgovornost tuženika kao osiguratelja za štetu nastalu uporabom motornog vozila promatrati je u kontekstu odgovornosti njegovog osiguranika, koji odnosne prigode s obzirom na utvrđeno upravlja osobnim vozilom prometnicom s prednošću prolaza.

 

Tako je odgovornost sudionika prometne nezgode regulirana  odredbama Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO) u članku 1072. pod nazivom «Međusobni zahtjevi vlasnika motornih vozila».

              Prema navedenoj odredbi članka 1072. stavka 1. citiranog Zakona, kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako pak postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (stavak 2.). Ako nema krivnje ni jednog od njih, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva nešto drugo.

              Dakle, zakonodavac je odštetni zahtjev vlasnika motornih vozila za štete nastale u tzv. sudaru sveo na krivnju vozača u kritičnom trenutku nastanka štetnog događaja. Tu se prepoznaje i podijeljena odgovornost, budući da štetni događaj može biti rezultat dviju podijeljenih krivnji, što zavisi od slučaja do slučaja i okolnosti samog događaja na prometnici.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je osnovom pribavljenog dopisa gradonačelnika G. S. i dostavljenog preslika iz prometnog projekta postojeće prometne signalizacije u Supetru, razvidno da je ulica kojom se odnosno prigode kretao osiguranik tuženika Put Pasika glavna ulica u gradu Supetru, koja se križa sa više sporednih ulica, pa tako ulicom Hrvatskih žrtava, ulicom bana Josipa Jelačića, ulicom 18. rujna, ulicom Tina Ujevića te ulicom 22. lipnja, i na svim tim ulicama postoji vertikalna prometna signalizacija na način da je na svakom od raskrižja postavljen prometni znak pa je ulica Put Pasika ulica s prednošću prolaza u odnosu na nailazeće sporedne ulice.

 

Potvrdu tomu sud prvog stupnja nalazi i u kazivanju tijekom postupka saslušanog osiguranika tuženika, kojem je bilo poznato da vozi glavnom ulicom jer se istom vozi svaki dan i to neovisno o tome što odnosne prigode doista na križanju nije bilo znaka prednosti prolaska jer je isti uklonjen od strane vozača komunalnog vozila za odvoz smeća.

 

Međutim, to što na predmetnom raskrižju nije bilo znakovlja vertikalne signalizacije ukazuje samo na propust osoba dužnih za osiguranje održavanja prometnih znakova, pa time i osnovanost prihvaćenog prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika kao osiguratelja.

             

              Naime, tuženik kao osiguratelj navodnog štetnika odgovara tužitelju za štetu samo pod pretpostavkom postojanja odgovornosti svojeg osiguranika koja nije utvrđena, pa sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo kad je na temelju izloženog stanja stvari odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

              Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 9. lipnja 2017.