Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-598/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branki Ribičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., OIB… , kojega zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. D., V. V., M. K. i I. B. P. u Z., protiv tuženika Ž. V. iz Z., OIB…, koga zastupa S. B. odvjetnica iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 109 Pn-2068/15-84 od 20. siječnja 2017. godine, dana16. kolovoza 2017.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se uvažava, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 109 Pn-2068/15-84 od 20. siječnja 2017. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke) i odluci o troškovima postupka (točka III. izreke) i sudi:
Tužitelj D. L. iz Z., OIB… odbija se sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
I. „ Nalaže se tuženiku Ž. V. isplatiti tužitelju D. L. iznos od 8.815,00 kn (slovima:osamtisućaosamstopetnaestkuna) sa zateznim kamatama tekućima od 1. lipnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Ž. V. nadoknaditi tužitelju D. L. troškove parničnog postupka u iznosu od 10.768,48 kn sa zateznim kamatama tekućima od 20. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Tužitelj D. L. dužan je tuženiku Ž. V. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Pobijanom presudom naloženo je tuženiku Ž. V. da tužitelju D. L. isplati iznos od 8.815,00 kn (slovima:osamtisućaosamstopetnaestkuna) sa zateznim kamatama tekućima od 1. lipnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana ( točka I. izreke), dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.500,00 kuna sa zateznim kamatama tužitelj odbijen ( točka II. izreke).
Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.768,48 kn sa zateznim kamatama tekućima od 20. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana ( točka III. izreke).
Protiv ove presude u odnosu na njen dosuđujući dio ( točka I. izreke) i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), pravovremeno je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud žalbu usvoji, te pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troškova žalbe, ili da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Osnovano u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP), jer presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi nisu jasni, te je time i materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je djelatnost tuženike u konkretnim okolnostima nastanka štete tužitelju utvrđena kao opasna djelatnost i udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadu štete.
Naime u ovom predmetu tužitelj kao sin i građanskopravni sukcesor, iza u ovom postupku preminulog oca, zahtjeva naknadu štete od tuženika kao vlasnika noćnog kluba, a koja šteta je njegovom ocu nastala kada nastala je 14. ožujka 2008. kao gost u noćnom klubu B. u Z., napadnut oko 1,15 sati od strane tri nepoznata gosta, te tom prilikom zadobio tjelesne povrede.
Stoga je tijekom postupka, kao i u žalbenoj fazi istog, prijeporno pitanje da li tuženik kao vlasnik noćnog kluba odgovara tužitelju za štetu kao vlasnik opasne djelatnosti, dakle temeljem odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je šteta nastala kao posljedica napada od strane treće osobe, gosta u navedenom klubu.
Ovo prijeporno pitanje prvostupanjski sud je ocjenjivao na temelju provedenih dokaza i to podataka u izvješću PU Zagrebačke, te iskaza saslušanih svjedoka.
Iz izvješća PU Zagrebačke od 15. travnja 2008. u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid proizlazi da su policijski službenici po dojavi nepoznate osobe u 1,15 sati da je kod noćnog kluba B. u Z., u tijeku tučnjava, došli na lice mjesta te zatekli vlasnika noćnog kluba, ovdje tuženika i ekipu hitne medicinske pomoći koja je odvozila prednika tužitelja u bolnicu zbog zadobivenih ozljeda u tučnjavi, zatim konobaricu u klubu O. M. i goste kluba V. Ž., N. H., R. D., R. K., N. N. i M. M..
Iz iskaza svjedokinje V. Ž. u bitnome proizlazi da je zajedno s tužiteljem sjedila u separeu noćnog kluba B., a na udaljenosti od 2 do 3 metra je bilo neko društvo, te jedna djevojka iz tog društva počela bacati čaše prema njihovom stolu bez ikakvog povoda, a zatim počela razbijati po cijelom lokalu, prednik tužitelja zamolio njeno društvo da ju smire, nakon čega je napadnut, te je ona zvala policiju.
Iz iskaza svjedoka O. M. u bitnome proizlazi da je toga dana bila konobarica u noćnom klubu B., te je vidjela prednika tužitelja u društvu sa dvoje ili troje ljudi, od kojih je jedna bila ženska osoba, da je prednik tužitelja bio u vidno alkoholiziranom stanju već kad je došao u lokal, te je bio jako glasan, da je ona pred kraj radnog vremena zamolila goste da napuste lokal, te je u tom trenutku primijetila da postoji svađa između prednika tužitelja i neke druge osobe koja nije bila s njim u društvu i da su se isti naguravali, međutim da nije bilo nikakvog bacanja čaša budući je pokupila sve čaše sa stolova, da se ozbiljni fizički sukob dogodio izvan lokala.
Svjedoci M. B., J. M. i M. L. su policajci koji su došli na mjesto događaja te su po tragovima krvi, razbijenim čašama i po izgledu prednika tužitelja koji je bio vidno ozlijeđen, utvrdili da je u kafiću bilo tučnjave te da je do tučnjave došlo kod prvog ili drugog separea kod ulaza, ističu da su u navedenom klubu uredovali u više navrata po sličnim dojavama.
Ostali svjedoci N. N., N. H., R. K., M. M. u svojim iskazima tvrde da nisu ništa vidjeli i sjećaju se samo da je došla policija koja ih je ispitivala.
Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, djelatnost tuženika koji drži noćni klub sama po sebi nije opasna djelatnost.
Okolnost da klub radi do kasnih noćnih sati, da u njega dolaze alkoholizirani ljudi, odnosno da u klubu konzumiraju alkohol, da su zbog toga mogući sukobi kao i kritične zgode, a kojih je bilo i ranije, prvostupanjski sud ocjenjuje dovoljnim da bi se radilo o opasnoj djelatnosti tuženika, te obvezi naknade štete tužitelju.
Osnovano tuženik u žalbi ističe da je opasna djelatnost ona od koje po redovnom tijeku stvari postoji povećana opasnost za okolinu.
U situaciji kada je nedvojbeno do sukoba prednika tužitelja došlo sa drugim gostima kluba, dakle kad štetni događaj nije nastao uslijed nekog razloga koji potječe iz redovne i uobičajene djelatnosti kluba, na primjer neispravnosti usluge, opreme, samog prostora i sl., a što u ovom slučaju nije utvrđeno, ne povlači odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.
Stoga je ovaj drugostupanjski ocijenio da u okolnostima koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku, ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju, te je žalbu tuženika uvažio i preinačio prvostupanjsku presudu te tužitelja odbio i sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a time i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, tuženiku su priznati troškovi postupka koje je zatražio i to za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna po Tbr. 7. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12 i 103/14) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 300,00 kuna.
Zbog iznesenog, temeljem članka 373.a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Požega, 16. kolovoza 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.