Broj: Gž-281/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Z. OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H.i p. iz Z., protiv tuženika A. D. iz T., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, posl. br. Povrv-631/2016 od 24. siječnja 2017. godine, dana 22. rujna 2017. godine

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, posl. br. Povrv-631/2016 od 24. siječnja 2017. godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv-4201/16 od 17.06.2016. donesen od javnog bilježnika G. B. I., kojim se tuženiku D. A. nalaže da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Z., isplati iznos od kn 480,00 zajedno sa kamatama tekućim na iznos kn 80,00 od 21.07.2015. do isplate, kn 80,00 od 21.08.2015. do isplate, kn 80,00 od 21.09.2015. do isplate, kn 80,00 od 21.10.2015. do isplate, kn 80,00 od 21.11.2015. do isplate, kn 80,00 od 22.12.2015. do isplate, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu kn 300,00 zajedno sa kamatama tekućim od dana 18.06.2016. do isplate sve po stopi zatezne kamate do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana. II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku 8 dana." 2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog apsolutno bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tužitelj javna ustanova, da plaćanje RTV pristojbe proizlazi iz Zakona o HRT-u; ukazuje na odredbe Zakona o ustanovama; da je Odluka o načinu odjave prijamnika stupila na snagu 7. veljače 2012.  godine; da je čl. 36. Zakona o HRT-u propisano da način odjave prijamnika utvrđuje HRT svojom odlukom, da je HRT ovlašten donijeti akt o načinu odjave prijamnika; da je neosnovan zaključak suda da odjava koja nije u skladu s Odlukom HRT-a može biti pravovaljana, da tuženik nije odjavio prijamnik na način kako je to bilo propisano; da sud ne navodi u skladu s kojom je ranijom odlukom tuženik izvršio odjavu prijamnika, pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati; da je takav zaključak suprotan utvrđenju suda da je Odluka o načinu odjave prijamnika, koja je za tužitelja mjerodavna, stupila na snagu 7. veljače 2012. godine, da sve i da je odjava izvršena prema ranijoj odluci to nije od značaja jer ista nije bila na snazi; da je neosnovano stajalište suda da je tužitelj trebao dokazati kada je odluka objavljena na teletekstu i internetskoj stranici HRT-a, da niti u tom dijelu presuda ne sadrži razloge, da je Odluka bila dostupna tuženiku, da je tuženik nije niti osporavao, da sud nije postupio sukladno odredbi čl. 219. st. 2. i čl. 298. ZPP-a. Ukazuje da je pogrešna i odluka o trošku postupka te predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovni postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

Sa žalbom je postupljeno sukladno  odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od 480,00 kn riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP-a, pa se temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8. 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prije svega u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje žalitelj jer pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, isti su jasni, neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Navedena povreda nije počinjena niti time što sud navodi da tužitelj nije dokazao kada je Odluku o načinu odjave prijamnika objavio na oglasnoj ploči, teletekstu i internetskoj stranici HRT-a, a na način da bi tuženik mogao s istom biti upoznat jer se glede te činjenice – kada je Odluka objavljena, ne radi o odlučnoj činjenici; nastavno, valja primijetiti da sud prvog stupnja ne utvrđuje spornim da li je Odluka objavljena već kada; a nastavno iz ukupnosti obrazloženja odluke jasno slijedi da je sud utvrdio i kada je, odnosno da je Odluka o načinu odjave prijamnika objavljena na oglasnoj ploči HRT-a i to dana 7. veljače 2012. godine, pa i da je stupila na snagu; stoga činjenica da sud prvog stupnja isprva navodi i da tužitelj to nije dokazao – kada je objavio Odluku na oglasnoj ploči, ukupnosti ne čini proturječnost, odnosno nedostatak presude zbog kojeg se ne bi mogla ispitati; glede navodno nepravilne primjene odredbe čl. 220., čl. 219. st. 2. i čl. 298. ZPP-a valja ukazati da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje RTV pristojbe za TV prijamnik u vlasništvu tuženika za razdoblje od mjeseca srpnja do prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 480,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tijekom postupka prvostupanjski sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a),  utvrdio da je tuženik odjavio prijamnik s danom 1. svibnja 2013. godine dostavom tužitelju zahtjeva za odjavu RTV prijamnika, a koji je ovjerio javni bilježnik; te zaključio da je tužitelj iz takve odjave mogao na nedvojben način zaključiti da tuženik želi odjaviti korištenje RTV prijamnika (tuženik je evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe od 2002. godine) s danom 1. svibnja 2013. godine, koju odjavu je tužitelju dostavio 23. travnja 2013. godine.

Obzirom na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje, koje u ovom postupku ne može biti predmetom preispitivanja (argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP) prvostupanjski sud je odbio postavljeni zahtjev tužitelja, a takav je zaključak prvostupanjskog suda i posljedično tome primjena materijalnog prava pravilna. Naime, tuženik je postao obveznik plaćanja RTV pristojbe prije nego što je stupio na snagu Zakon o HRT-u iz 2010. godine, kojim je u stavku 1. članka 36. propisano da način odjave prijamnike i kontrolu plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužitelj (HRT) svojom odlukom, pa obzirom na sadržaj te odredbe, a sukladno načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa (čl. 4. ZOO), ali i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa (a koji se primjenjuje neovisno o tome što se ne radi o privatnoj ugovornoj obvezi, već nametu – plaćanju pristojbe) tužitelj je, po primitku pismene odjave prijamnika tuženika, istog trebao izvijestiti da takva odjava nije sukladna važećem Zakonu, te uputiti ga na način kojim treba izvršiti odjavu i u kojem je roku isti dužan tako postupiti, a kako bi se eventualno kao dan odjave smatrao dan primitka navedene obavijesti tuženika, koju je tužitelj nesporno primio ili da se u protivnom takva izjava o odjavi ne može uvažiti. To bi zahtijevalo navedeno načelo.

Međutim, tužitelj nije na taj način postupio, pa sve i kraj navedene odredbe tada važećeg Zakona o HRT-u, činjenice da je HRT javna ustanova i da je legitimno pravo iste da naplaćuje RTV pristojbu jer se istom dijelom financira neovisno postupanje HRT-a u legitimnom cilju pružanja radiodifuzijskih usluga, ipak je tuženiku kao obvezniku plaćanja pristojbe - nameta, nametnut pretjerani teret u cilju oslobođenja svoje obveze na način da odjavu mora učiniti na točno određeni način, odnosno ovjerom kod javnog bilježnika svojeg potpisa na obrascu zahtjeva za odjavu prijamnika, a koji zahtjev ima točno određeni sadržaj. Kraj takvog stanja stvari i činjenice da se ne može uvažiti nepoznavanje pravnih propisa (od strane tuženika), valja cijeniti da je tuženik ipak pisanim putem odjavio svoj prijamnik, da je tu odjavu tužitelj primio, a da unatoč tome, iako je njegov pretplatnički odnos zasnovan još 2002. godine, istog nije posebnim dopisom barem izvijestio da tu odjavu ne uvažava jer odjava mora biti izvršena na točno određenom obrascu zahtjeva uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika.

Stoga, je pravilno sud prvog stupnja izveo zaključak da je tuženik odjavio svoj RTV prijamnik i da stoga nema obvezno pravnog odnosa temeljem kojeg bi tuženik bio dužan ispuniti zahtijevanu tražbinu tužitelja.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. u svezi sa čl. 457. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola, dana 22. rujna 2017. godine.