Broj: Gž-1976/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K. G. d.o.o. O., OIB:…, protiv tuženice M. T. iz O., OIB:…, zastupane po ZOU Đ. L. i dr., iz O., radi naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne Službe u Ogulinu poslovni broj Povrv-128/16-8 od 15. ožujka 2016. godine, dana 7. srpnja 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne Službe u Ogulinu poslovni broj Povrv-128/16-8 od 15. ožujka 2016. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno raspravljanje i suđenje.

 

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

" Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz O., posl.br. Ovrv-513/15-3 od 29. prosinca 2015.g. kojim se nalaže tuženici M. T. iz O., OIB:…, da plati tražbinu tužitelju S. K. G. d.o.o. O., OIB:…, u iznosu od 2.184,05 kn na ime duga za fiksni trošak toplinske energije  sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od  dana dospijeća pa do isplate, a u slučaju promjene eskontne stope po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 78/15) odnosno eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, pa sve do isplate, zajedno s odmjerenim troškovima postupka, na koje teče kamata od dana donošenja rješenja o ovrsi, a u slučaju promjene eskontne stope po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju nepodmirenja gore navedene tražbine u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi, nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju predvidive troškove ovrhe kao i da na te troškove plati zateznu kamatu od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate i to kako slijedi:

-za rn.br. 11/2014 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.12.2014.g.

-za rn.br. 12/2014 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.01.2015.g.

-za rn.br. 01/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.02.2015.g.

-za rn.br. 02/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.03.2015.g.

-za rn.br. 03/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.04.2015.g,

-za rn.br. 04/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.05.2015.g.

-za rn.br. 05/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.06.2015.g.

-za rn.br. 06/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.07.2015.g.

-za rn.br. 07/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.08.2015.g.

-za rn.br. 08/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.09.2015.g.

-za rn.br. 09/2015 na iznos od 198,55 kn tekućom  od 25.10.2015.g.,

te se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom.

 

II. Nalaže se tužitelju S. K. G. d.o.o. O., da tuženici M. T. iz O., naknadi parnične troškove u iznosu od 725,00 kn (slovima: sedamsto dvadeset pet kuna), u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) te predlaže da se žalba prihvati i u cijelosti održi na snazi rješenje o ovrsi donijeto po javnom bilježniku M. B. iz O. te osudi tuženu na plaćanje tužiteljeve tražbine sa svim troškovima postupka.

 

U odgovoru na žalbu tužena poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je osnovanost naplate fiksnih troškova proizvodnje toplinske energije za period od studenog 2014. godine do rujna 2015. godine, odnosno da li je tužena dužna podmiriti sve troškove nakon što se izdvojila iz sustava centralnog grijanja.

 

Ispitujući povodom žalbe tužiteljice, a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a prvostupanjsku presudu, ovaj sud utvrđuje je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. budući presudi nedostaju jasni, valjani i obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama te se ista ne može ispitati ni glede pravilne primjene materijalnog prava.

 

Prvostupanjski sud se nije u presudi osvrnuo na navode tuženika da energent kojim se grije stan tužene nije električna energija već lož ulje, a nije razvidno ni iz kojih se razloga pozvao na sudsku praksu Županijskog suda u Karlovcu koji se pozvao na Pravilnik o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 139/08, 18/09, 136/11 i 145/11) koji pravilnik je bio na snazi do 31. kolovoza 2014. godine, a potraživanje se odnosi na razdoblje poslije 31. kolovoza 2014. godine kada je stupio na snagu Pravilnik o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. godine "Narodne novine" broj 99/14, 27/15 i 124/15).

 

Prvostupanjski sud također nije obrazložio zašto smatra da se u konkretnom slučaju troškovi proizvodnje toplinske energije plaćaju iz zajedničke pričuve koju regulira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) i Uredba o uzdržavanju zgrade ("Narodne novine" broj 46/97).

 

Naime, u Uredbi je nedvosmisleno što se podmiruje plaćanjem iz sredstava zajedničke pričuve. Između ostalog, da se održavaju zajednički dijelovi i uređaji zgrade, a zajedničkim uređajima se smatraju "zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode do radijatorskog ventila odnosno ventila trošila u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade, te radijatori i druga grijaća tijela u zajedničkom dijelu zgrade".

 

Dakle, zajednička pričuva trošila bi se na zajedničko održavanje i instalacije, a ne na proizvodnju i potrošnju energije. Prvostupanjski sud nije obrazložio tko plaća proizvodnju i potrošnju energije do ventila u stanu i u zajedničkim dijelovima zgrade.

 

Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud pozvao se na Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kao i na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15), odnosno da se ovaj pravni odnos može podvesti pod odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi, a da nije obrazložio iz čega bi proizlazio taj zaključak da bi se radilo o nepoštenoj poslovnoj praksi.

 

Također, prvostupanjski sud nije obrazložio niti se osvrnuo na pozivanje tužitelja na Zakon o tržištu toplinske energije koji je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.

 

Navodi odgovora na žalbu da je žalba nepravovremena su neosnovani, jer je prvostupanjski sud uputom o pravnom lijeku uputio nezadovoljnu stranku da može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka. Osim toga, bez obzira što je presuda objavljena, nije cjeloviti tekst uručen punomoćnicima stranaka na ročištu na kojem je presuda objavljena, stoga stranke ne mogu iznositi žalbene razloge na prvostupanjsku presudu koja nije obrazložena, odnosno ne zna koji su to bili razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude.

 

Zbog iznesenog, žalba tužitelja je osnovana, kao takva prihvaćena, prvostupanjska presuda ukinuta temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu i za svoje utvrđenje dati će jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud.

 

U Splitu, 7. srpnja 2016. godine