Broj: Rev-x 666/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. H. – I. d.o.o. Z., 2. H. – P. d.o.o. Z., i 3. H. – C. d.o.o. Z., (tužitelji pod 2. i 3., ujedno kao slijednici H. V. d.o.o Z.), protiv tuženika J. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-3693/09-2 od 20. svibnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-3451/06-41 od 3. rujna 2009., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika, preinačava se presuda Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 3693/09-2 od 20. svibnja 2011. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 3451/06-41 od 3. rujna 2009.

 

Dužni su tužitelji u roku 15. dana na ime troškova revizijskog postupka isplatiti tuženiku iznos od 1.653,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na isplatu 9.834,27 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 5. svibnja 2005. do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tužitelji naknaditi tuženiku 3.402,50 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način kojim se prihvaća zahtjev tužitelja na isplatu 9.834,27 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 17. rujna 2009. do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi H. d.o.o. Z. (predniku tužitelja pod 2. i 3.) iznos od 3.690,00 kuna, te tuženiku pod 3. iznos od 1.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11) je podnio tuženik zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, uz prijedlog da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelji su odgovorili na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, to je dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a, temeljem koje odredbe je revizija tuženiku ispitana (revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a može se podnijeti u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji opisno ukazuje tuženik. Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa je presudu moguće ispitati. Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuje tuženik. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovu izmakle koristi zbog zastoja u željezničkom prometu koji je prouzročen prometnom nezgodom koju je  11. listopada 2004. skrivio osiguranik tuženika.

 

Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja jer tužitelji tijekom postupka nisu dokazali štetu koju trpe u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem kao opću pretpostavku izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO, a koji Zakon je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11). Naime, tužitelji tijekom postupka ističu da se na obračun, odnosno izračunavanje visine predmetne štete treba primijeniti Pravilnik o štetama HŽ-a objavljen u Službenom vjesniku HŽ-a br. 3. od 16. lipnja 1997. koji odredbama čl. 41. do 48. uređuje na koji se način obračunava ukupna šteta po određenom štetnom događaju, zbog čega su tužitelji smatrali suvišnim predložiti dokaze o postojanju i visini stvarno pretrpljene štete.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći da se šteta koju tužitelji u konkretnom slučaju trpe treba obračunati u skladu s Pravilnikom o štetama tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, Pravilnik o štetama tuženika temelji se na jedinstvenoj metodologiji obračuna štete prihvaćenoj u Europskoj uniji, te se tako može prihvatiti postojanje i visina štete koju trpe tužitelji prema stručnom nalazu i mišljenju vještaka danom isključivo prema parametrima za obračun štete iz navedenog Pravilnika.

 

Prihvaćajući tužbeni zahtjev drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, shodno odredbi čl. 189. st. 1. ZOO-a, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok se prema st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog suda (iznesenom u više odluka: Rev – 1220/08 od 18. ožujka 2009., Rev – 1222/08 od 10. travnja 2009., Rev – 556/09 od 31. ožujka 2010., Rev – 548/10 od 27. listopada 2010.), nastanak i visina štete ne može se ocjenjivati na temelju tužiteljevog Pravilnika o štetama, jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezati štetnika kao treću osobu.

 

Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pogrešnim pravnim pristupom u primjeni odredbe čl. 189. st. 3. ZOO-a preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev, valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, te odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak sastava revizije sukladno Tar. br. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14), te trošak pristojbe.

 

Zagreb, 13. srpnja 2016.