Broj: Gž-61/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, OIB: …, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz M., T. b. J. 10, koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., K. D. 2/II, protiv tuženika I. I. iz M., T. b. J. 2, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u M., T. J. 1, radi isplate stečenog bez osnove, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: 1. A. Đ., 3955 O.S., B., B. C., C. V5C 1C4, i 2. G. D., 230-9101 H. St, B., B. C., C., V3N 4M3, koje zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u M, T. b. J. 1, odlučujući o žalbi tuženika i umješača izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-275/13 od 10. prosinca 2013., dana 03. kolovoza 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću br. P-275/13 od 10. prosinca 2013. i sudi:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici:

-za razdoblje od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, iznos od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, teku od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena

-za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. siječnja 2012. godine, iznos od 49.0000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna teku od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do konačne isplate, i to po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici:

-za razdoblje od 1. veljače 2012. godine pa do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici (5. studenog 2013. godine), iznose od po 1.000,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna teku  od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do konačne isplate, i to po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.'

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženome parnične troškove u svoti od 8.900,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici:

-za razdoblje od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, iznos od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, teku od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena

-za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. siječnja 2012. godine, iznos od 49.0000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna teku od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do konačne isplate, i to po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici:

-za razdoblje od 1. veljače 2012. godine pa do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici (5. studenog 2013. godine), iznose od po 1.000,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.000,00 kuna teku  od svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pa do konačne isplate, i to po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici troškove ovog spora u iznosu od 12.886,76 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku od presuđenja do konačne isplate."

             

Ovu presudu žalbom pobijaju tuženik i umješači, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlažu da se pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljica obveže na naknadu troškova postupka.

 

Žalba je dopuštena i pravovremena.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora zahtjev je za isplatom naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist. Naknadu traži tužiteljica kao suvlasnica za ½ dijela prava vlasništva nekretnine (kuće) od tuženika, koji je suvlasnik za 3/48 dijela, a koji drži ključeve kuće, kako za sebe tako i za druge suvlasnike, kako je tvrdio, u svojstvu kućepazitelja.

 

            Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postigle koristi. Pored toga prvostupanjski je sud obrazložio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu na ime korištenja njene stvari (njenog suvlasničkog dijela) od strane tuženika i to na način i za vrijeme kako je određeno u izreci presude.

 

Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nije naveo razloge o odlučnim činjenicama.

 

Naime, prvostupanjski sud uopće nije naveo koje je činjenično stanje utvrdio, već je samo reproducirao iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, te sadržaj pročitanih isprava, te se pozvao na navedene propise (izrijekom na odredbu članka 1111. i opisno na odredbu članka 1120. ZOO-a).

 

Obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljice pravilno je bilo primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a. Tom odredbom propisano je da kad je netko tuđu stvar (u ovom slučaju tužiteljičin suvlasnički dio) uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

 

Iz provedenih dokaza proizlazi:

-          da su parnične stranke suvlasnici sporne nekretnine i to tužiteljica za ½ dijela, a tuženik za 3/48 dijela,

-          da pored njih ima još suvlasnika koji ne žive u M., gdje se sporna nekretnina nalazi i gdje žive obje parnične stranke, već izvan M., a pretežno i izvan H., pa čak i E.,

-          da je kuću za stanovanje do smrti, prije 10-ak godina, koristila A. D.,

-          da tuženik ima ključeve kuće, te je, po ovlaštenju drugih suvlasnika, vršio i neke popravke na njoj, a neko je vrijeme u dvorištu držao psa kojeg je dolazio hraniti,

-          da su tuženikova djeca znala s društvom doći gledati utakmicu u kući i napraviti roštilj,

-          da su kuću povremeno i kraće, tijekom ljeta, znali koristiti ostali suvlasnici,

-          da je kuća u zapuštenom stanju u kojoj nitko ne stanuje stalno (očevid),

-          da je cijena najma kuće u M. 22,50 kuna po m²,

-          da tuženik ima, a tužiteljica nema ključ sporne kuće.

 

Sama činjenica da tuženik ima ključ kuće, a tužiteljica ključ nema, pa ne može ostvariti suposjed stvari čiji je suvlasnik za ½ dijela, nije dostatna za zaključak da tuženi, koji ključ kuće ima (makar i jedini od ostalih suvlasnika), ima koristi od uporabe kuće.

 

Ni tužiteljica u tužbi ne tvrdi koju to korist tuženi ima, a niti iz iskaza svjedoka proizlazi da tuženi ostvaruje neku korist od kuće. Sporadično dolaženje tuženikove djece radi gledanja utakmice i pravljenja roštilja, te držanje psa u dvorištu kuće, ne može se smatrati takvom uporabom koja bi predstavljala ostvarenje koristi koju bi trebalo nadoknaditi.

 

Tužiteljica, kao suvlasnica kuće, ima pravo tražiti predaju u suposjed, a činjenica da su u kući stvari ostalih suvlasnika ili trećih osoba, ne može biti prepreka za dobivanje ključa sporne kuće. To, naime, tuženik navodi kao razlog zbog kojeg ne pristaje mirnim putem predati joj primjerak ključa. Međutim, to nije (bio) predmet ovog spora.

 

Stoga, budući je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da sama činjenica što tuženik posjeduje ključ kuće, a tužiteljica ne, predstavlja razlog za isplatu nakade od koristi za uporabu stvari, bez dokazivanja kakvu je to korist tuženi time ostvario (a teret je dokaza na tužiteljici), to se žalba ukazuje osnovanom, radi čega je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2) u vezi stavka 3. ZPP-a.

 

S obzirom na uspjeh u parnici, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 166. stavak 2. ZPP-a, tužiteljicu je valjalo obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

 

Troškovi postupka odnose se na zastupanje po odvjetniku i to zastupanja na ročištima od 15.10.2012., 14.05., 04.07., 15.10., 05.11.2013. po 1.000,00 kuna (Tbr. 7. točka 1.), zastupanje na ročištu 20.11.2012. 250,00 kuna (Tbr. 9. točka 5.), sastav žalbe 1.250,00 kuna (Tbr.10. točka 1.),  te izdataka za sudske pristojbe od 480,00 kuna (odgovor na tužbu) i 1.920,00 kuna (žalbu) odnosno ukupno 8.900,00 kuna.

 

Odlučeno je stoga kao u izreci.

             

U Dubrovniku, 03. kolovoza 2016.