Broj: P-831/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Kristini Zetović Urbanovski, u pravnoj stvari tužitelja mlt. K. K. iz B. S., , OIB: …, zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku H. K., a ovaj po Odvjetničkom društvu „R. “ iz Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženika K. d.o.o. iz P.,  OIB: … zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 09. lipnja 2016. godine, provedene u nazočnosti punomoćnika tužitelja A. G., odvjetnika iz S. B. i punomoćnika tuženika M. K., odvjetnika iz S. B., dana 18. kolovoza 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku K. d.o.o. iz P. da tužitelju mlt. K. K. iz B. S. na ime naknade štete isplati iznos od:

 

6.120,00 kn (slovima: šesttisućastodvadesetkuna) 

 

sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2013. godine do isplate i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.843,01 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. kolovoza 2016. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

                                                                     

II. O d b i j a  s e  tužitelj mlt. K. K. iz B. S. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.880,00 kn.

                           

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 28. rujna 2012. godine u izložbenom salonu tuženika u P., , dogodio štetni događaj prilikom kojeg je tužitelj u pratnji majke M. B.-K., tijekom razgledavanja izložbenih primjeraka obloga kamina nogom stao na bazu kamina te se uhvatio za gornju kamenu gredu obloge, uslijed čega je ista skliznula sa bočnih stupova i pala na maloljetnog tužitelja. Zadobio je udarac u glavu, potres mozga, prijelom vanjskog dijela lijeve orbite bez pomaka, ranu u području čela, te oguljotine na koži, pretrpio je fizičke bolove i strah, te naruženje. Nadalje navodi da kamena obloga kamina nije bila dovoljno osigurana, zbog čega je prilikom kontakta sa tužiteljem koji je u trenutku štetnog događaja bio trogodišnje dijete skliznula sa bočnih stupova i udarila tužitelja, što ju čini opasnom stvari iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, za koju prema čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara vlasnik stvari. Tužitelj je tuženiku dana 29. svibnja 2013. godine uputio odštetni zahtjev po kojem tužitelj nije postupio i oko kojeg nije postignut dogovor. Tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženika obvezati da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 17.000,00 kuna, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 6.500,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 5.500,00 kuna i za naruženost (laki stupanj) 5.000,00 kn, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

 

Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio na ročištu od 09. lipnja 2016. godine, nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, tužitelj za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 3.500,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 kn i za naruženje iznos od 5.000,00 kn ili ukupno 11.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. svibnja 2013. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

 

Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi. U svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio trogodišnje dijete. Trgovačko društvo tuženika kojemu je predmet poslovanja proizvodnja keramičkih proizvoda, betona, gipsa, rezanje i oblikovanje kamena, građevinarstvo i drugo između ostalog i prodaje navedene proizvode u trgovini na navedenoj adresi tuženika. U trgovini su izloženi primjerci kamina, ložišta, vanjskih roštilja, zidnih obloga i fontana. Tuženik posluje od 1995. godine te nikada nije imao ovakav ili sličan slučaj da bi se izložbeni primjerci navedenih proizvoda srušili na kupce bez vanjskog djelovanja odnosno ikakvog povoda, a ovo iz razloga što je tuženik osigurao i pričvrstio sve primjerke kako ne bi došlo do slučaja ozljeđivanja osoba odnosno do štete za ljude ili imovinu. Tuženik ispunjava sve sigurnosne uvjete propisane zakonom prilikom izlaganja svojih proizvoda. Nadalje navodi da takvo mjesto nije prikladno niti primjereno za voditi djecu prilikom kupovine predmetnih proizvoda, a pri tome nemati konstantan nadzor nad njima, koji je izostao u ovom slučaju, što je izazvalo navedene posljedice. Naime, do rušenja kamene obloge na tužitelja je došlo upravo i jedino iz razloga što se tužitelj penjao po izloženom kaminu te tako svojom težinom narušio njegovu stabilnost i izazvao sklizanje i pad kamene obloge na sebe. Do "kontakta" između tužitelja i dijela kamina nije došlo bez povoda, već upravo djelovanjem samog tužitelja koji kao trogodišnje dijete nije bio pod dužnim nadzorom majke, koja kao garant odgovara za njegovu sigurnost te koja ga je trebala zaštiti i čuvati od nekontroliranog kretanja po trgovini. Nastanak štetnog događaja proizlazi i iz posebnog izvješća MUP-a  Općinskom državnom odvjetništvu gdje stoji da je provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno kako se prilikom razgledavanja izloženih obloga za kamine, dijete K. K. koji je došao u pratnji majke M. B.-K., pokušao popeti na izloženu oblogu kamina model M. g. na način da se nogom popeo na bazu kamina i rukama uhvatio za gornju kamenu gredu obloge, koja je u tom trenutku skliznula s bočnih stupova i pala na dijete K. K.. Također navodi da do štetnog događaja nije došlo radnjom tuženika, odnosno njegovim propustom, već radnjom samog tužitelja kao oštećenika čiji je doprinos, zajedno s propustom njegove majke za nastalu štetu stopostotan, pa iz ovog razloga tuženik ne odgovara za štetu nastalu tužitelju kao vlasnik opasne stvari. Dužnim nadzorom majke tužitelja bi se izbjegao štetni događaj. Tuženik u potpunosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, a opreza radi i visinu kao previsoko postavljenu.      

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Posebno izvješće Policijske postaje Đ. broj 511-07-27-02-10-118/12 od 24. listopada 2012. godine, Zapisnik o očevidu Policijske postaje Đ. broj 511-07-27-02-10-118/12 od 28. rujna 2012. godine, medicinsku dokumentaciju za tužitelja, odštetni zahtjev od 29. svibnja 2013. godine i fotografije. Saslušani su direktor i zakonski zastupnik tuženika B. P., te svjedoci M. B.-K. i A. P.. Obavljen je očevid na licu mjesta u poslovnim prostorijama tuženika, a provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. M. M., specijalistu neurokirurgije.

 

Među strankama je nesporan sam štetni događaj.

 

Među strankama je sporna odgovornost i sporna je visina štete.

 

Uvidom u Zapisnik o očevidu Policijske postaje Đ. broj 511-07-27-02-10-118/12 od 28. rujna 2012. godine utvrđeno je da je očevid obavljen dana 28. rujna 2012. godine u poslovnom prostoru vlasništvo TD K. d.o.o. u P., te da se u potkrovlju zgrade nalazi postavljena kutna kaminska obloga "Mare-Gold", sačinjena od mramornog kamena "Brački sivac", a elementi gornjeg dijela kaminske obloge su urušeni i nalaze se na prostoru ispred baze koja je promjera tri metra.       

 

U svom iskazu direktor i zakonski zastupnik tuženika B. P. je naveo da se nalazio u uredskom dijelu u prizemlju, a štetni događaj se dogodio u potkrovlju, te da posluju od 1990. godine i nikada nisu imali ovakav ili sličan slučaj. Nadalje je naveo da u poslovnom prostoru postoje upozorenja "molimo ne dirajte izloške", te da smatra da je suprotna strana sama odgovorna i kriva za cijeli slučaj, jer tužiteljeva majka nije brinula o njemu. Također je naveo da se kameni elementi trajno fiksiraju kada se kupe, a u izložbenom prostoru se neki dijelovi spajaju, a neki se fiksiraju sa privremenim elementima, sve je samostojeće i ukoliko se ne dira neće se srušiti.

 

U svom iskazu svjedok M. B.-K. je navela da se tužitelj odjednom krenuo popeti na ploču od izložbenog primjerka kamina, uhvatio se sa obje ruke za ploču koja je bila gore i u tom trenutku to sve je palo na njega.

 

U svom iskazu svjedok A. P., zaposlenica tuženika je navela da je tužitelj nogom krenuo na donji paraped od kamina, a zatim se objesio na gornju kamenu gredu cijelom težinom i u tom trenutku se to sve srušilo na njega.

 

Očevidom na licu mjesta u poslovnim prostorijama tuženika utvrđeno je da u istima na puno mjesta postoje upozorenja " Molimo vas, ne dirati izloške". Nadalje je utvrđeno da su svi elementi na predmetnoj kaminskoj oblozi stabilni, s tim što ništa nije slijepljeno, odnosno do kraja fiksirano, jer se isto prema izjavi direktora i zakonskog zastupnika tuženika B. P. fiksira kada netko kupi konkretni proizvod u njegovom prostoru, dakle, nije moguće da kamena obloga u izložbenom salonu bude do kraja fiksirana, već se fiksira kod kupca.     

 

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je upitno da li su u poslovnom prostoru tuženika gdje se nalaze izložbeni primjerci kamina postojala upozorenja prije nastanka štetnog događaja ili su upozorenja postavljena isključivo za potrebe provođenja očevida na licu mjesta. Nadalje je naveo da se prilikom provođenja očevida moglo uvjeriti da se kaminske obloge ne mogu lako pomjerati, da su masivne i teže nekoliko desetaka kilograma i da ih je nemoguće dodirom srušiti, odnosno da je za rušenje kaminskih obloga koje su bile vidljive u poslovnom prostoru tuženika potrebno uložiti dosta napora, pa da stoga kaminska obloga koja je predmet štetnog događaja nije bila dobro postavljena i bilo je pitanje vremena kada će ista pasti i nekoga ozlijediti.    

 

U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da su upozorenja postojala, te da je tuženik nakon štetnog događaja postavio još veći broj upozorenja kao dodatnu mjeru opreza, naravno, u cilju i s željom da se sličan slučaj ne ponovi. Nadalje je naveo da posluje uspješno i u skladu s pravilima struke već dugi niz godina i nije nikada imao ovakav ili sličan slučaj, što govori u prilog činjenici da su izložbeni primjerci dovoljno pričvršćeni da se ne sruše, osim u slučaju da se na njih penje, za to nisu predviđeni. Bitno je pod kojim kutom i na koji način je tužitelj povukao na sebe kaminsku oblogu, odnosno bitno je uložiti određenu snagu i napor koja ne mora niti biti velika te je na žalost u tom slučaju bilo nebitno što tužitelj ima dvije i pol godine, isti ima određenu težinu koja je bila dovoljna da prouzroči predmetnu štetu. Tužitelj se doslovno počeo penjati na izložbeni primjerak kamina koji nije fiksiran kako bi bio na svom konačnom odredištu kod kupca, već je bio fiksiran onako kako je to uobičajeno za salon trgovine u kojoj se isti prodaje.

 

Po mišljenju ovog suda kaminska obloga koja nije fiksirana do kraja, odnosno nije slijepljena, jer se ne fiksira u izložbenom salonu, već se fiksira kada kupac kupi konkretni proizvod u njegovom prostoru, predstavlja opasnu stvar, te je stoga tuženik kao vlasnik stvari odgovoran za štetu koja je prouzročena istom takvom opasnom stvari, sukladno čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).           

 

Međutim, budući iz iskaza svjedoka A. P. i M. B.-K. proizlazi da se tužitelj počeo penjati po izloženom kaminu te se rukama uhvatio za gornju gredu, koja je tada skliznula, po mišljenju ovog suda tužitelj je i sam pridonio nastanku štete i to u 40%-tnom udjelu, a sukladno odredbi čl. 1092., čl. 1106. i čl. 1067. st. 3. ZOO-a.

 

Radi utvrđivanja obima i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. M. M., specijalistu neurokirurgije. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 09. ožujka 2016. godine proizlazi da je tužitelj nastradao na način da je na njega pala kamena ploča, te je tom prilikom zadobio natučenje glave, potres mozga, prijelom vanjskog zida očne šupljine bez dislokacije, gnječno-sjekotinsku ranu gornje i donje vjeđe lijevog oka i ogrebotine kože 2. i 3. prsta lijeve šake. Nakon nezgode javio se na pregled u kiruršku ambulantu u O. gdje je dežurni liječnik utvrdio navedene ozljede, te je primljen na odjel. Kirurški su obrađene rane na lijevom oku. Učinjen je i CT mozga koji je isključio ozljedu. Nakon 5 dana boravka, otpušten je na kućnu njegu. Redovito je potom kontroliran kod dječjeg kirurga kroz tri mjeseca, a iz nalaza se uočava uredan oporavak, bez zaostalih posljedica. Rane na licu su uredno zarasle. Liječenje je provedeno prema pravilima medicinske struke i shodno subjektivnim tegobama tužitelja, a završeno je 2 mjeseca nakon ozljede. Pregledom maloljetnog tužitelja dana 08. ožujka 2016. godine vještak je utvrdio da na licu u području gornje i donje vjeđe lijevog oka postoji vidljiv ožiljak od ozljede lučnog oblika i dužine oko 3-4 cm. Navedene ozljede mogu se uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem.

U predmetnom štetnom događaju tužitelj je pretrpio ozljede koje se kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda.

 

Po mišljenju liječnika vještaka dr. M. M. tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 24 sata nakon ozljeđivanja, bolove srednjeg intenziteta oko 5 dana, te bolove slabog intenziteta do 10 dana.

 

Po mišljenju liječnika vještaka dr. M. M. tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada kamene ploče, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljeđivanja, srednjeg intenziteta do 3 dana, te slabog intenziteta do 7 dana u smislu odvojenosti od roditelja, straha od medicinskog osoblja, previjanja, kontrolnih pregleda, uklanjanja konaca i slično.  

 

Po mišljenju liječnika vještaka dr. M. M. na licu tužitelja u području vjeđa lijevog oka postoji vidljiv ožiljak koji predstavlja naruženost lakog stupnja, svakodnevno vidljivo trećima.

 

Punomoćnik tužitelja očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka dr. M. M. podneskom od 20. travnja 2016. godine, u kojem je naveo da sudski vještak nije valjano uzeo u obzir dob mlt. tužitelja, te da je kod tužitelja postojao strah kroz cijelo razdoblje liječenja, a jednako tako, mlt. tužitelj je trpio bolove kroz cijelo vrijeme liječenja. Nadalje je naveo da sudski vještak nije ocjenjivao je li mlt. tužitelj pretrpio duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti.

 

Punomoćnik tuženika očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka dr. M. M. podneskom od 07. travnja 2016. godine, u kojem je naveo da ukoliko bi se mišljenje vještaka procijenilo po Orijentacijskim kriterijima za utvrđenje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da bi zahtjev tužitelja bio osnovan za oko 9.000,00 kn, a tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 17.000,00 kn. Tuženik smatra da je i iznos od 9.000,00 kn previsok za naknadu neimovinske štete, jer je tužitelj dijete koje je u dobi raznoraznih padova i nestašluka. Nadalje je naveo da je vještak previsoko procijenio dužinu trajanja bolova, a također i straha. Djeca tužiteljevih godina "zarade" razne ožiljke koji im se s vremenom često i povuku te postanu neprimjetni ili puno manje primjetni, a u najmanju ruku smanje. Također je naveo da je nesporno da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja no visina istog doprinosa je među strankama sporna. Odgovornost tuženika za naknadu neimovinske štete je subjektivna, a tuženik smatra da je dokazao u postupku da nije niti djelomično odgovoran za štetu nastalu tužitelju.     

 

Na ročištu od 09. lipnja 2016. godine liječnik vještak je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Nadalje je izjavio da je vidove štete cijenio prema medicinskoj dokumentaciji, uzevši u obzir mehanizam nastanka ozljeda i samo iskustvo liječenja takvih bolesnika. Maloljetnog tužitelja je pregledao i utvrdio da je ožiljak vidljiv u području vijeđa lijevog oka te predstavlja naruženost lakog stupnja svakodnevno vidljivo trećim, a ako je ozljeda nastala 2015. godine, a pregled je učinjen 2016. godine, jasno je da je ožiljak i danas vidljiv, odnosno nije se povukao. Liječenje tužitelja trajalo je dva mjeseca, dok se kasniji period odnosi na praćenje stanja bolesnika. Tužitelj nije trpio bolove tijekom cijelog perioda liječenja i praćenja. Nije potpuno jasno zašto je tužitelj išao na kontrole ako je prethodno utvrđeno da je CT mozga uredan te da nema neuroloških posljedica. Obzirom da ga je vodio dječji kirurg može se donekle opravdati prevelikom pažnjom u liječenju zbog manjka neurokirurškog iskustva. Vađenje konaca tužitelja uzrokuje bolove poput uboda komarca, tako da je bol zanemariva i kratkotrajna kao i strah. Iz svih nalaza proizlazi da nije došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti nego privremenog umanjenja u visini od 5% i trajanja do mjesec dana. Tužitelj nije mogao trpjeti bolove pri uobičajenim aktivnostima, a također nije jasno zašto je kasnije trogodišnje dijete pošteđeno tjelesnih aktivnosti. Nakon ovakve ozljede uobičajeno je mirovanje i pošteda od dva do četiri tjedna ukoliko nema razvoja komplikacija.

 

Nakon očitovanja liječnika vještaka punomoćnici stranaka prihvatili su nalaz i mišljenje liječnika vještaka u cijelosti i na isti nisu imali primjedbi.

 

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. M. M., u cijelosti, jer je isti stručan, logičan, uvjerljiv, objektivan i dan u skladu sa pravilima struke. 

 

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu natučenja glave, potresa mozga, prijeloma vanjskog zida očne šupljine bez dislokacije, gnječno-sjekotinsku ranu gornje i donje vjeđe lijevog oka i ogrebotine kože 2. i 3. prsta lijeve šake.  

 

Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Kako se u konkretnom slučaju radi o kumulaciji više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje prava na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

Tužitelj zahtjeva naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 3.500,00 kuna. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka. Tim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 24 sata nakon ozljeđivanja, bolove srednjeg intenziteta oko 5 dana, te bolove slabog intenziteta do 10 dana. Kod tužitelja je postojalo privremeno umanjenje opće životne aktivnosti od 5%, u trajanju do mjesec dana. Sud je uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj bio izložen nelagodnostima koje su pratile tijek liječenja: pregledi kod kirurga u više navrata, te da je bio podvrgnut CT obradi. Sve te okolnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i  2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu po toj osnovi osnovan i to u iznosu od 3.000,00 kuna.   

 

Utvrđeno je da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada kamene ploče, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljeđivanja, srednjeg intenziteta do 3 dana, te slabog intenziteta do 7 dana u smislu odvojenosti od roditelja, straha od medicinskog osoblja, previjanja, kontrolnih pregleda, uklanjanja konaca i slično, sud smatra da tako utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je tužitelju po toj osnovi utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.200,00 kuna.

 

Tužitelj zahtjeva naknadu za naruženost u iznosu od 5.000,00 kuna. Vještačenjem je utvrđeno da na licu tužitelja u području vjeđa lijevog oka postoji vidljiv ožiljak koji predstavlja naruženost lakog stupnja, svakodnevno vidljivo trećima, pa je stoga zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu po toj osnovi osnovan i to u iznosu od 5.000,00 kuna, koliko je tužitelj i tražio.  

 

Vodeći računa o svim tim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 10.200,00 kuna.

 

Ukupna šteta koju je tužitelj imao u ovom štetnom događaju iznosi 10.200,00 kuna, a budući sud smatra da je doprinos tužitelja nastanku štete 40%, tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 6.120,00 kn.

 

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.880,00 kn tužitelj je odbijen, jer je previsoko postavljen tužbeni zahtjev za naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove i strah i zbog doprinosa tužitelja nastanku štete u 40%-tnom udjelu, pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke presude. 

 

Tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Budući da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, kamata teče od 29. svibnja 2013. godine. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

              Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), razmjerno uspjehu u parnici. Pri odluci o troškovima postupka sud je imao u vidu vrijednost predmeta spora koja se mijenjala u tijeku postupka, važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14- dalje: Tarifa) te priložene troškovnike. Tužitelj je uspio u parnici sa 56%, a tuženik sa 44%.

 

              Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7. t. 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku na dva ročišta (04. veljače 2014. godine i 09. lipnja 2016. godine) u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, po Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 05. studenog 2013. godine u iznosu od 500,00 kn, po Tbr. 9.t.2. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na očevidu u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr. 9.t.7. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu na kojem je objavljena presuda u iznosu od 500,00 kn, po Tbr. 9. t. 3. Tarife, trošak za sastav podneska od 15. travnja 2014. godine u iznosu od 250,00 kn, po Tbr. 8. t. 3. Tarife, trošak za sastav podneska od 20. travnja 2016. godine u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr.8.t.1. Tarife, trošak za sastav odštetnog zahtjev u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr. 28. Tarife, pripadajući PDV u iznosu od 1.812,50 kn, po Tbr. 42. Tarife ili ukupno 9.062,50 kn. S obzirom na uspjeh u parnici tužitelju je priznat trošak u iznosu od 5.075,00 kn, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 520,00 kn i na presudu u iznosu od 520,00 kn ili ukupno 7.115,00 kn.

 

Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na dva ročišta (04. veljače 2014. godine i 09. lipnja 2016. godine) u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, po Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 05. studenog 2013. godine u iznosu od 500,00 kn, po Tbr. 9.t.2. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na očevidu u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr. 9.t.7. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu na kojem je objavljena presuda u iznosu od 500,00 kn, po Tbr. 9. t. 3. Tarife, trošak za sastav podneska od 21. svibnja 2014. godine u iznosu od 250,00 kn, po Tbr. 8. t. 3. Tarife, trošak za sastav podneska od 07. travnja 2016. godine u iznosu od 1.000,00 kn, po Tbr.8.t.1. Tarife, pripadajući PDV u iznosu od 1.562,50 kn, po Tbr. 42. Tarife ili ukupno 7.812,50 kn. S obzirom na uspjeh u parnici tuženiku je priznat trošak u iznosu od 3.437,50 kn, te trošak pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 260,00 kn i trošak očevida u iznosu od 574,49 kn ili ukupno 4.271,99 kn.  

 

Nakon prijeboja parničnog troška tužitelja i tuženika, ostala je obveza tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.843,01 kuna.

 

Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 18. kolovoza 2016. godine