Broj: Rev 1616/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Z., protiv I. tuženice A. T. iz B., OIB: … i II. tuženika B. K. iz B., OIB: …, koje zastupa punomoćnik R. D., odvjetnik u Č., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7002/13-3 od 30. prosinca 2014., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6395/11-26 od 11. srpnja 2013., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice i tuženika kod javnog bilježnika J. K.-R. pod brojem … od 20. siječnja 2011., dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženici su osporili revizijske navode u cijelosti i predložili reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

              Suprotno revizijskim razlozima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe. Razlozi navedeni u obrazloženju nisu proturječni sa sadržajem isprava i iskaza danih tijekom postupka.

 

Tužiteljica u reviziji neosnovano ističe da je sud u obrazloženju naveo da su oba tuženika bila zaposlena a da to nije u skladu sa zapisnikom i iskazom tuženika na ročištu od 5. ožujka 2012. To stoga što je drugostupanjski sud u obrazloženju istaknuo da je I tuženica zaposlena u trgovini obućom „R.“ a da II tuženik honorarno radi u H. n. k. Budući da navedeno proizlazi iz zapisnika i iskaza danih na ročištu 5. ožujka 2012. i 20. ožujka 2013., to tužiteljica neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja ugovornih obveza koje su tuženi preuzeli ugovorom odnosno zbog promijenjenih okolnosti nastalih na strani II. tuženika.

 

              Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

              - da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja sklopila 20. siječnja 2011. s tuženicima kao davateljima uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju,

 

              - da su tuženici prema čl. 3. tog ugovora preuzeli o svom trošku obveze održavanja, pospremanja i čišćenja kuće tužiteljice i zbrinjavanja potrebnim grijanjem, nabavljanja odjeće i obuće primjereno potrebama tužiteljice, nabavljanja potrebnih živežnih namirnica dva puta tjedno, a po potrebi i češće, u slučaju nemoći tužiteljice pripremanja tri obroka, redovitog pranja i glačanja rublja, odjeće i posteljine, pomaganja oko održavanja osobne higijene, pružanja sve potrebne njege, odvoženje k liječniku, nabavljanja lijekova i snošenje troškova lijekova i bolničkih troškova, te u slučaju smrti tužiteljice obvezu pokopa tužiteljice na određenom grobnom mjestu, prema mjesnom običaju, i obvezu održavanja i uređivanja tog grobnog mjesta,

 

              - da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju ugovorena i namjera ugovornih strana da se prodaju nekretnine tužiteljice te da se kupe dva stana u istoj zgradi od kojih bi jedan bio za potrebe tužiteljice a drugi za potrebe tuženika, što bi bilo uređeno aneksom ugovora, a do čijeg sklapanja nije niti došlo,

 

              - da su tuženici u razdoblju od sklapanja ugovora pa do sredine lipnja 2011. uredno izvršavali ugovorne obveze na način da su posjećivali tužiteljicu dva i više puta tjedno, donosili prehrambene namirnice s imanja svojih roditelja, kupovali sve što je tužiteljica rekla da je potrebno, vozili ju na groblje, liječniku, uređivali grob, izvršili proljetno čišćenje kuće i okućnice, po potrebi čistili kuću i okućnicu, da je II. tuženik cijepao i pripremao drva za ogrjev, da tužiteljica nikada nije imala primjedbe na izvršene obveze tuženika,

 

              - da su odnosi između stranaka bili dobri do sredine lipnja 2011., kad je II. tuženik otišao raditi na tri tjedna u S., s čime je prethodno upoznao tužiteljicu predočivši joj da će ju u tom razdoblju posjećivati I. tužiteljica koju će dovesti njegovi roditelji ili prijatelji s obzirom da ona ne upravlja vozilom, s čime se tužiteljica suglasila.

 

              U skladu s time nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev s obzirom da se nisu stekli uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja ugovornih obveza na strani tuženika, jer su tuženi izvršavali svoje obveze preuzete ugovorom i bili ih voljni dalje izvršavati, no u tome ih je onemogućila tužiteljica odbijajući primiti njihovo izvršavanje. Dakle tužiteljica ne može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer zato nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO-a).

 

              Budući da se primatelj uzdržavanja koji onemogući davatelja uzdržavanja u ispunjavanju obveza ne može se s uspjehom pozivati na neispunjenje obveze davatelja uzdržavanja kao razlog za raskid ugovora, navedeni zaključak nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

              U odnosu na revizijske navode kojima se osporava ocjena nižestupanjskih sudova o prihodima tuženika u vezi navodne slabije financijske mogućnosti tuženika za potrebe davanja uzdržavanja tužiteljici, ističe se da se takvi navodi revidentice svode na analizu činjenica i ocjenu provedenih dokaza od strane tužiteljice, koja ocjena je različita od ocjene nižestupanjskih sudova. Time tužiteljica ističe prigovor činjenične naravi, zbog kojih razloga se revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ne može podnijeti (čl. 385. ZPP-a).

 

              Daljnji revizijski navodi odnose se isključivo na postojanje izvanrednih okolnosti (gubitak posla II. tuženika) nastalih za vrijeme trajanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da je stoga ispunjenje ugovorne obveze za tužene kao davatelje uzdržavanja pretjerano financijski otežano s obzirom da I. tužena kao zaposlena trgovkinja prima plaću u iznosu od …kn, a II. tuženik kao honorarno zaposlen u H. n. k. prima naknadu u iznosu od … kn.

 

              Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženi su ispunjavali svoje obveze uzdržavanja preuzete ugovorom i da su ih izvršavali sve dok ih sama tužiteljica u tom nije spriječila, te da je II tuženik nakon gubitka stalnog posla odmah počeo honorarno raditi pri H. n. k., odnosno da se u postupcima tuženika prema tužiteljici nisu osjetile nikakve promijenjene okolnosti - to navedeni prigovor tužiteljice nije osnovan.

 

              Osim toga, odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

 

              Iz navedene odredbe proizlazi da, kad bi i prihvatili da je došlo do promijenjenih okolnosti, na njih bi se mogao pozivati II tuženik (da mu je ispunjenje obveze postalo pretjerano otežano) a ne tužiteljica.

 

              Budući da tužiteljica nije dokazala da je postoji pretpostavka za raskid ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika (čl. 583. st. 3. ZOO-a), nižestupanjski su sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              Stoga je reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 6. rujna 2016.