- 1 -              Rev 3209/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3209/2016-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1403/2015-2 od 27. rujna 2016. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1020/2014-8 od 31. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1403/2015-2 od 27. rujna 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1020/2014-8 od 31. listopada 2014. u dijelovima koji se odnose na odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva "za iznos od 250.778,34 kn sa zateznim kamatama od 29.1.2014. do isplate te u odnosu na parnični trošak" - i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke tako da je odbijen "djelomično zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 250.778,34 kn od 15. 10. 2010. do 28. 1. 2014. kao neosnovan.“,

 

- u stavku II. izreke, odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda "u dijelu izreke pod toč. I kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 250.778,34 kn sa zateznim kamatama od 29.1.2014. do isplate te u odnosu na parnični trošak".

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju uz navod da je podnosi zbog u postupku počinjene bitne povrede, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu "250.778,34 kn sa zateznim kamatama od 29.1.2014. do isplate", odnosno "zaostatke invalidske mirovine na temelju rješenja tuženika od 19.10.2010. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 11.7.2006.", onu - "koju je tuženik počeo isplaćivati od 1.10.2010., s tim da nisu isplaćene zaostale svote za razdoblje od 1.1.2007. do 30.9.2010.".

 

Sporno je u revizijskom stupnju ono što je sporno bilo i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima: "je li nastupio uvjet određen rješenjem tuženika od 19.10.2010. da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zaostatke invalidske mirovine kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu." Tuženik drži da tijekom postupka "nije utvrđeno da bi u Državnom proračunu bila osigurana sredstva za isplatu korisnicima invalidske mirovine primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području stradalnika rata u BiH, koja su bila osigurana za dospjele, a neplaćene obroke mirovine tužitelja za razdoblje do 01. siječnja 2007. zbog čega drži netočnim navod prvostupanjskog suda kako su osigurana sredstva za isplatu zaostalih mirovina po označenom Ugovoru između RH i BiH za daljnji sporni period, pa ostaje kod istaknutog prijedloga traženja tog podatka od Ministarstva financija RH.".

 

Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim - i prihvatili nalazeći:

 

- da "su u državnom proračunu bila osigurana sredstva za isplatu invalidskih mirovina za sporno razdoblje jer...to proizlazi iz Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007. do 2011. („Narodne novine“, broj: 137/06, 78/07, 28/08, 86/09 i 140/10 - dalje ZIDPRH) i Posebnog dijela Državnog proračuna RH za 2007. - 2011.",

 

- da "je rješenjem tuženika od 15.10.2010. određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju dužnika pa se glede vremena ispunjenja odnosno dospijeća obveze tuženika ima primijeniti odredba čl. 176. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 63/08 - dalje: ZOO) prema kojoj druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje jer se tužitelj ne može predugo zadržavati u neizvjesnosti zbog čega je u smislu označene odredbe ZOO obveza dužnika dospjela podnošenjem tužbe sudu odnosno dana 28.1.2014., koji predstavlja primjeren rok za ispunjenje, a pravo na isplatu zatezne kamate tužitelj ima od slijedećeg dana kada je dužnik dospio u zakašnjenje odnosno od 29. siječnja 2014.",

 

- da je "zbog toga pravno neodlučan žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tuženika kojim upućuje na potrebu utvrđivanja da li su osigurana sredstava za isplatu mirovina u Državnom proračunu upravo zbog načela opravdanog očekivanja tužitelja da će mu potraživanje biti podmireno u razumnom roku odnosno dužnosti postupanja sudionika u obveznom odnosu sukladno odredbi čl. 176. ZOO.".

 

U postupku u kojemu su donesene odluke nižestupanjskih sudova sa takvim shvaćanjem ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prema kojoj: „Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.“

 

Naime, nižestupanjske presude nisu opravdane razlozima iz njihovih obrazloženja - gledano u svezi navoda da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđeno da su u državnom proračunu bila osigurana sredstva za isplatu invalidskih mirovina za sporno razdoblje jer (da) to proizlazi iz Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007. do 2011. ("Narodne novine", broj 137/06, 78/07, 28/08, 86/09 i 140/10) i Posebnog dijela Državnog proračuna RH za 2007. - 2011.

 

Konkretno, iz nižestupanjskih presuda nejasnim (neobrazloženim) ostaje kako je, odnosno iz čega ili kojeg dijela Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007. do 2011. ("Narodne novine", broj 137/06, 78/07, 28/08, 86/09 i 140/10) i Posebnog dijela Državnog proračuna RH za 2007. - 2011. utvrđeno da su i za ovdje sporno razdoblje u državnom proračunu bila osigurana sredstva za isplatu prijepornih invalidskih mirovina: o tome je u odlukama o zahtjevu tužitelja trebalo dati jasne razloge, takve - da bi se to utvrđenje iz obimnog ili opširnog akta, kakav je državni proračun, ičime moglo provjeriti.

 

Samo uopćeni navod da istaknuto utvrđenje proizlazi iz tih akata, razloge potrebne za takvo utvrđenje ne može nadomjestiti, a pogotovo ne u situaciji kada je to odlučno za odluku o predmetu spora - i kada tu činjenicu tuženik osporava i ističe da utuženi iznos nije isplatio tužitelju jer za to nije imao osigurana (dostatna) sredstva, pa u biti na tome i temelji svoju poziciju u postupku.

 

Valja pritom uvažiti:

 

- da je tuženik predložio i dokaz za utvrđenje te činjenice, kojoj daje značaj osnove zahtjeva tužitelja,

 

- da se provođenje toga dokaza, imajući na umu osnovno - da dokazom (i to odlučnim) u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, dakle - (da) to može biti i po tuženiku predloženi dokaz, isprava Ministarstva financija Republike Hrvatske sa podatkom o tome je su li navedena sredstva bila osigurana, ne može otkloniti samo tvrdnjom da je to "pravno neodlučno",

 

- da se tuženiku ne može imputirati da nije dokazao neku činjenicu, ako mu nije pružena niti mogućnost da je dokazuje.

 

Sud može određeni predloženi dokaz ocijeniti irelevantnim za odluku o predmetu spora, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim - za utvrđenje činjenice zbog koje je predložen, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, kao što može određenu ispravu držati vjerodostojnom ili istinitom, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje: u slobodi ocjene dokaza i sud je ograničen obvezom da tu svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

 

To treba sagledati u svijetlu shvaćanja da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

 

Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjske presude ne mogu ispitati, gledano prema izloženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik pravilno ukazuje, valjalo je, odlukom iz izreke, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Uputno je predmet spora pritom raspraviti imajući na umu i da je revizijski sud donio više svojih odluka u istovrsnoj stvari (primjerice: posl. br. Rev 272/2015-2 od 11. prosinca 2018., posl. br. Rev 2521/13-2 od 30. svibnja 2017., posl. br. Rev 2412/2016-2 od 20. ožujka 2019., posl. br. Rev 2969/2014-2 od 4. prosinca 2018., posl. br. Rev 1405/14-2 od 2. svibnja 2018., posl. br. Rev 1479/2015-2 od 8. svibnja 2019., posl. br. Rev 2307/2015-2 od 2. srpnja 2019.) i temeljio ih na drugačijem (prije svega, ovdje sada odlučno) činjeničnom utvrđenju, konkretno na utvrđenju da u državnom proračunu za neke od godina koje su ovdje utužene nisu bila osigurana sredstva za isplatu zaostalih mirovina - (ali i) pravnom shvaćanju (po kojem ovdje nije trebalo odrediti "primjeren rok za ispunjenje"), pa je tako u odluci posl. br. Rev 2653/2015-2 od 25. rujna 2018. istaknuto:

 

"...Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeće pravno pitanje:

 

"Pripada li tužitelju pravo na isplatu dospjelih, a neisplaćenih iznosa invalidske mirovine u periodu od 20. kolovoza 2007. do 30. travnja 2008., a koje tužena nije isplatila s opravdanjem da za isplatu nisu osigurana sredstva u državnom proračunu?"

 

U odnosu na postavljeno pravno pitanje tužitelj se kao razlog važnosti pozvao na odluku Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-2404/13 od 6. studenog 2014.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o ovom pitanju već zauzeo shvaćanje u odluci broj: Rev-1223/07 od 5. svibnja 2009. prema kojoj u situaciji kada je rješenjem tuženika određeno da će se tužitelju isplaćivati dodatak na mirovinu kada budu osigurana sredstva u proračunu Republike Hrvatske, utužena tražbina tužitelja prema tuženiku nije dospjela budući da za navedenu namjenu sredstva u državnom proračunu nisu bila osigurana.

 

Polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom predmetu da za isplatu mirovine tuženika nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da utužena tražbina nije dospjela jer nema sredstava osiguranih u državnom proračunu..."

 

Zagreb, 15. listopada 2019.