Broj: Revt 220/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.-K., K. u. - u likvidaciji, OIB …, Z., kojega zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. G., S. G. i I. G., svih iz Z., te tuženika A. G. iz Z. i A. P. iz Z., koje sve zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1407/09-3 od 18. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3234/06 od 10. listopada 2008., u sjednici održanoj 4. listopada 2016.

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženici isplate 2.273,315,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka.

Presudom drugostupanjskog suda odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici u odgovoru na reviziju osporavaju revizijske navode i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu

              Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona (toč. 3.). Revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn (čl. 497.a ZPP).

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373. b ZPP pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP). Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u tom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (čl. 35. ZPP).

Izrekom presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženicima nalaže isplata ukupnog iznosa od 2.273.315,70 kn, time da njihova obveza nije određena kao solidarna.

Kako se radi o djeljivoj obvezi, a nije određena drugačija podjela, obveza među tuženicima kao dužnicima dijeli se na jednake dijelove (čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08) te u odnosu na svakog tuženika iznosi 454.663,14 kn.

  Prema tome, kako vrijednost predmeta spora pobijanih dijelova presude u odnosu na svakog tuženika ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 500.000,00 kn, za zaključiti je da je revizija tužitelja nedopuštena.

Stoga je na temelj čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika valjalo odbaciti.

Zagreb, 4. listopada 2016.