Broj: Gž-2421/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja te Svjetlane Vidović, kao člana vijeća, u pravoj stvari tužitelja Š. M. iz M. D., I., zastupane po punomoćniku S. Đ. M., odvjetniku u I., protiv tuženika 1. I. Ž. iz K. S., 2. J. Ž. iz K. S., oboje zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., radi činidbe-utvrđenja, odlučujući o žalbi tuŽitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P-10025/15 od 27. travnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu broj P-10025/15 od 27. travnja 2016. godine u dijelu pod točkom  I. i dijelu točke II. kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i točke III. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana sklope s tužiteljem glavni kupoprodajni ugovor kojim tužitelju prodaju nekretninu označenu kao dio č.zem. 827/14 (sada 827/81) pov. 3175 m2 upisane u zu 723 k.o. H. za kupoprodajnu cijenu od 81.167,75 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sa clausulom intabulandi, dok će u suprotnom takvu kupoprodajnu pogodbu zamijeniti ova presuda kojom se utvrđuje da je tužitelj stekao pravne pretpostavke za upis vlasništva ove nekretnine na svoje ime kupnjom nekretnine od tuženika, da je tuženicima isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu polaganjem novčanog iznosa od 33.167,58 eura u sudski depozit, te je tužitelj temeljem ove presude ovlašten izvršiti upis prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. G., uz istodobni izbris upisanih prava tuženika, što su tuženici dužni trpjeti te platiti tužitelju parnični trošak, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ 

 

II Usvaja se podredi tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Dužni su tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos od 48.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na novčani iznos od 10.000 Eura od 10. rujna 2002. godine sve do konačne isplate, na novčani iznos od 11.000 Eura od 28. 08. 2003. godine sve do konačne isplate, na novčani iznos od 13.000 Eura od 30. 10. 2003. godine sve do konačne isplate te na novčani iznos od 14.000 Eura od 27. 10. 2004. godine sve do konačne isplate.“

 

Za više traženo tj. za iznos od 35.000,00 kuna tužbeni zahtjev u točci 2. se odbija.

 

 

III. Dužni su  tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 136.575,00  kuna, sve roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se prijedlog privremene mjere koja glasi:

 

"Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja (tužitelja) prema protivnicima osiguranja (tuženicima) određuje se  privremena mjera zabranom protivnicima osiguranja da otuđe ili opterete nekretninu označenu kao č.zem. 827/14 (sada 827/81) pov. 3175 m2 upisane u zu 723 k.o. H., uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi. Zabranu će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u S. G.. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog prijedloga za osiguranje Općinskom sudu u Starom Gradu. Ova privremena mjera traje sve do pravomoćnog okončanja ovog spora i upisa prava vlasništva predlagatelja osiguranja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu."

 

Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere .

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuju stranke.

 

              Protiv ove odluke tužitelj izjavljuje žalbu pobijajući je u dijelu u kojem je odbijen glavni tužbeni zahtjev zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

              Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih razloga predviđenih Zakonom. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

              U smislu odredbe članka 359. stavak 1. Z PP-a sud prvog stupnja dostavio je strankama žalbe na odgovor.

 

              Odgovor na žalbe nije dat.

 

              Žalba tužitelja i tuženika su neosnovane.

 

              Sporno je među parničnim strankama jesu li tuženici u obvezi sklopiti s tužiteljem kupoprodajni ugovor u odnosu na dio čest. zem. 827/14 sada 827/81, sve K.O. Hvar, sadržajno pobliže označeno kao u izreci presude suda prvog stupnja.

             

              U odnosu na glavni tužbeni zahtjev potrebno je naglasiti da izrečena utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu sačinjenog predugovora u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

              Neuobičajenost forme sačinjene isprave nije bila zapreka sudu prvog stupnja da utvrdi pravu volju ugovornih stranaka.

 

              Bit ugovora o kupoprodaji je da kupac stekne pravo vlasništva na predmet kupoprodaje, a prodavatelju da se isplati cijena.

 

              U procesnoj situaciji kada je sud prvog stupnja temeljem izvatka iz zemljišnih knjiga (list 227 spisa) utvrdio da tuženici nisu vlasnici nekretnina u momentu zaključenja glavne rasprave, a niti postoji izvršena zabilježba spora koji se vodi između parničnih stranaka, a niti privremena mjera zabrane otuđenja ili opterećenja, to je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tuženi ne mogu ispuniti svoju obvezu prijenosa prava vlasništva na tužitelja jer nisu vlasnici nekretnine već su to treće osobe.

             

              Nadalje, u ovoj fazi postupka nije od značaja je li greškom suda ili propustom punomoćnika tužitelja, nije izvršena zabilježba spora, već je bilo od odlučne važnosti utvrditi je li postojala zabilježba spora ili ne, što je sud prvog stupnja pravilno i utvrdio.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

              Naime, između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj isplatio tuženiku na ime kupoprodajne cijene 48.000 EUR u razdoblju od 2002. godine do 2004. godine, točni datumi isplate nisu sporni, pa kako je otpao pravni osnov isplate, to je pravilno sud prvog stupnja naložio tuženicima da vrate ono što su primili, što neosnovano osporavaju tuženi, pa u odnosu na te žalbene navode tuženika u cijelosti se upućuju na razloge prvostupanjske odluke s obzirom da je izreka razumljiva i jasna a pozivom na odredbu članka 375. stavak 5. ZPP-a.

 

              Valuta plaćanja u RH je kuna, pa je sud prvog stupnja pravilno naložio povrat onog što su tuženici primili u kunama s zakonskom zateznom kamatom.

 

              Propuštajući konkretizirati visinu kamatne stope tužitelj je u biti uputio na primjenu članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11- u daljnjem tekstu: ZOO) jer ovako preciziran tužbeni zahtjev je odrediv i kao takav prikladan za ovrhu.

 

              Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za određivanje privremene mjere za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

             

              Na tužitelju je bio teret dokaza. On mora dokazati postojanje zakonskih pretpostavki za određenje privremene mjere, što u ovom postupku tužitelj nije učinio.

 

              Odluka o trošku postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio uspjeh tužitelja i tuženika u ovom sporu te razmjerno tom uspjehu pravilno dosudio trošak i to samo za one radnje koje su bile nužne za vođenje postupka (članak 155. ZPP-a).

             

              Radi iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 4. listopada 2016.