Broj: Gž-2184/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja G. o. d.d. Z., OIB:… zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. iz Z. protiv tuženika V. J. iz N., OIB:…, zastupanog po punomoćniku F. G., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-767/15 od 26. svibnja 2015. godine, dana 6. listopada 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika V. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-767/15 od 26. svibnja 2015. godine u dijelu pod toč. I. izreke.

 

              2. Odbija se djelomično žalba tužitelja G. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-767/15 od 26. svibnja 2015. godine u dijelu pod toč. II. izreke kojim se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. H. u Z., pod poslovnim brojem Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine i to u dijelu kojem je tuženom naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 456,20 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              3. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-767/15 od 26. svibnja 2015. godine u dijelu pod toč. II. izreke kojim se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. H. u Z., pod poslovnim brojem Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine i to u dijelu u kojem je naloženo tuženom isplatiti na ime glavnice iznos od 44,00 kune uvećano za zakonske zatezne kamate, tako da se sudi:

              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. H. u Z., pod poslovnim brojem Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženom isplatiti na ime glavnice iznos od 44,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 10. ožujka 2012. godine pa do pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve u roku od osam dana.

 

4. Odbija se žalba tuženika V. J. kao neosnovana i djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-767/15 od 26. svibnja 2015. godine u dijelu u dijelu pod toč. III. izreke, tako da ista u tom dijelu sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, u roku od 8 dana."

             

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 575,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno  označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:             

              "I. Održava sa na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. u Z., pod posl. br. Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženom V. J. iz N., OIB:… isplatiti tužitelju dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 275,20 kuna (slovima: dvjestosedamdesetpetkunadvadestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznose od

              - 68,80 kn od 10. travnja 2012. godine,

              - 68,80 kn od 10. svibnja 2012. godine,

              - 68,80 kn od 10. lipnja 2012. godine,

              - 68,80 kn od 10. srpnja 2012. godine,

              kao dane dospijeća do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

              II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. H. u Z., pod posl. br. Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine i to u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti na ime glavnice iznos od 44,00 kn (slovima: četrdesetčetirikune) uvećano za zakonske zatezne kamate, kao i u dijelu kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 456,20 kn (slovima: četiristopedesetšestkunadvadesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koje teku od 13. ožujka 2015. godine, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

              III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 512,43 kuna (slovima: petstodvanaestkunačetrdesettrilipa) sve u roku od 8 dana."

              Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog povrede materijalnog prava. U žalbi ističe da je tužitelj u cijelosti u zastari sa svojim zahtjevom. Naime, prilikom plaćanja duga prema tužitelju tuženik je dopisom od istog dana (siječanj 2013. godine), označio kako tim plaćanjem uplaćuje dugovanje tužitelju za 2012. godinu te je istim dopisom zapravo prezentirao vjerovniku izjavu o uračunavanju slijedom koje je isti trebao zatvoriti svoje potraživanje prema dužniku za tu godinu. Sud u više navrata ističe kako se ugovor o višegodišnjem osiguranju ne može raskinuti međutim isti je temeljem suglasja stranaka raskinut, što nije odlučno u ovom predmetu. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbu tužitelja u cijelosti kao zastarjelu.

              Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same te isprave. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude ističe da prema odredbi čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tražbina ugovaratelja osiguranja zastarijeva za tri godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, a istodobno utvrđuje da je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se isti odnosni na potraživanje koje je dospjelo do 13. ožujka 2012. godine. Dakle, zastara navedenog potraživanja nastalog i dospjelog u 2012. godini sukladno citiranoj odredbi mogla je početi teći tek 1. siječnja 2013. godine te bi isto, a da u međuvremenu nisu izvršene uplate koje bi prekidale tijek zastare, navedeno potraživanje bi zastarijevalo 1. siječnja 2016. godine. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 13. ožujka 2015. godine dok je iz predmetnog spisa razvidno da je prijedlog za ovrhu poslan putem pošte preporučenom pošiljkom dana 10. ožujka 2015. godine, dok je 13. ožujka 2015. godine zaprimljen kod javnog bilježnika. Člankom 113. st. 2. Zakona o parničnom postupku je propisano da ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen. Ističe, kako je tuženik vršio uplate u 2012. i 2013. godini nakon kojih je preostalo dugovanje upravo u utuženom iznosu. Sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida kada dužnik prizna dug, a dug se može priznati i na posredan način između ostalog davanjem otplate i plaćanjem kamata. Dakle, i tu je razvidno da je neosnovan prigovor zastare. Nadalje, ističu da je nezakonito prvostupanjski sud djelomično odbio zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška sa osnove javnobilježničke nagrade te troška dostave jer isti nisu dokumentirani. Navodi da je visina nagrade i naknade troška javnog bilježnika propisana Pravilnikom o nagradi naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, te skladno istom Pravilniku tužitelj je bio dužan podmiriti javnom bilježniku upravo iznos od 80,00 kuna uvećano za PDV kao i trošak dostave u iznosu od 30,00 kuna uvećano za PDV.  Nedvojbeno je da su tužitelju nastali navedeni troškovi jer javnobilježničku nagradu javni bilježnik naplaćuje neposredno od ovrhovoditelja te da tužitelj nije podmirio javnobilježničku nagradu rješenje o ovrsi ne bi bilo izdano. Isto tako tuženiku je uredno dostavljeno predmetno rješenje o ovrsi. Iz navedenih razloga ističe da je sud prvog stupnja neosnovano umanjio parnični trošak tužitelja odnosno izvršio prijeboj priznatih parničnih troškova stranaka. Smatra da je prvostupanjski sud trebao u cijelosti održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi te obvezati tuženika da tužitelju nakadi troškove postupka u punom iznosu. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da održi na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju ovrsi i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi glavnicu u iznosu od 44,00 kune, sa zakonskom zateznom kamatom, troškove ovršnog postupka u iznosu od 456,20 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak i u daljnjem iznosu od 212,57 kuna kao i trošak sastava ove žalbe.

              Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe kako je predmetna žalba tuženika nedopuštena, podredno neosnovana u cijelosti. Iz predmetne žalbe razvidno je da tuženik žalbenim navodima pobija utvrđeno činjenično stanje što je sukladno odredbama čl. 467. Zakona o parničnom postupku u sporovima male vrijednosti isključeno. Također ističe da je žalbeni navod tuženika glede zastare predmetnog potraživanja u cijelosti neosnovan. Predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju presuda ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se poziva tužitelj obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni te nisu proturječni kao i da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Nadalje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP, a na koje pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona, u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

Iz ponude za osiguranje obiteljske kuće i kućanstva br. 80022513 proizlazi da je ugovaratelj osiguranja V. J., ovdje tuženik, potpisao višegodišnju ponudu za osiguranje obiteljske kuće, sa mjestom osiguranja N., sa trajanjem od 10. kolovoza 2011. godine pa do 10. kolovoza 2016. godine. Godišnja premija iznosi 944,46 kuna. Nadalje, temeljem navedene ponude izdana je polica osiguranja imovine – privatni rizici, broj P111-1020120167 u kojoj se također navode kao početak osiguranja 2011. godine te kao kraj 2016. godina.   

Iz otvorenih stavki potraživanja po premiji osiguranja po osigurateljnom dokumentu i periodu od 1. siječnja 2003. godine do 3. studenog 2014. godine proizlazi da tuženik na dan 5. studenog 2014. godine duguje iznos od 319,20 kuna za razdoblje osiguranja od ožujka 2012. godine do srpnja 2012. godine po polici osiguranja broj P111-1020120167.   

Sukladno odredbi čl. 925 st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u nastavku teksta ZOO) ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).

Odredbom čl. 946. st 1., st. 2., i st. 3. ZOO, ako drukčije nije ugovoreno, propisano je da ugovor o osiguranju proizvodi svoje učinke istekom dana koji je njime označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa sve do završetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno. Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom dospjelosti  premije, obavješćujući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije. Ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon protoka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.

Nadalje, iz odredbe čl. 921. ZOO slijedi da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, dok čl. 9. ZOO kao jedno od osnovnih načela propisuje da je sudionik u obveznom prometu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

Dakle, iz gore navedene ponude za osiguranje obiteljske kuće i kućanstva br. 80022513 jasno je vidljivo da je osiguranje sklopljeno kao višegodišnje te da počinje dana 10. kolovoza 2011. godine pa do 10. kolovoza 2016. godine, da je tuženik potpisao istu ponudu iz čega proizlazi da je bio upoznat sa svim bitnim sastojcima predmetnog Ugovora o osiguranju te posebno sa uvjetima za osiguranje. Također iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženik nije platio premiju prema navedenoj polici za razdoblje osiguranja od 10. ožujka 2012. godine do 10. srpnja 2012. godine u iznosu od 319,20 kuna.

Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik dopisom od 20. veljače 2012. godine otkazao predmetnu policu iz razloga što nije bio u mogućnosti plaćati istu. Međutim, tuženik nije mogao otkazati istu prije isteka roka od pet godina, budući da se radi o višegodišnjem ugovoru koji je sklopljen na rok od pet godina, a sve u skladu s navedenim čl. 946. ZOO.

S obzirom da je na temelju svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno utvrđeno da su stranke u utuženom razdoblju bile u obveznopravnom (ugovornom) odnosu te da tuženik nije platio dospjelu premiju osiguranja za razdoblje osiguranja od 10. ožujka 2012. godine do 10. srpnja 2012. godine, prema polici osiguranja broj P111-1020120167, pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je sukladno navedenim odredbama čl. 921. te čl. 9. ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. H. u Z., pod poslovnim brojem Ovrv-143/15 od 13. ožujka 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti na ime glavnice iznos od 275,20 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.  

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima ovršnog postupka koji se tiču javnobilježničke nagrade i troška dostave javnog bilježnika, za istaknuti je da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tužitelju nije priznao navedeni trošak budući da plaćanje istih nije dokumentirano dok su stranke dužne dostaviti dokaz o plaćenoj naknadi za konkretnu radnju koja je poduzeta u postupku.

Dakle, pravilno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju ne pripada trošak javnobilježničke nagrade i trošak dostave javnog bilježnika obzirom da je takav trošak neodređen, nije dokumentiran, odnosno tužitelj nije dostavio dokaz o tome da je podmirio javnobilježničku nagradu za rješenje o ovrsi i trošak za dostavu rješenja o ovrsi pa je osnovano prvostupanjski sud smatrao da mu ti troškovi nisu ni nastali, slijedom čega ih pravilnom primjenom odredbe čl. 151. st. 1. ZPP nije ni priznao.

Stoga je temeljem čl. čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.

Nadalje je za istaknuti da je odredbom čl. 234. st. 3. ZOO propisano da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja istaknuo kako zastara potraživanja u iznosu od 44,00 kune, dospjelog 10. ožujka 2012. godine, zastarijeva za 3 godine.

Međutim, sud drugog stupnja nije uzeo u obzir uplate tuženika, posebno uplatu izvršenu 9. siječnja 2013. godine, za koju sam tuženik u svom dopisu tužitelju navodi da bi trebala zatvoriti dug koji se odnosi na 2012. godinu. Navedenom uplatom tuženik je priznao predmetni dug na posredan način djelomičnim plaćanjem istog, čime je prekinuo tijek zastare.

Odredbom čl. 240. st. 1. ZOO je propisano da se zastara prekida priznanjem duga, dok st. 2. istog članka propisuje da se dug može priznati ne samo izjavom o priznanju već i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

Nadalje, odredba čl. 245. st. 2. ZOO propisuje da zastara prekinuta priznanjem duga od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

Dakle, obzirom da je navedenom uplatom dužnik priznao predmetni dug zastara za isti je počela teći iznova počevši od 10. siječnja 2013. godine, pa uzevši u obzir da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 13. ožujka 2015. godine, putem pošte, a zastara nastupa 10. siječnja 2016. godine, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, navedene odredbe ZOO, kada je naveo da je nastupila zastara potraživanja u iznosu od 44,00 kune te odbio tužbeni zahtjev za taj iznos.

              Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke koji se odnosi na iznos glavnice od 44,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama, te odlučiti kao u toč. 3. izreke ove drugostupanjske presude.

Što se tiče troška postupka za istaknuti je da je tužitelju sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 – dalje Tarifa) za zastupanje po odvjetniku u ovom parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna pravilno priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna sukladno Tbr. 50. Tarife iznosi 500,00 kuna što uvećano za pripadajući PDV (25%) sveukupno iznosi 625,00 kuna. Također je tužitelju pravilno priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna. Međutim obzirom je tužitelj u predmetnom sporu uspio za cjelokupni iznos glavnice pripada mu i navedeni trošak u cijelosti.

Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika  kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III. izreke, te temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III. izreke, odnosno odlučiti kao pod toč. 4. izreke ove drugostupanjske presude.

Kako je tužitelj sa žalbom nije uspio samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka to mu je sukladno Tbr. 10. toč. 3. Tarife priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 30 bodova što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna sukladno Tbr. 50. Tarife iznosi 300,00 kn što uvećano za pripadajući PDV (25%) iznosi 375,00 kuna, te je istom također priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna. Što se tiče troška sastava odgovora na žalbu tuženika isti tužitelju nije priznat obzirom da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Stoga se sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu navedenog troška.

              Stoga je valjalo odlučiti kao pod toč. 5. izreke.

 

U Zadru, 6. listopada 2016. godine