Broj: Rev 1295/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. Ž. F. iz O., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. i V. B. u O., protiv tužene J. D. iz O., koju zastupaju odvjetnici H. K., M. K. i D. A., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., radi utvrđenja prestanka ugovora i predaje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda Osijeku poslovni broj Gž-3342/10-2 od 28. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1649/09-18 od 1. lipnja 2010., u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je istupom tuženice iz ortaštva 31. siječnja 2009. prestao ugovor o ortaštvu sklopljen između tužiteljice i tužene kao i zahtjev za vraćanje bjanko mjenice.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja podnijela je reviziju tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu suda drugog stupnja kao i presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno, da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, koje u ovom postupku, pred sudovima nižeg stupnja nisu počinjene.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je istupom tuženice iz ortaštva prestao ugovor o ortaštvu kao i zahtjev za vraćanje mjenice koju je tužiteljica dala tuženici kao sredstvo osiguranja naplate za sve tražbine iz navedenog ugovora.

 

Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev temeljila na tvrdnji da je tuženica 1. ožujka 2009. najavom odlaska u mirovinu dala izjavu o istupu iz ugovora o ortaštvu, odnosno na način da je prestala raditi kao stomatolog u ordinaciji.

 

Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda može se ispitati jer u njenom obrazloženju ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica u svojoj reviziji.

 

Također treba reći da, na temelju odredbe čl. 387. ZPP-a stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, zbog čega ovaj sud nije bio ovlašten razmatrati činjenične revizijske navode je li se ugovor o ortaštvu transformirao u ugovor o zakupu.

 

Na temelju utvrđenja da tuženica nije otkazala ugovor o ortaštvu te da nije došlo do prestanka ugovora istupom u smislu odredbe iz čl. 654. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) sudovi odbijaju tužbeni zahtjev. Slijedom toga, kao i utvrđenja da mjenica koju je tužiteljica dala tuženoj ima značaj osiguranja tražbina iz ugovora o ortaštvu, sudovi nižeg stupnja odbijaju i tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju mjenice.

 

Suprotno revizijskim navodima, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo.

 

Odredba čl. 654. st. 1. ZOO-a propisuje da učinak istupa (a time i prestanak ortaštva iz čl. 655. toč. 5. ZOO-a) nastupa danom izjave o otkazu ugovora.

 

U konkretnom slučaju izjava tuženice da 1. ožujka 2009. ponovno uspostavlja svoju mirovinu (i prestaje raditi kao stomatolog u ordinaciji), ne predstavlja izjavu o otkazu ugovora o ortaštvu, obzirom na sadržaj čl. 6. st. 2. Ugovora o ortaštvu od 1. srpnja 2006. (list 9-15 spisa), koji je sklopljen između stranaka, a koji je propisao da tuženica može nastaviti raditi sa pola radnog vremena od 1. siječnja 2007. pa nadalje, odnosno do navršenih 70 godina života.

 

Ovakvo priopćenje s obzirom na ugovornu odredbu, koja dopušta mogućnost tuženoj da nastavi raditi sa pola radnog vremena (ali i da ne mora), ne može se shvatiti kao otkaz ugovora. Član ortaštva, naime, osim radom u ambulanti kao stomatolog, može i na druge načine pridonositi ortaštvu.

 

Slijedom navedenog pošto se nisu ostvarili revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je isticala tužiteljica, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. listopada 2016.