Broj: P-631/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Tihomiru Lazarić u pravnoj stvari tužitelja R. T., OIB .. iz D. S., , P. A., OIB .., iz D. S., 4, A. A., OIB .. iz D. S., G. 23, A. C., OIB .., iz B., S. A., OIB .., iz Z., Z. A., OIB .. iz K., Z. A., OIB .., iz K., M. A., OIB .., iz R. i J. A., OIB .., iz D. S., svi zastupani po pun. I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. A., OIB .., iz B. S., zastupana po pun. K. P., odvjetnik u S.. B., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 19. listopada 2016.g. provedene u prisutnosti tužitelja Z. A. uz punomoćnika, i tuženice uz zamjenika punomoćnika H. P., odvjetničkog vježbenika, nakon javne objave presude, dana 28. listopada 2016.g.

 

p r e s u d i o   j e

 

1.               Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 08. ožujka 1996.g. i izmjene i dopune Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. svibnja 2005.g. sklopljen između tužitelja I. A.. i tuženice A. A..

2. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu i to u zk u 215 k.o. B. S. uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa tuženice kao vlasnika nekretnine i to kčbr 1419/14a kuća, dvorište i oranica L. površine 1813 m2 i kčbr 2610 oranica donje Č. površine 3635 m2 ukupno 5448 m2 upisanih u tom ulošku temeljem Ugovora navedenog u točki I ove presude, te se tužitelj ima ponovno upisati kao vlasnik nekretnina upisanih u tom zk ul i podulošku.

3. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana."

 

2. Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              I. A. kao tužitelj podnio je tužbu protiv tuženice radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tijekom postupka I. A. je umro, a postupak su nastavili njegovi nasljednici kao tužitelji (list 38, list 43 – 45 i list 47 spisa).

 

              U tužbi se navodi da je prednik tužitelja I. A. s tuženicom dana 08. ožujka 1996.g. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je Izmjenama i dopunama Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. svibnja 2005.g. izmijenjen na način da je stvarno postao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Predmetnim ugovorom prednik tužitelja je predao u vlasništvo tuženici svoje nekretnine upisane u zk ul br 215 k.o. B. S. i to kčbr 1419/14a i kčbr 2610. Tuženica je predmetne nekretnine upisala na svoje ime i u zemljišnim knjigama. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 08. ožujka 1996.g. tuženica se za uzvrat obvezala da će brinuti o predniku tužitelja za slučaj bolesti, po  potrebi mu kuhati svježu hranu svakodnevno, cijepati drva, brinuti se o ogrjevu, brinuti se o njegovom liječenju, dok je izmjenama i dopunama Ugovora taj članak stavljen van snage, te je obveza tuženice opisana kao održavanje kuće, posjeda, vođenje brige i ubuduće, te tužitelju pružiti svu potrebnu njegu, odvoditi ga liječniku, osigurati lijekove, potpunu i redovitu prehranu, osigurati mu tople, udobne i čiste prostorije. U Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u S.. B., dok su Izmjene i dopune Ugovora solemnizirane od strane javnog bilježnika M. V.. U Izmjenama i dopunama Ugovora tuženica je dala sastaviti i pozvala prednika tužitelja na potpis. Navedeno je da je on teški bolesnik koji je 2003.g. doživio moždani udar te da se teško oporavlja te da je potpuno ovisan o tuženici. iako to ne odgovara istini prednik tužitelja doživio je moždani udar ali nije točno da je bio potpuno ovisan o tuženici. Prednik tužitelja pristao je potpisati Izmjene i dopune očekujući da ukoliko do pogoršanja bolesti i narušenja njegovog zdravlja i dođe, tuženica će voditi o njemu brigu. Kada je zdravlje prednika tužitelja zaista i narušeno tuženica od svojih ugovornih obveza nije ispunila ništa. Nije održavala kuću i posjed niti ga je njegovala, odvodila liječniku i osigurala lijekove ni adekvatnu prehranu. niti održavala prostorije, stoga su djeca vidjevši u kakvom se stanju i u kakvim uvjetima boravi osigurali mu smještaj u domu za starije osobe. Kako tuženica nije ispunjavala ugovorne obveze tužitelji predlažu donošenje presude kao u izreci.

 

              Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je Izmjenama i dopunama izmijenjen u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da je prednik tužitelja od 2005.g. teško bolestan, nemoćan i potpuno ovisan o drugoj osobi, te je tuženica od tada pa do 17. veljače 2010.g. isključivo sama vodila brigu o tužitelju. Odvozila je tužitelja u bolnicu na rehabilitaciju i brinula o prehrani, higijeni i drugim životnim potrebama. Osobitu brigu vodila je kada je prednik tužitelja počeo nositi pelene.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 05. ožujka 1996.g., izmjene i dopune ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. svibnja 2005.g., zk ul br 215 k.o. B. S., prijevoznu kartu, uplatnice, otpusna pisma za pok. I. A., kupoprodajni ugovor od 08. veljače 1994.g., zk ul br 2118 k.o. D. S. I., smrtni list za pok. I. A., rješenje o nasljeđivanju JB R. A. Č. od 06. prosinca 2010.g., iskaznicu fizikalne terapije, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Derventi od 14. travnja 2014.g., obavijest o mirovini  za A. A., izvadak o plaćanja smještaja u Dom trajnim nalogom, te račune za sahranu i karmine za pok. I. A.. Saslušani su svjedoci M. A.., S. M., M. A., M. M., E. M., I. K., Ž. J., M. B. i i. D.. Saslušani su tužitelji R. T., A. A., S. A., Z. A. i J. A., te tuženica A. A. kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

Iz provedenog postupka proizlazi da je dana 05. ožujka 196.g. sklopljen Ugovor o doživotnim uzdržavanju između tuženice A. A.. kao davateljice uzdržavanja, i njezina supruga I. A. kao primatelja uzdržavanja. I. A. ostavlja davateljici uzdržavanja A. A. nakon svoje smrti svoju pokretnu i nepokretnu imovinu a posebno nekretnine upisane u zk ul br 215 k.o. B. S.. Z. uzvrat se A. A. kao davateljica uzdržavanja obvezuje se će voditi brigu o I. A. u slučaju bolesti, po potrebi mu kuhati svježu hranu svakodnevno, brinuti se  higijeni, cijepati drva i brinuti o ogrjevu te njegovom liječenju i sahraniti ga o svome trošku. Navedeni ugovor ovjeren je kod ovog suda dana 08. ožujka 1996.g.

 

Dana 21. svibnja 2005.g. zaključene su Izmjene i dopune ugovora o doživotnom uzdržavanju između I. A. kao primatelja uzdržavanja i A. A. kao davateljice uzdržavanja čime su izmijenjene odredbe Ugovora o doživotnim uzdržavanju od 05. ožujka 1996.g. na način da primatelj uzdržavanja I. A. prenosi u vlasništvo davateljici uzdržavanja A. A. svoje nekretnine upisane u zk ul br 215 k.o. B. S.. Davateljica uzdržavanja Anđa A. obvezuje se za ubuduće voditi svu brigu oko uzdržavanja primatelja uzdržavanja I. A..

 

Dakle, nesporno je da je između pok- I. A. i tuženice prvotno bio zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je izmjenama i dopunama od 21. svibnja 2005.g. izmijenjen u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

 

Iz zk ul br 215 k.o. B. S. utvrđeno je da je tuženica A. A. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine (list 10 spisa).

 

Nije sporno da je tijekom ovog postupka I. A. umro dana 13. lipnja 2010.g., a u to vrijeme već je bio smješten u Domu za starije osobe u D. S.. kamo su ga 17. veljače 2010.g. odveli J. A., Š. A. i Z. A.. 

 

Među strankama je sporno je li tuženica A. A. ispunjavala svoje ugovorne obveze iz naprijed navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanja odnosno Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

Iz iskaza tužitelja J. A. (list 70 spisa) proizlazi da je tuženica 2-3 godine prije smrti njegovo oca prestala voditi brigu o njemu jer je pila. Dolazio je u posjetu svome ocu i otac mu se žalio da ga je stid jer je tuženica sklona alkoholu i da on ne vodi uredan život te je tražio da ga vodi u Z., a brat A. ga je odvezao u Dom za starije osobe. Troškove Doma plaćao je njegov otac od svoje mirovine putem trajnog naloga. Navodi da tuženica nije priređivala hranu. Viđao je oca da leži gol u krevetu i o tome ništa nije govorio tuženici jer je ista bila u alkoholiziranom stanju.

 

Tužitelj S. A. (list 70 spisa – poleđina) iskazuje suglasno kao njegov brat J. A.. Navodi da je kod oca dolazio u posjetu 2-3 puta mjesečno te je vidio da otac nije hranjen kako treba jer mu nije davana dijetalna  hrana jer boluje od dijabetesa. Tri godine prije smrti oca vidio je da tuženica ne vodi brigu o njemu, a otac je to trpio, te se želio maknuti od nemara tuženice i zbog toga je smješten u Dom za starije osobe.

 

Iz iskaza tužitelja Z. A. (list 72 spisa) proizlazi da tuženica nije ispunjavala uvjete iz ugovora na način da uzdržava pok. oca jer to nije činila do kraja njegovog života, a što pok. otac nije mogao podnijeti jer je tuženica pila. Otac ga je pozvao i rekao da dođe po njega i da ga vodi jer uvjeti gdje je živio s tuženicom nisu bili dobri. Otac nije jeo prikladnu hranu iako zbog bolesti, dijabetesa to morao činiti. Tuženica nije vodila brigu o higijeni pok. oca koji je nosio pelene. Od ljudi u B. S. čuo je da su ga nalazili golog u krevetu pokrivenog plahtom.

 

Tužitelj A. A. (list 73 spisa) navodi da su problemi nastali od 2004.g. kada su tuženica i njezini prijatelji počeli učiti pok. oca da pije. Tuženica je loše vodila brigu oko oca jer je pila i skupljala društvo te je otad nagovoren na zaključenje drugog Ugovora i tada nastaju problemi jer je tuženica neuredno vodila brigu o ocu, nije ga vodila u bolnicu i redovito davala lijekove. Otac ga je zvao i govorio da želi ići u Z..

 

Tužiteljica Ruža T. (list 73 spisa) navodi da je u studenom 2007.g išla na jedan sprovod te je navratila kod oca u B. S. i vidjela oca kako sjedi bos u kući u kojoj nema sanitarnog čvora. Kada je došla tuženica je bila pijana te je vidjela da u peći nema vatre. U veljači 2010.g. također je došla ocu bez najave i vidjela da otac sjedi gol a za tuženicu je govorio da je tu negdje koja je kasnije došla pijana. Otac ju je zvao telefonom i plakao je te je govorio da dođe ali nije rekao zašto plaće. Kasnije su oca smjestili u Dom u D. S..

 

Iz iskaza tuženice (list 71 spisa) proizlazi da je u braku sa pok. I. od 1995.g. S pok. I. A. zaključila je dva ugovora o uzdržavanju jer je to pok. I. tražio, jer ako se njemu što desi da ona ima pravo živjeti u kući. Dok je pok. I. bio živ o njemu je vodila brigu tako što mu je kuhala što god je želio, pripremala mu je juhe koje je volio. Što se tiče higijene pok. I. se mogao sam tuširati i ona mu je u tome pomagala. Kada je bilo potrebe radi odlaska u bolnicu vozio ga je susjed M. M.., a ona je išla s njime u bolnicu. Također ga je isti susjed vozio i kod fizijatra u S.. B.. Na liječenje u L. dva puta ga je vozio njezin unuk M., a jednom ga je u L. vozio prijatelj I. T.. Pok. je često išao i u B. na liječenje te je išla s njim autobusom i plaćala je fizioterapeuta.

 

Svjedok M. A.. (list 74 spisa) supruga tužitelja J. A., navodi da je bila bliska sa pok. I. koji je živio u B. S.. U vrijeme kada je imao moždani udar telefonom je s njim razgovarala koji joj je rekao da se ne osjeća dobro. Kada se pok. I. razbolio tuženica je preuzela financije i kontrolu u kući. Kada bi pok. trebao ići na kontrolu tada bi zvala da pita što je bilo, a tuženica bi govorila da je doktor na ljetovanju i skijanju, te ga nije vodila na kontrolu. Znalo se desiti kada bi zvala i razgovarala sa tuženicom tada bi primijetila da je ista bila pijana.

 

Svjedok M. A., sestra pok. I. A., navodi da živi nekoliko kuća od pok. brata i tuženice u B. S.. Tuženica nije poštovala tužitelja u njegovoj bolesti i nije o njemu vodila brigu. Tuženica nije znala kakve lijekove troši prednik tužitelja. Tuženica mu je kuhala, ali ta hrana nije bila dobra za njega s obzirom na njegovu bolest. Tuženica je vodila brigu o kućanstvu, pok. je vodila doktoru, održavala je unutrašnjost kuće, ali o pok. I. nije vodila brigu. Pok. je bio dijabetičar te je primao inzulin i sam si je morao davati injekcije. Tuženica mu je sve priredila ali si je pok. I. sam davao injekcije. Pok. se nalazio u Domu za starije osobe u D. S. gdje su ga odvela njegova djeca, te joj je sam pok. I. govorio da želi ići u Dom jer ga tužena ne služi dovoljno. Tuženica je sklona alkoholu i tada između njih dolazi do verbalne svađe. Sjeća se da je bila zima i da je vidjela da je pok. I. ležao gol u krevetu a da su vrata od kuće bila otvorena, te je pok. I. dozivao tuženicu da ga pokrije.

 

Svjedok S. M. (list 30 spisa) navodi daje prvi susjed pok. I. i tuženice. Poznato mu je da je pok. I. imao moždani udar i probleme sa tlakom, te je nekoliko puta pomagao gada ga je trebalo nositi u hitnu. Povremeno se posjećivao sa pok. I. i tuženicom, a koliko mu je poznato tuženica je vodila brigu o pok. I. tako što je redovito kuhala, prala i vodila ga doktoru. Pok. I. mu se nikada nije žalio da tuženica o njemu ne vodi brigu, te je više puta znao reći "Što bi da nije nje". Između pok. I. i tuženice nije čuo nikakvu svađu te mu nije poznato da tuženica konzumira alkohol. Sestra pok. I. M. A. posjećivala je parnične stranke ali odnosi između pok. I. i njegove sestre nisu bili dobri jer mu je pok. I. govorio da je M. tražila da ga financira.

 

Iz iskaza svjedok M. M.. (list 74 spisa) proizlazi da je dolazio u posjetu kod pok. I. i tuženice te da su se oni jako voljeli i brinuli jedno za drugo. Pružao je pomoć prilikom odvoženja pok. I. kod doktora. Tuženica je obavljala poslove u kući, njegovala je pok. I. a ako bi mu davala slabiju hranu tada bi pok. I. sam tražio da mu da jaču hranu. tuženica je pok. I. pripremala inzulin, a on si je sam davao injekciju jer je tako želio. Tuženica je održavala kuću u kojoj je bilo ugodno i toplo, te je i sam pok. I. znao reći da se otvore vrata jer je bilo vruće. Pok. I. vozio je u L. i na masažu u K. nekoliko puta. Nije mu poznato da je tuženica sklona alkoholu jer ju kao takvu nikada nije vidio. Pok. I. nikada se nije žalio na tuženicu, a čak je znao govoriti "Čuvaj mi A. kada umrem da ovi moji ne bi oteli imanje".

 

Svjedok E. M. (list 74 spisa) navodi da je pok. I. poznavala par godina prije moždanog udara te su se pok. i tuženica međusobno davali pažnju. Kada se pok. I. razbolio tuženica se trudila oko njega i sve mu je ugađala. Kada bi mu davala puding ili kašicu pok. I. je tražio da mu se kuha uobičajena hrana kao kupus, sarma ili grah. Tuženica je vodila o njemu brigu na način da ga je vodila na kontrole, u banju, a u kuću je dovodila fizioterapeuta. Sam pok. I. znao je govoriti što bi on bez A.. Što se  tiče alkoholiziranosti tuženice navodi da joj je to ispričala A. da je teta M. iskazala da ona pije.

 

Svjedok I. K.. (list 75 spisa), kći tuženice, navodi da je materijalno pomagala pok. I. te im je iz N. donosila sve što je bilo potrebno. Navodi da su pok. I. i tuženica imali super odnos.

 

Svjedok Ž. J. (list 76 spisa) navodi da je u B. S. živio od 1976.g. pa sve do 2008.g. Sa pok. I. se poznavao do 1994.g. kada je isti kupio nekretninu u B. S., te s obzirom da je geodet pok. Ivan ga je zvao da mu pokaže međe nekretnine. Kod pok. I. i A. nije dolazio sve do 2005.g. kada ga je pok. I. zamolio da dođe, te mu je rekao da je 1996.g. s tuženicom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju te je htio da se nekretnine prepišu na tuženicu jer je on imao moždani udar. Pok. I. je govorio da je tuženica s njim rušila i gradila, da je pravila sama malter, nosila je ciglu i da stoga želi da nekretnina bude isključivo njezina.  Kada je dolazio kod pok. I. i tuženice tijekom 2005.g. prostorije su bile uredne zagrijane i tople. Nije primijetio da tuženica konzumira alkohol, a pok. I. nikada nije negativno govorio o tuženici već samo pozitivno govoreći "Što bi ja da nema moje A.". Niti od ljudi u selu nije čuo da je tuženica sklona alkoholu.

 

Svjedok M. B. (list 77 spisa) navodi da je u B. S. doselio 1993.g. te je s pok. I. i A. bio kućni prijatelj i često ga je vozio kod doktora ili na groblje u F.. Pred njim se nije žalio na tuženicu. Kuća je iznutra bila normalna domaćinska, a tuženica mu je kuhala, pripremala odjeću i obuću kada je negdje išao. Što se tiče alkohola navodi da tuženicu nikada nije vidio pijanu. Tuženica je vodila brigu o pok. I. koji nije dozvolio da mu tuženica pravi slaba jela i nije se pridržavao hrane s obzirom na šećer. Na sahrani kod pok. I. nije bio, jer su navodno njegova djeca rekla da nitko do prijatelja ne dolazi na sahranu, a to je čuo od susjeda i od sestre pok. I. M.. 

 

Svjedok I. D. (list 77 spisa) navodio da je česti dolazio u posjetu kod pok. I. i tuženice, a kuća pok. I. i tuženice je bila čista i uredna kao i sam pok I.. Prostorije su bile zagrijane zimi, a ljeti je pok. I. imao ventilator. Tuženica je pripremala hranu, a pok. I. je znao reći da ima svega, ali zbog bolesti ne smije jesti. Pok. I. imao je autoritet, bio je starinski čovjek, i kada on podigne ton tuženice ništa ne smije. S obzirom da je često dolazio nikada nije vidio da tuženica pije, niti je čuo da je tuženica ostavljala pok. I. da bude gol i nepokriven.

 

Na temelju provedenih dokaza sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom navedenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovorne obveze od strane tuženice.

 

Prema članku 583 stavak 3 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 71/15 – dalje ZOO) svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

 

Prema članku 589 ZOO na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

 

Iz iskaza saslušanih tužitelja, koji su kao djeca pok. I. A. nastavili postupak, proizlazi da tuženica nije ispunjavala ugovorne obveze prema njihovom pok. ocu I. A. jer prema njihovim navodima nije vodila brigu o njihovom pok. ocu na način da je održavala kuću, da je pružala posebnu njegu pok. I., da mu nije osiguravala redovitu i potrebnu prehranu s obzirom na njegovu bolest, kao i da mu nije osiguravala tople i udobne prostorije.

 

Posebno tužitelji navode da imaju saznanja da je tuženica bila sklona alkoholu, te da im se otac žalio na tuženicu i tražio da ga se vodi u Dom, te imaju saznanja da je tuženica pok. ostavljala golog.

 

Navode tužitelja potvrđuje i svjedok M. A., supruga tužitelja J. A., koja navodi da je bila bliska sa pok. I., te se s njim razgovarala telefonom, a kada bi se interesirala kod tuženice o zdravstvenim kontrolama pok. I. tuženica je govorila da je doktor na ljetovanju ili skijanju.

 

O tome da tuženica nije vodila brigu o pok. I. proizlazi i iz iskaza svjedoka M. A. sestre tužitelja koja je živjela par kuća dalje od pok. I. i tuženice koja u bitnom potvrđuje navode tužitelja. 

 

Suprotno njihovim navodima tuženica navodi da je u cijelosti vodila brigu o pok. I., da mi je kuhala po njegovim željama i pripremala mu hranu koju on voli. Pomagala mu je oko održavanja higijene, te se brinula da ga se vozi doktoru putem susjeda, te je brinula da pok. I. odlazi na liječenje u L. i B. te je organizirala njegovo odlaženje kod fizioterapeuta u K.. Ističe da je prostorije u kući čistila, jer su u kući zalazile i medicinske sestre iz higijeničarske službe koje su pok. I. u previjali nogu a osim toga u kuću su dolazili i fizioterapeuti. Priznaje da nije sudjelovala u troškovima sahrane pok. I. jer se isti tada već nalazio u Domu za starije osobe, ali je bila na njegovoj sahrani.

 

Navode tuženice potvrđuju svjedoci S. M., M. M., E. M., I. K., Ž. J., M. B. i I. D. u dijelu kada navode da je tuženica vodila brigu o pok. I. tako što mu je redovito kuhala, prala, vodila ga doktoru, a sam se pok. I. nikada njima nije žalio da tuženica o njemu ne vodi brigu.

 

Također iz iskaza saslušanih svjedoka nije utvrđeno da je tuženica sklona alkoholu jer niti jedan od saslušanih svjedoka nema saznanja da tuženica konzumira alkohol niti su čuli od ljudi u selu da je tuženica sklona alkoholu.

 

Svjedok I. D. koji je često dolazio u posjetu pok. I. i tuženici navodi da nikada nije čuo da je tuženica ostavljala pok. I. golog i nepokrivenog.

 

Navedeni svjedoci su dugogodišnji poznanici i susjedi pok. I. i tuženice, a njihovi iskazi su suglasni u dijelu kada navode da je tuženica vodila brigu o pok. I. na način da mu je kuhala, vodila brigu o higijeni prostora i o samom pok. I.. Tuženica je vodila brigu i o zdravlju pok. I. tako što je organizirala njegov odlazak na kontrole u bolnicu, u toplice i kod fizioterapeuta.

 

Saslušani svjedoci potvrđuju navode tuženice da je pok. I. sam tražio da mu se priređuje hrana koju je volio iako je bolovao od dijabetesa.

 

Ocjenjujući iskaze svih saslušanih svjedoka sud ne može pokloniti vjeru iskazu svjedoka M. A. jer je ista supruga tužitelja J. A., pa je zainteresirana za ishod postupka u korist tužitelja.

 

Svjedoku M. A., sestri pok. I., također se ne može pokloniti vjera u njezin iskaz jer svjedok S. M. navodi da odnosi između pok. I. i njegove sestre M. nisu bili dobri, što mi je i sam pok. I. govorio jer ga je sestra M. tražila da ju on financira.

 

Ostali saslušani svjedoci, po ocjeni suda, nisu pristrano iskazivali jer od svojih  iskaza nemaju nikakvu direktnu korist, a u pitanju su osobe koje su relativno često dolazile u posjetu pok. I. i tuženici te su imali konkretna saznanja o njihovom obiteljskom životu, o svakodnevnim životnim potrebama i navikama pok. I., te su se osobno uvjerili da je tuženica ispunjavala preuzete obveze iz sklopljenih ugovora.

 

Činjenica je da je pok. I. zadnje mjesece svoga života proveo u D. za starije osobe u D. S., ali ga je tuženica i tamo posjećivala, a smještaj u D. plaćen je iz mirovine pok. I. putem trajnog naloga.

 

Tuženica nije sudjelovala u troškovima sahrane pok. I. iz razloga što je pok. I. od strane svoje djece bio odvezen u Dom za starije osobe, a što je tuženica naknadno saznala. Za smrt pok. I. javila joj je supruga tužitelja J. A. stoga ista nije niti mogla organizirati njegovu sahranu već su to učinili tužitelji.

 

Okolnost što tuženica nije mogla sahraniti pok. I. nije razlog za raskid predmetnih Ugovora budući da tuženica više nije bila u mogućnosti organizirati sahranu pok. I. koji je u trenutku smrti bio smješten u D. u D. S..

 

Tužitelji nisu na siguran i nedvojben  način dokazali svoje navode da tuženica nije ispunjavala svoje ugovorne obveze i da nije vodila brigu o pok. I..

 

Imajući u vidu naprijed navedeno sud je primjenom članka 583 stavak 3 i članka 589 ZOO odbio tužitelje s postavljenim tužbenim zahtjevom.

 

O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11 i 25/13 – dalje ZPP).

 

Tužitelji su dužni tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.000,00 kn koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje Tarifa), zastupanja tuženice po pun. na 3 ročišta u iznos od 7.500,00 kn (ročišta od 08. lipnja 2016.g., 14. rujna 2016.g. i 19. listopada 2016.g. u iznosu od 2.500,00 kn za svako obračunata su po Tbr. 9 točka 1 Tarife).

 

Nadalje tuženici pripada i trošak sastava podneska od 01. lipnja 2016.g. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8 točka 1 Tarife), te trošak jedne konferencije as strankom u iznosu od 500,00 kn (Tbr.  31 Tarife).

 

Tuženici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 28. listopad 2016.g.