Broj: Gž-2932/2016

            

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIP net d.o.o. iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupan po punomoćniku H. L., odvjetniku iz O. društva Leko i partneri u Zagrebu, protiv tuženice M. K. iz V. G., S. K. 23, …, zastupane po posebnom skrbniku P. V. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv-213/2014 od 10. ožujka 2016., dana 03. studenoga 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv-213/2014 od 10. ožujka 2016. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. na način da sudi:

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. broj Ovrv-20253/13 od 12. prosinca 2013. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju plati iznos od 1.796,15 kn sa zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2013. pa do isplate, te u dijelu u kojem je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2013. pa do isplate, gdje se stopa zateznih kamata određuje u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 8 dana nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 2.120,23 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. broj Ovrv-20253/13 od 12. prosinca 2013. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 1.796,15 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos (točka I. izreke). Nadalje, djelomično je održan na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 391,88 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, gdje su stopa i tijek kamata specificirani u pobijanoj presudi, s time da je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 288,50 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2016. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (točka II.), dok je u preostalom zahtjevu za nadoknadom troškova u iznosu od 1.329,60 kuna tužitelj odbijan (točka III.). Odbijen je zahtjev za kamatu na ovršni trošak tekućom od 12. prosinca 2013.godine, pa do 10. ožujka 2016. godine kao neosnovan (točka IV. izreke).

 

              Tužitelj je protiv točaka i., III. i IV. presude podnio pravodobnu i dopuštenu žalbu, iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, odnosno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle razloga predviđenih čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 2.197,19 kuna, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 460. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

 

Iz stanja spisa proizlazi da su stranke sklopile pretplatnički ugovor dana 06. prosinca 2012., u kojem je bilo ugovoreno obvezno trajanje ugovora 24 mjeseca, a koji je raskinut u svibnju 2013. uslijed nepodmirenja računa za pružene usluge, odnosno, da je do raskida došlo krivnjom tužene.

 

Prilikom sklapanja ugovora tužena je prihvatila i Opće uvjete poslovanja tužitelja, koji, između ostaloga, u odredbi čl. 13.1. Općih uvjeta propisuju da u slučaju jednostranog raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik je dužan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak trajanja razdoblja obveznog trajanja ugovora.

 

Dakle, u ovoj fazi postupka predmet spora je postojanje obveze tužene na plaćanje ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora.

 

Iako se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi poziva na odredbe čl. 342. do 349. ZOO-a, iste se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti, budući se ne radi o naknadi štete, već o ugovornoj odredbi kojom je jedna stranka pristala da u slučaju krivnje za raskid ugovora drugoj strani ispuni određenu činidbu.

 

U konkretnom slučaju valja odlučiti o primjeni odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP), no po stavu ovog suda niti ta odredba nije ovdje primjenjiva.

 

Njome je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 87. st. 1. istog zakona i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o monopolskom položaju tužitelja, budući na tržištu postoji više pružatelja telefonskih usluga, slijedom čega tužena je imala mogućnost da izabere pružatelja koji joj je bio najpovoljniji, odnosno koji nije uvjetovao pružanje usluge obaveznim trajanjem ugovora.

 

Pružatelji usluga mogu korisniku dati na korištenje terminalnu opremu, koja se ne plaća dodatno, ili se plaća u manjem iznosu, te se amortizira kroz određeno razdoblje korištenja usluga. Također, cijena korištenja usluge je ovisi o duljini obveznog razdoblja korištenja usluga.

 

Dakle, kako je tuženik mogao birati između više ponuda pružatelja usluga, to se prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju, ne radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega je tuženik u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja.

 

Dakle, ovaj sud je naložio tuženoj da tužitelju isplati daljnju tražbinu u visini od 1.796,15 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je stoga, temeljem odredbe čl. 373. točka 1. ZPP-a preinačio predmetnu presudu kako je navedeno u izreci.

 

Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima cijeloga postupka.

 

Kako je tužitelj uspio u postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, to mu pripada naknada troška postupka.

 

U prethodnom postupku tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u visini od 80,00 kuna, te PDV od 25% na isti, dakle ukupni iznos od 100,00 kn. Nije mu priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti u iznosu od 250,00 kn i trošak javnobilježničkog izdavanja potvrde ovršnosti u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za vrijednost PDV-a, budući da taj trošak nije nastao, obzirom da je predmetni spis javnog bilježnika povodom prigovora tuženice proslijeđen sudu. Kako visina troška poštarine u iznosu od 30,00 kn nije dokazano, to niti ona nije priznata.

 

Tužitelju je priznat trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 25 bodova, temeljem Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj: 142/12,0103/14 i 118/14, dalje Tarifa), sastav podneska od 07.07.2014. u iznosu od 25. bodova, temeljem Tbr. 7.1. Tarife , zastupanje na raspravama dana 16.10.2014., 09.12.2014. i 11.02.2015. po 12,5 bodova, temeljem Tbr. 9.2. Tarife, zastupanja na ročištima održanim 02.04.2015. i 24.09.2015. u iznosu od 6,25 bodova, temeljem Tbr. 9.3. Tarife, dok zastupanje na raspravi dana 09.02.2016. u iznosu od 250,00 kuna, sve temeljem odredbe Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

 

Dakle, tužitelju je ukupno priznato 125 bodova, odnosno 1.250,00 kn, čemu valja pridodati vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno iznos od 312,50 kn, čime se dobije iznos od 1.562,50 kn.

 

Ovome valja pridodati dva predujma za sudsku dostavu u iznosu od 115,30 kn, kao i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kuna, odnosno dobije se trošak u visini od 1.893,10 kn.

 

Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku, to mu valja priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, uvećano za vrijednost PDV-a od 78,13 kn, te trošak pristojbe od 125,00 kn, čime se dobije trošak žalbenog postupka u visini od 515,63 kn.

 

Dakle, ukupni trošak tužitelja nastao u parničnom postupku iznosi 2.408,73 kn, od čega je pobijanom presudom tužitelju već dosuđen trošak u visini od 288,50 kn, slijedom čega valja mu dosuditi daljnji trošak u visini od 2.120,23 kn.

 

Stoga, temeljem odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod II.

 

U Splitu, 03. studenoga 2016.