Broj: Gž-2094/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja V. i O. d.o.o., OIB............, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I., O. & partneri iz Z., protiv tuženika T. D., OIB: ..........., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-4143/15 od 31. svibnja 2016. godine, dana 7. studenoga 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se   p r e i n a č a v a   presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-4143/15 od 31. svibnja 2016. godine u točki II izreke i sudi:

              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46,65 kn s osnove zakonskih zateznih kamata koje su obračunate na račune plaćene sa zakašnjenjem, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. siječnja 2016. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 742,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 31. svibnja 2016. godine, do isplate, sve u roku od 8 dana.

              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 375,00 kn u roku od 8 dana.

              II.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i   p o t v r đ u j e   citirana presuda suda prvog stupnja u točki II/1 izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 46,65 kn za razdoblje od 7. siječnja 2016. do 11. siječnja 2016. godine, točki II/2 izreke, u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 107,50 kn (preko iznosa od 75,00 kn do iznosa od 182,50 kn) s zateznim kamatama, točki II/3 izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 742,20 kn.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u točki I izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. broj Ovrv-12335/2014 od 5. prosinca 2014. godine.

              Točkom II/1, II/2 i II/3 izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46,65 kn s osnove zakonskih zateznih kamata koje su obračunate na račune plaćene s zakašnjenjem s procesnom kamatom od 7. siječnja 2016. godine do isplate, te zahtjev za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, pobliže navedeno kao u izreci presude.

              Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, time da žalbom sadržajno pobija točku II izreke prvostupanjske presude zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu žalbenog troška.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Predmet spora je precizirani (smanjeni) zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46,65 kn po osnovi obračunatih zateznih kamata u apsolutnom iznosu na račune plaćene s zakašnjenjem, uz procesnu kamatu u tijeku od 7. siječnja 2016. godine do isplate, te za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

              U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., br. Ovrv-12335/2014 od 5. prosinca 2014. godine naloženo tuženiku, kao ovršeniku platiti tužitelju, kao ovrhovoditelju iznos od 634,30 kn po osnovi glavnice duga sa zateznim kamatama. Proizlazi da se radi o  računima za utrošenu vodu za travanj 2014. godine s dospijećem 15. svibnja 2014. godine u iznosu od 312,31 kn, te za svibanj 2014. godine s dospijećem 15. lipnja 2014. godine u iznosu od 321,99 kn. Utvrđuje da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) naveo da je račune u cijelosti podmirio 11. prosinca 2014. godine putem iNovine d.d..

              Uvidom u internetski ispis iNovine d.d. utvrđuje da je tuženik 11. prosinca 2014. godine podmirio prvotno utuženi iznos te platio naknadu usluge za mjesec travanj u iznosu od 655,88 kn. Utvrđuje i to da je tuženik uplatu glavnice duga izvršio prije nego što je zaprimio rješenje o ovrsi javnog bilježnika, odnosno da je tuženik rješenje o ovrsi zaprimio 17. travnja 2015. godine.

              Obzirom na to zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu procesnih kamata prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, uz obrazloženje da se na obračunate kamate u apsolutnom iznosu može zahtijevati procesna kamata od dana podnošenja zahtjeva sudu. Uz to, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije izvršio uračunavanje u skladu sa odredbama čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11i 78/15; dalje ZOO) što je bio dužan u situaciji kada tuženik pored glavnice duguje i kamate i troškove. Zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji sporazum između stranaka, a da tužitelj nije dokazao da je tuženik prilikom ispunjenja odredio redoslijed ispunjenja, odnosno dao izjavu o uračunavanju, pa i zbog tog razloga odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

              U donošenju pobijane presude nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbi čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 367. st. 1. ZPP-a (postupak u sporu male vrijednosti).

              Tužitelj u žalbi ističe da je tuženik uplate po navedenim računima izvršio u dva navrata i to 11. prosinca 2014. godine i 7. veljače 2015. godine, što da i tuženik izričito u prigovoru (odgovoru na tužbu) navodi. Ukazuje da iz priloženog ispisa iNovine d.d. proizlazi da je tužitelj račun za travanj 2014. godine platio 11. prosinca 2014. godine, a račun za svibanj 2014. godine 7. veljače 2015. godine, da je zbog toga tijekom postupka, a kako je glavnica duga plaćena s zakašnjenjem, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (14. studenoga 2014. godine) obračunao zateznu kamatu u apsolutnom iznosu na račune plaćene s zakašnjenjem te je preciziranim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 46,65 kn sukladno priloženom obračunu zateznih kamata, na koji iznos ima pravo tražiti i procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu do isplate. Također navodi, a obzirom da je tuženik dospjele račune platio uplatnicom, da iz opisa plaćanja u računima proizlazi da je uplatio usluge za travanj i svibanj 2014. godine, da je time tuženik odredio i redoslijed plaćanja, odnosno da uplaćenim iznosom plaća glavnicu duga, slijedom čega da se sud u obrazloženju pobijane presude, odbijajući tužbeni zahtjev pogrešno pozvao na odredbe čl. 171. i čl. 172. ZOO-a.

              Opisani žalbeni navodi su osnovani.

              Iz stanja u  spisu proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) naveo da je glavnicu duga uplatio 11. prosinca 2014. godine i 7. veljače 2015. godine, u vezi čega je tuženik priložio internetski ispis iNovine d.d. (list 10-11), iz kojeg je razvidno da je uplatu po računu za travanj 2014. godine izvršio 11. prosinca 2014. godine, a po računu za svibanj 2014. godine 7. veljače 2015. godine. Tužitelj je prema stanju spisa tužbu za isplatu glavnice duga povukao, te je podneskom koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 12. siječnja 2016. godine precizirao tužbeni zahtjev na način da traži isplatu zateznih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu na račune plaćene sa zakašnjenjem u ukupnom iznosu od 46,65 kn u vezi čega je tužitelj priložio u spis obračun kamata.

              Kako je tuženik nesporno glavnicu duga platio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (14. studenoga 2014. godine), tužitelj je bio ovlašten obračunati zatezne kamate na račune plaćene sa zakašnjenjem u apsolutnom iznosu jer je potraživanje tužitelja po osnovi glavnice duga prestalo uplatama tuženika od 11. prosinca 2014. i 7. veljače 2015. godine.

              Sukladno navedenom tužitelj je sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a imao pravo na iznos neisplaćenih kamata zahtijevati zatezne kamate (procesne kamate) od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, za što nije odlučno da je tuženik platio glavnicu duga prije zaprimanja rješenja o ovrsi javnog bilježnika (17. travnja 2015. godine).

              Osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev vezano uz primjenu odredbi čl. 171. i čl. 172. ZOO-a.

              Prema odredbi čl. 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

              Prema stajalištu ovog suda ova zakonska odredba uređuje način uračunavanja plaćanja uvijek kada dužnik uz glavnicu duguje i kamate i troškove. Svrha ove odredbe je zaštita vjerovnika i poticanje na disciplinu u plaćanju pa se pravilo ne smije primjenjivati restriktivno, tako  da štiti dužnika.

              Stoga, ako je dužnik platio glavnicu, vjerovnik se ima pravo koristiti pravom uračunavanja i primljenim iznosom naplatiti kamate, ali je o tome obvezan obavijestiti dužnika. U suprotnome valja smatrati da se suglasio sa dužnikovom ponudom da ponajprije otplaćuje glavnicu. Iz stanja u spisu jasno proizlazi da je tuženik, navedenim uplatama, izvršio plaćanje glavnice duga i da se tužitelj s time suglasio. U takvim okolnostima, tužitelj nije bio dužan izvršiti uračunavanje sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, te je stoga, pravilno na plaćene iznose glavnog duga s zakašnjenjem obračunao zateznu kamatu u apsolutnom iznosu od dospijeća svakog pojedinog računa do dana plaćanja.

              Visina smanjenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 46,65 kn proizlazi iz priloženog obračuna kamata, na koji tuženik nije imao primjedbi.

              Sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo i na procesne kamate, i to od 12. siječnja 2016. godine, kada je podnesak tužitelja (list 17-19) zaprimljen kod prvostupanjskog suda, slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatu procesnih kamata od 7. siječnja 2016. do 11. siječnja 2016. godine trebalo odbiti kao neosnovan.

              Budući da je tuženik dug platio s zakašnjenjem, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, tužitelj ima pravo na naknadu troška ovršnog postupka. Međutim, ne u iznosu od 182,50 kn. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju treba priznati trošak ovršnog postupka javnobilježničke nagrade za donošenje rješenja o ovrsi s PDV u iznosu od 75,00 kn. Ostali troškovi za koje je tužitelj zatražio naknadu, nisu dokumentirani, a tužitelju svakako ne pripada trošak izrade ovršnog prijedloga u iznosu od 70,00 kn, budući da je prijedlog za ovrhu, prema stanju spisa sastavio tužitelj, a ne njegov punomoćnik.

              Budući da je tužitelj uspio u ovoj parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Tužitelju treba priznati trošak parničnog postupka u visini jednokratne nagrade primjenom Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) u iznosu od 500,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV daje iznos od 625,00 kn, te nadalje iznos od 117,20 kn po osnovi troška dostave po sudskom dostavljaču, ili ukupno 742,20 kn.

              Tužitelju nadalje treba priznati trošak sastava žalbe s PDV u iznosu od 375,00 kn.

              Prema stanju spisa tužitelj pristojbu na presudu kao i na žalbu nije platio, a niti ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje dužne pristojbe.

              Stoga je preinačenjem pobijane presude tužitelju trebalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 742,20 kn s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te žalbeni trošak u iznosu od 375,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog, parničnog i žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

              Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, na temelju odredbi čl. 373. t. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

U Rijeci, 7. studenoga 2016. godine