Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-2171/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice O. P., OIB: …, koju zastupa Načelnik, a ovoga punomoćnik M. M. odvjetnik u Z., protiv tuženice A. Š. iz P., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu B. G. i H. B., O., radi isplate-stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1521/15 od 16. lipnja 2015., 11. studenoga 2016.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1521/15 od 16. lipnja 2015. te se sudi:
Dužna je tuženica A. Š., OIB: …, isplatiti tužiteljici O. P., OIB …, ukupan iznos od 8.148,40 kuna, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. prosinca 2013., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.814,68 kn, sve skupa u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Uvodno označenom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
«Dužna je tužena A. Š., OIb: …, isplatiti tužitelju O. P., OIB: …, ukupan iznos od 8.148,40 kuna, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. prosinca 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi tužiteljima parnični trošak, sve skupa u roku od 15 dana.»
II Dužan je tužitelj O. P., P., tuženoj A. Š., P., nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.879,21 kunu, sve u roku od 15 dana."
Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Utvrđuje se da je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.621,98 kuna povučen."
Protiv citirane presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je ovaj postupak pokrenut radi povrata novca koji je od nje naplaćen na temelju presude Županijskog suda u Zadru, s obzirom da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna presuda Županijskog suda u Zadru te time otpala pravna osnova na temelju koje je naplaćen ukupan iznos od 15.843,33 kn. U pobijanoj presudi prihvaćeno je stajalište tuženice da je novac skinut s računa tužiteljice i prenesen na račun suda temeljem sudskog pologa pa da tužiteljica može u svakom trenutku povući prijedlog za osnivanje sudskog pologa i zatražiti od suda isplatu novca natrag. Tužiteljici je u ovršnom postupku s računa naplaćen iznos radi kojega je pokrenuta ova parnica pa taj iznos više nije imala na svome računu i time su ispunjene sve njezine obveze prema tuženici u skladu s presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-948/10, a administrativne zapreke u pogledu prebacivanja novca na račun ovrhovoditeljice se tužiteljicu ne tiču. Tuženica je pokrenula ovršni postupak na temelju kojega je novac skinut s računa tužiteljici pa je nejasno odakle zaključak da je novac pohranjen na sudskom depozitu temeljem sudskog pologa. Dio toga novca naplatio je tadašnji punomoćnik tuženice (7.621,98 kn), kojega kasnije tuženica tijekom postupka isplaćuje tužiteljici, a drugi dio (8.148,40 kn) stoji na prijelaznom računu Općinskog suda u Zadru i ne isplaćuje se ovrhovoditeljici, navodno zbog toga jer presuda glasi na bruto iznos, zbog čega u računovodstvu nisu u stanju izvršiti obračun.
Tužiteljici kao ovršenici taj novac nije moguće vratiti po njenom zahtjevu jer ima položaj ovršenika i ne može pravno intervenirati u naplatu koja se protiv nje provodi. Ovršnim zahtjevom može disponirati samo ovrhovoditelj. Tužiteljica nije osnovala nikakav sudski polog u smislu Zakona o obveznim odnosima. Obrazloženje presude je proturječno i nema osnove u ispravama jer sud spominje da je sporni iznos od tužiteljice prisilno naplaćen u ovršnom postupku da bi naplatu predmetnog novca kvalificirao kao sudski polog, ne obrazlažući na temelju čega povezuje ta dva pravna instituta odnosno postupka, slijedom čega presuda u tom dijelu uopće nema obrazloženja. Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužiteljice, ističući da je na njoj teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, a u postupku je utvrđeno da je novac s računa tužiteljice, kao ovršenice, krenuo do sudskog pologa Općinskog suda u Zadru. Po pravilima o sudskom pologu novcem može raspolagati O. P.. Tužiteljica tužbu bazira na institutu stjecanja bez osnove, pri čemu ne dokazuje na koji način bi se imovina tuženice povećala. Ono što je tuženica stekla mimo sudskog pologa, uredno je vratila uvećano za zakonske kamate i za taj iznos je tužiteljica povukla tužbu. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
Žalba je osnovana.
Tužiteljica prigovora da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) jer je obrazloženje presude proturječno i nisu dani jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne razloge o tome zašto tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, ne postoji proturječnost između onog što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se presuda može ispitati.
Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 8.148,40 kn s kamatama od 16. prosinca 2013. do isplate na ime stjecanja bez osnove.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-681/11 od 10. kolovoza 2011. preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, broj P-948/10 od 17. prosinca 2010., kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice A. Š., da je tužiteljica iz tog postupka pokrenula ovršni postupak u kojem je po pravomoćnom rješenju o ovrsi broj Ovr-2881/11 od 18. listopada 2011. od O. P. zaplijenjen iznos od 15.843,33 kn.
O. P. je protiv pravomoćne presude podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom broj U-III-5069/2011 od 28. lipnja 2012. ukinuo presudu i predmet vratio Županijskom sudu u Zadru na ponovni postupak. U ponovljenom postupku je presudom ovog Županijskog suda broj Gž-1577/12 od 30. listopada 2013. potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev A. Š. za isplatu iznosa od 5.952,38 kn brutto s kamatom od 7. listopada 2009 do isplate, čime je otpala pravna osnova na temelju koje je naplaćen iznos od 15.843,33 kn.
Tijekom postupka tuženica je uplatila na račun tužiteljice iznos od 8.448,91 kn koji se odnosi na sudske troškove isplaćene njezinome punomoćniku te je tužiteljica u odnosu na iznos od 7.621,98 kn povukla tužbu, na što je tuženica dala suglasnost.
Utvrđujući da je tuženica pokrenula ovršni postupak na temelju pravomoćne presude, da novac nije vraćen O. P. jer se vodi ovaj postupak, da tužiteljica može zatražiti povrat svojih sredstava, da je ovršni postupak završen te da je glavnica i dalje na sudskom depozitu kod Općinskog suda u Zadru, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica može položeni iznos uzeti natrag u svakom trenutku, da ustegnuti iznos nije podigla tuženica niti je taj novac ušao u njezinu imovinu pa kako tuženica nije ništa stekla bez osnove, to je tužbeni zahtjev odbijen.
Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izneseni pravni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.
Naime, tužiteljici je u ovršnom postupku zaplijenjen ukupan iznos od 15.843,33 kn, od čega je iznos od 96,00 kn naplaćen na ime naknade za prisilnu naplatu, a iznos od 8.125,35 kn je uplaćen na račun odvjetnika B. V..
Ostali zaplijenjeni iznos se nalazi na prijelaznom računu kod Općinskog suda u Zadru, a nije transferiran na račun tuženice (ovrhovoditeljice) zbog toga što je u ovršnoj ispravi na temelju koje se ovrha provodi, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH, naložena isplata u bruto iznosu te se pri provedbi ovrhe radi naplate takve novčane tražbine primjenjuju odredbe čl. 127. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 173/03., 151/04., 88/05. i 67/08.), kojima je regulirano da se zaplijenjena sredstva prenose na poseban račun suda, koji od nadležne porezne uprave traži obračun poreza, prireza i doprinosa, a nakon što porezna uprava dostavi obračun, sud, nakon što strankama omogući da se o obračunu izjasne, donosi rješenje o namirenju kojim se određuje dio naplaćenog iznosa koji će se isplatiti ovrhovoditelju na njegov (tekući) račun, dio koji će se isplatiti poreznoj upravi te dio koji će se uplatiti na račun na koji se uplaćuje doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.
U svakom slučaju, tužiteljici su na temelju rješenja o ovrsi zaplijenjena novčana sredstva s njezinog računa, u korist tuženice kao ovrhovoditeljice te tužiteljica s tim sredstvima ne može raspolagati.
Prvostupanjski sud smatra da se radi o sudskom depozitu, dakle da je tužiteljica položila dugovanu stvar kod suda u smislu odredaba čl. 186. – 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje ZOO), u kojem slučaju može uzeti natrag položenu stvar (čl. 189. st. 1. ZOO).
Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZOO kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe.
Međutim, s pravom tužiteljica prigovara da se u konkretnom slučaju ne radi o osnivanju sudskog depozita (polaganju dugovane stvari kod suda), čiji je smisao u tome da se polaganjem dugovane stvari dužnik oslobađa obveze u času kada je izvršio polaganje, ako je bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje te prestaju teći kamate, već se radi o provedbi ovrhe pljenidbom novčanih sredstva sa žiro računa tužiteljice, u kojem slučaju tužiteljici nije moguće vratiti zaplijenjena sredstva po njenom zahtjevu s obzirom na njezin pravni položaj ovršenika koji ne može pravno intervenirati u ovrhu (naplatu) koja se protiv njega provodi.
Kako su, dakle, u ovršnom postupku zaplijenjena sredstva tužiteljice u ime i za račun tuženice, tako da tim sredstvima tužiteljica ne može raspolagati, dok bi njima mogla raspolagati tuženica, koja je mogla i može povući prijedlog za ovrhu, nakon čega bi ovršni sud donio rješenje o obustavi ovrhe i tek tada bi se ostvarili uvjeti za vraćanje zaplijenjenog iznosa ovršenici (u ovom postupku tužiteljici), to je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati navedeni iznos koji se nalazi na depozitnom računu Općinskog suda u Zadru (čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO), zajedno s zateznim kamatama od zaplijene sredstava do isplate.
Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.
Tužiteljici, koja je uspjela u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP pripadaju troškovi postupka koji se, primjenom mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), sastoje od 100 bodova za sastav tužbe, po 75 bodova za zastupanje na ročištima 11. studenoga 2014. te 8. travnja i 27. svibnja 2015. i za sastav obrazloženog podneska od 12. prosinca 2014., 18,75 bodova za pristup na ročište 19. prosinca 2014. te 93,75 bodova za sastav žalbe protiv presude, dakle ukupno 512,50 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV od 25% daju ukupan trošak zastupanja u iznosu od 6.406,25 kn, čemu treba pribrojiti plaćenu pristojbu tužbe od 508,43 kn, presude od 300,00 kn i žalbe od 600,00 kn, tako da ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 7.814,68 kn.
Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci ove presude.
Prvostupanjsko rješenje nije pobijano žalbom i ostaje neizmijenjeno.
U Zadru 11. studenoga 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.