Broj: Rev 3147/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B.₁ OIB:…, M. B., OIB:… i D. B.₂, OIB:…, svih iz P., koje zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženika Grada Pule-Pola, P., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1941/14-4 od 31. kolovoza 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1803/11-50 od 24. travnja 2014., u sjednici održanoj 15. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e:

             

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo tužiteljima isplatiti 1.549.753,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi im troškove postupka u iznosu od 198.400,00 kn (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 70.883,97 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke), kao i zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 252.650,00 kn toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.549.753,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu od 198.400,00 kn. Ujedno je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. i III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst i 25/13 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu uz naknadu troška revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima dostane i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer drugostupanjski sud nije ocjenjivao izvedene dokaze i nije drugačije utvrdio činjenice, već je, zaključivši da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na kojima je utemeljena presuda, prvostupanjsku presudu preinačio na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, a, zaključivši da je ujedno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije utvrdio da je tuženik zauzeo zemljište koje u naravi predstavlja pristupne putove za okolne nekretnine, niti da je na tom zemljištu izvodio bilo kakve radove, već da su te radove izvodili vlasnici okolnih nekretnina. Međutim, polazeći od pretpostavke da je tuženik izdao građevinske dozvole za izgradnju objekata na okolnim nekretninama, zaključuje da se već zbog same činjenice da su takve dozvole izdane, može smatrati, da je tuženik time te nekretnine zauzeo.

 

Pitanje je li i kada tuženik izdao građevinske dozvole za izgradnju okolnih objekata tijekom postupka nije raspravljano. Međutim, kad bi pretpostavka prvostupanjskog suda i bila točna, zaključak prvostupanjskog suda o tome da je samim izdavanjem dozvola tuženik zauzeo sporno zemljište nije prihvatljiva.

 

Jedna od pretpostavki za izdavanje građevinske dozvole prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" 175/03 i 100/04), odnosno lokacijske dozvole prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" 76/07, 49/11, 55/11,10/11, 50/12, 25/13) je i dokaz o osiguranom pristupu s javno prometne površine. Taj pristup osiguran je i u slučaju uknjiženog prava stvarne služnosti provoza i prolaza, a koje pravo je na nekretninama tužitelja upisanim u z. k. ul. br. 10310 i 4052 k.o. P., kako to proizlazi iz z. k. izvadaka priloženih spisu (list 3 i 4), i upisano u korist okolnih nekretnina.

 

Stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o zauzimanju spornih nekretnina po tuženiku.

 

Slijedom iznesenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti je vezano na značenje izdavanja građevinske dozvole drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Zaključivši da tuženik ne drži u posjedu sporno zemljište te da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08) kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća (čl. 396.a st. 1. ZPP).

 

              Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi te presude.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. studenoga 2016.