Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-3578/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Zoranu Kežiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz O., V. 148, OIB:, zastupane po punomoćniku P. S., odvjetniku iz O. protiv tužene K. P. iz O., I. T. 3, OIB:, zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz O., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice D. M. iz Z., B. ploče 24/II, zastupane po punomoćniku P. S., odvjetniku iz O., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja O. suda u O. broj P-1827/15 od 14. rujna 2016., dana 21. studenog 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje O. suda u O. broj P-1827/15 od 14. rujna 2016.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda nije dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice dostavljenog sudu dana 23. veljače 2016. kojom se zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. travnja 2008. te uspostava u zemljišnim knjigama prijašnjeg stanja na predmetnoj nekretnini, odnosno uknjižba prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini.
Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica, ističući žalbene razloge navedene u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 i 89/14 – dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se predmetno rješenje ukine, odnosno da drugostupanjski sud rješenje preinači i dopusti preinaku tužbe.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 190. stavka 1. ZPP-a, smatrajući da je preinaka tužbe nedopuštena nakon što je tužiteljica podneskom od 23. veljače 2016. preinačila tužbu, a nakon što je već zaključen prethodni postupak dana 16. veljače 2016.
Odredbom članka 190. stavkom 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, te mu je u smislu st. 2. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
Temeljem čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je što predstavlja preinaka tužbe, dakle među ostalim to je isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, pri čemu je stavkom 2. propisano da ako se zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe preinačenje zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčana svota, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
Tuženica se svojim podneskom od 3. svibnja 2016. protivila preinaci tužbe pozivajući se na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a.
U konkretnom slučaju kod odlučivanja o dopustivosti preinake tužbe u ovoj fazi postupka, prvostupanjski je sud trebao ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta i nakon zaključenja prethodnog postupka prekludirana.
U pravu je sud prvog stupnja kada u pobijanom rješenju navodi da nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može preinačiti tužbu, pri čemu treba uzeti u obzir da se ne radi o procesnoj situaciji svrsishodnosti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno kondemnatornom zahtjevu iz čl. 191. st. 2. ZPP-a.
Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud postupio protivno odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koji propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, jer tužiteljici mora biti jasno da se ovdje radi o primjeni procesnih pravila, koja jasno predviđaju do koje se faze postupka tužba može preinačiti, a ne o primjeni materijalnih pravila.
U smislu čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te ukoliko nađe i nakon istaknutog prigovora ništetnosti da je predmetni ugovor ništetan, o tome će i shodno postojećem zahtjevu tužiteljice donijeti zakonitu odluku, ne prejudicirajući u ovom trenutku njezin ishod.
Stoga je neosnovana žalba tužiteljice u dijelu da se sud prvog stupnja i donoseći pobijano rješenje ogradio od javnog interesa da odlučuje o ništetnosti, jer prvostupanjski sud upravo odredba čl. 327. st. 1. ZOO-a obvezuje da pazi na ništetnost, pri čemu je tužiteljica i ukoliko je smatrala da postoje elementi ništetnosti još u tužbi istaći više zahtjeva povezanih istom osnovom, odnosno još u tužbi postupiti u smislu čl. 188. ZPP-a.
Ni ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost donesenog rješenja.
Uz zaključak ovog suda da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, mišljenje je ovog suda i da zakonsko pravo tužiteljice na isticanje ništetnosti koje se ne gasi, dakle ne zastarijeva, kao jednog od kumulativnih zahtjeva, koje se traži preinakom tužbe nakon zaključenog prethodnog postupka, ne može u konkretnoj situaciji biti jače pravo od procesnog pravila do koje faze postupka tužiteljica može vršiti preinaku tužbe.
Temeljem navedenog, valjalo je na osnovu odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Splitu, 21. studenog 2016. godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.