Broj: P-65/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. V. Ž. iz S. B., V. 10, OIB: ..., zastupana po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika B. Š. iz S. B., I. F. 5, OIB:..., zastupan po punomoćniku T. S., odvjetniku iz S. B., radi novčanog potraživanja, VPS. 18.000,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. listopada 2016. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl.335.st.4. Zakona o parničnom postupku, dana 22. studenog 2016. godine, 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Nalaže se tuženom B. Š. iz S. B., F. S. br.22, OIB:..., da tužiteljici G. V. Ž. iz S. B., V. 10, OIB:..., isplati iznos od 2.500,00 Eura (slovima:dvijetisućepetstoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 2. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku B. Š. iz S. B., I. F. 5, da tužiteljici G. V. Ž. iz S. B., V. 10, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.405,00 kn da zakonskom zateznom kamatom od 22. studenog 2016.g. do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30.8.2012.g. pozajmila iznos od 2.500 Eura tuženom, a tuženi se obvezao dug vratiti do 1.1.2014.g. Unatoč usmenim opomenama, dug do danas nije vraćen, a nakon što je tužiteljica istog upitala dana 17.12.2013.g. u ugostiteljskom objektu I. S. B., kada će joj tuženik dug vratiti isti ju je fizički napao. Zbog navedenog predlaže da sud naloži tuženiku vraćanje iznosa od 2.500 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje tekućom od 2.1.2014.g.

 

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osnov tužbenog zahtjeva nije ničim dokazan, a navodi tužiteljice da je tuženi napao tužiteljicu nisu istiniti. Stranke su bile u kratkoj vezi koju je napustio tuženik, pa ga tužiteljica iz tih razloga prati i ucjenjuje nastojeći se osvetiti zbog čega je i podnio kaznenu prijavu.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP PU S. B. od 27.1.2014.g., uvid u prekršajni spis broj P5-J-64/14, uvid u kazneni nalog broj K-280/14-2 od 29. kolovoza 2014.g., odluku Županijskog suda Slav.Brod broj Gž-2558/14-2 od 4.2.2016.g.

 

Osim toga sud je u svrhu dokazivanja saslušao stranke, te svjedoke L. K., A. M. i Š. L..

 

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da sa tuženikom bila u prijateljskim odnosima, te da ju je isti zamolio da mu posudi novac, jer su on i supruga bili u teškoj materijalnoj situaciji. Pristala mu je posuditi 2.500 Eura na što je on obećao da će vratiti i kamate, te je rekao da će dobiti još 200 Eura kako bi sinu kupila bubnjeve. Kada je to ispričala svom sinu sin je dao svojih 1.500 Eura tako da je tuženiku posudila ukupno 2.500 Eura. To je bilo u dvorištu tuženikove kuće, a kada mu je donijela taj iznos, predala mu ga je bez papira i potvrde. U dvorištu nikog nije bilo. Tom prilikom on joj je nudio da će prepisati 1/3 auta, obećao je da će dug vratiti do 1. mjeseca 2013.g. a točan datum posudbe je 30.8.2012.g., a ne 30.8.2013.g. kako piše u tužbi. Osim toga ona mu je posudila i novac kada je išao raditi u I. i to 200 Eura, a kada je tražila da mu vrati njegova gospođa joj je rekla da ona nije u krizi nego tužitelj. U 3. mjesecu 2013.g. on je vratio tih 200 Eura. Kada mu je posudila iznos od 2.500 Eura tuženi ju je zamolio da nikome ne govori što je prihvatila jer je željela pomoći. Otišao je kod brata raditi, a iz N. ju je zvao da mu nađe kupca za kuću da bi ju je nakon nekog vremena počeo vrijeđati i govoriti da mu je upropastila život. U vrijeme kada je tuženiku posudila novac nije radila, nego je davala instrukcije budući da je profesor hrvatskog jezika. Ima sina od 18 godina koji je gimnazijalac. Tuženiku je jako vjerovala. Ima nekakvu štednju a jedan dio novca joj je dao sin. Za posudbu novca je znao njen sin i kasnije suprug. Kada se tuženik vratio iz N. pokušavala je stupiti s njim u kontakt što je on izbjegavao, a jednom prilikom i to 9.12.2013.g. sastali su se u kafiću, a on je rekao da će novac dobiti u 1. mjesecu. Nije se složila s tim. Drugom prilikom 17.12.2013.g. imala je susret sa tuženikom. Kada ga je vidjela sa suprugom u I., prišla mu je te mu rekla „molim te novčiće do kraja ove godine“ nakon čega je došlo do incidenta. On ju je potjerao a njegova supruga ju je polila vodom. Tužiteljičin suprug je inače liječnik, specijalista urolog. Prije posudbe novca tuženika je poznavala godinu i pol. Sa njegovom gospođom nije se družila te u je poznavala iz viđenja. Novac je davala iz prijateljskih razloga jer je rekao da je gladan, a znala je da vozi J. i da ima nedovršenu kuću. Nije bila u kući tuženika nego u dvorištu.

 

Iz iskaza tuženika B. Š. proizlazi da je sa tužiteljicom bio u seksualno prijateljskom odnosu preko godinu dana i to početak 2012.g. i sredina 2013.g. dok je 34 godine u izvanbračnoj vezi sa Š. L.. Izričito je iskazao da mu tužiteljica nije posudila novac, te da ga uhodi i uznemirava zbog čega je podnio kaznenu prijavu. Materijalna situacija mu je dobra, sada trenutno ne radi, dobio je otkaz u firmi. Više puta je prekidao odnos sa tužiteljicom a ona je govorila da će se ubiti te da će se razvesti ako dođe živjeti kod nje. Ta veza je bila tajna. 17.12.2013.g. u I. ga je tužiteljica započela vrijeđati, on ju je odgurnuo i na kraju završio na policiji. Tužiteljica mu nikada nije posuđivala novac. 17.12.2013.g. tužiteljica nije pitala da joj vrati novac, a on je direktor firme P. g., a od 2012.g. ne zna koliki su prihodi firme kao ni tu 2012.g i 2013.g. Izričito je izjavio da u 8. mjesecu 2012.g. nije bio u nikakvim financijskim teškoćama. Situacija mu je bila prosječna što znači da je mogao plaćati režije i normalno funkcionirati. Tužiteljica je našla kupca za stan koji su prodali, ali ne zna za koji iznos, jer to nije njegov stan.

 

Temeljem prijedloga pun.tužiteljice sud je proveo dokaz suočenja stranka kod kojeg suočenja je svaka stranka ostala kod svojih navoda.

 

              Iz iskaza svjedoka L. K. proizlazi da tužiteljicu poznaje od njenog djetinjstva. Tuženika poznaje od davno. Sjeća se da je tuženik bio u nezgodnoj financijskoj situaciji, dolazio je kod njega te mu pričao o svom odnosu s tužiteljicom i rekao je da ga je tužiteljica izvukla iz teške financijske situacije, te da mu je posudila iznos od 2.500 Eura. Jednom prilikom kada su tuženika sreli on i G., tužiteljica ga je upitala kada će joj vratiti novac, a on je rekao „vratiti ću kada budem mogao, a sada ne mogu“. Inače svjedok vodi dnevnik, te je istako da ga je dana 19.7. tuženik zvao iz N. te mu rekao na posprdan način „znaš onoj G. moram vratiti pare“ te mu je pričao da su on i G. u ljubavnoj vezi. Financijska situacije tužiteljičine obitelji je dosta dobra budući da je suprug liječnik. Svjedok je posebno istakao da tuženi i njegova supruga rade na način da posude novac, a nakon toga kada ih stisnete podnesu kaznenu prijavu nakon čega imate problema sa Državnim odvjetništvom. Nije mu posudio novac, ali ima drugih iskustava s njim. Nije više u dobrim odnosima sa tuženikom i njegovom izvanbračnom suprugom budući ga je tuženik zamolio da proda neke strojeve nakon čega je došla Š. i rekla da su to njeni strojevi i tražila 10.000,00 kn, nakon čega je podnijela kaznenu prijavu koja je odbačena. On je rekao odvjetniku S. da će dati novac za bušilice ali koliko je on dobio, te da potpišu papir nakon čega je Š. odbila, te su podnijeli kaznenu prijavu.

 

Ponovno saslušan na raspravi 21.10.2016.g. svjedok L. K. je ostao kod svog iskaza od 23.9.2014.g., te je naveo da saznanja o teškoj financijskoj situaciji tuženika, u vrijeme posudbe, ima zbog činjenice da je tuženik često dolazio kod njega u kancelariju, da je često bio bez cigareta, gladan, te mu je rekao da ih je G. sa tih 2.500 Eura izvukla nekih 3-4 mjeseca. Svjedok navodi da je bio šef sigurnosti u R., tuženi i supruga su došli kod njega da im da posao, što je i učinio, ali nisu ništa napravili. Budući da vodi dnevnik, gledajući u njega je iskazao da mu je tuženi 18.4.2013.g. rekao da je posudio 2.500 Eura od G.. Isto tako svjedok je istakao da je tuženi pred njim i G. jednom prilikom u njegovoj kancelariji rekao da će joj vratiti 2.500 Eura i da ide u N. da to zaradi. Sjeća se da mu je B. inače pričao o svojim dugovima, tužio se da nema ni jedne kune, da ne može registrirati auto, da ne može kuću završiti.

 

Svjedok A. M. tužiteljicu poznaje iz djetinjstva, radi u B., a znao je viđati i tuženika i njegovu gospođu. 9.12. je sjedio u kafiću A. E. i vidio je G. i B. da ulaze u kafić, sjedio iznad njih na galeriji. Čuo je razgovor i dio rečenice „ne mogu ti sada vratiti nego koncem 1. mjeseca“. Nakon žustre rasprave tužiteljica je izašla a svjedok je izašao za njom te mu je ona rekla da je tuženiku posudila 2.500 Eura.

 

Ponovno saslušan na raspravi 21.10.2016.g. svjedok A. M. je ostao kod iskaza od 23.9.2014.g., te je dodao da je tom prilikom bio udaljen od stranaka nekih metar u visinu, sjedio je na galeriji, a oni ispod. Svirala je glazba srednje jačine, G. i B. su bili u kafiću, a kada je došla Š. nastala je galama. Čuo je B. kada je rekao G. da će novac vratiti u prvom mjesecu. Rekao joj je da će novce vratiti i da se smiri.

 

Iz iskaza svjedoka Š. L., izvanbračne supruge tuženika proizlazi da ju je tužiteljica  cijelo vrijeme pratila, uznemiravala, te pokušavala raskinuti vezu između nje i tuženika. Tuženik je bio sa tužiteljicom u vezi, ali ne zna koliko je trajalo, ali zna da joj nije posudio novac. To zna po tome što ima izvode iz banke, po tome što ima poslovnu karticu na kojoj je dizao novac. Posebno je istakla da ju je tuženik prevario sa tužiteljicom, međutim kada joj je rekao da nije posudio novac od tužiteljice, ona mu vjeruje iz razloga što se radi o dvije vrste prijevare a u to vrijeme za koje ga tužiteljica tereti on je imao 49.000,00 kn na svom računu tako da nije bilo potrebe da posuđuje novce. I dalje živi sa tuženikom, a tuženi radi u N. kod prijatelja sada. Što se tiče svjedoka L. K. ista je iskazala kako je svjedok prevarant te ga je tužila 2012.g., jer je tuženik u dogovoru s njom dao svjedoku dvije bušilice na prodaju za što im on nije dao novac, nego je svaki puta imao drugu priču nakon čega je aktivirala Državno odvjetništvo i policiju.

 

U konkretnom slučaju radi se o zajmu koji je propisan odredbom čl.499.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim člankom je pripisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Sukladno čl.500. st.1. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

 

U konkretnom slučaju temeljem odredbi čl.7.st.1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se utvrđuju te činjenice.

 

Nedvojbeno je utvrđeno tijekom ovog postupka da su tužiteljica i tuženik bili u vezi.

 

Nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljici izrečen kazneni nalog broj K-280/14-2 od 29. kolovoza 2014.g. iz razloga što je tijekom 2013.g. i proteklih mjeseci 2014.g. nakon prekida ljubavne veze sa B. Š., izvanbračnim suprugom Š. L. u S. B. iste skriveno pratila, u blizini mjesta stanovanja i za vrijeme kupovine u trgovinama i po ugostiteljskim objektima, te na groblju, obraćala im se izravno radi uspostave kontakta, samima i u prisustvu drugih osoba, koje kontakte su oni odbijali te se sa njima verbalno i fizički više puta sukobljavala u nakani da ih uznemiri i upozoravala ih telefonom na predmete koje je pribavila iz njihovog stana, što je kod njih izazvalo osjećaj nesigurnosti, dakle ustrajno i kroz dulje vrijeme uhodila drugu osobu i sa njome uspostavila neželjeni kontakt i kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost njoj bliskih osoba a kazneno djelo je počinjeno u odnosu na osobu sa kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi, te tijekom navedenih radnji u travnju i svibnju 2014.g. Š. L. u više navrata govorila da će je ubiti što je kod nje izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti zbog čega je tužiteljici izrečena uvjetna osuda.

 

              Uvidom u prekršajni spis PP-5J-64/14 sud je utvrdio da su okrivljenima B. Š. i Š. L. izrečene novčane kazne iz razloga što su dana 17.12.2013.g. oko 13,00 sati u S. B., Š. braće R. 12 unutar ugostiteljskog objekta I. narušavali javni red i mir na način da su verbalno psujući napali G. V. Ž. nazivajući istu „droljo, kurvo“ a sve iz razloga što je ista bila u ljubavnoj vezi sa I okrivljenikom B. Š. koja je došla do stola unutar lokala te I okrivljenika pitala za posuđeni novac, kada će isti vratiti, na što je isti fizički nasrnuo na G. V. Ž., rukama je odgurnuo od stola koja je pala na pod, te po dizanju sa poda rukom udario u predjelu lica i nogom u stomak, a nakon rečenog u sukob se umiješala II okrivljena Š. L. koja je također G. V. Ž. verbalno napala psujući pogrdnim riječima „droljo, kurvo“ da bi u jednom trenutku uzela čašu sa vodom te prolila po istoj čime su počinili prekršaj protiv javnog reda i mira.

 

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je točan datum posudbe 30.8.2012.g., a da je tuženik obećao da će dug vratiti do 1. mjeseca 2013.g.

 

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da mu je i prije posuđivala novac, te da je novac koji je posudila tuženiku i to iznos od 1.500 Eura joj je dao njen sin dok je ostatak novca imala od ušteđevine. Tužiteljica je inače profesorica hrvatskog jezika, ne radi a daje privatno instrukcije. Sin ima 18 godina i gimnazijalac. Iz iskaza proizlazi da je za posudbu znao njen sin, a kasnije i suprug. Nadaje iz iskaza tužiteljice proizlazi da mu je novac dala iz prijateljskih razloga jer je rekao da je gladan, a znala je da vozi Jaguara i da ima nedovršenu kuću. Nije bila u kući tuženika, nego u dvorištu.

 

Tuženik osporava da mu je tužiteljica posudila novac, te ponavlja da ga ista uhodi i uznemirava, da je bio sa istom u vezi, da je prekidao vezu s njom, te da ga tužiteljica nikada nije pitala da joj vrati novac.

 

Sud je izveo i dokaz suočenja stranaka, te su svaka od stranaka ostale kod svojih navoda.

 

Svjedok K. jasno govori da mu je tuženik govorio o točnom iznosu koji je posudio od tužiteljice. Prema iskazu svjedoka tuženi mu je rekao da je bio u lošoj financijskoj situaciji, te mu je upravo G. pomogla sa pozajmljenim iznosom od 2.500,00 Eura. Tuženi je dolazio kod svjedoka te mu pričao o posudbi i o svojoj materijalnoj situaciji.

 

Neovisno o ovom svjedoku svjedok A. M. je u kafiću čuo razgovor između stranaka, te izjavu tuženika da će G. novac vratiti koncem 1.mjeseca.

 

Iskaz tuženika je nevjerodostojan, nejasan i nelogičan. Isti govori o dobroj financijskoj situaciji, a nezaposlen je. Direktor je firme, a ne zna koliki su prihodi. Navodi da su on i njegova izvanbračna supruga prodali stan, ali ne zna za koji iznos.

 

Iskaz svjedokinje Š. L. sud također nije prihvatio kao istinit budući da je ista izvanbračna supruga tuženika, te da je zajedno sa tuženikom u konstantnom sukobu sa tužiteljicom.

 

Punomoćnik tuženika navodi da je namjera svjedoka L. K. diskreditirati tuženika, te da nema direktne spoznaje nego govori o onom što je čuo. Svjedok svjedoči o onome što je čuo od tuženika (tuženik mu se žali na lošu financijsku situaciju, te navodi da ga je G. spasila kad mu je posudila novac), a isto tako svjedoči da je pred njim u njegovoj kancelariji tuženi rekao G. da će joj vratiti iznos od 2.500,00 Eura, te da ide u N. da to zaradi. Svjedok je saslušan na dvije rasprave, govori logično, jasno, te je sud njegov iskaz prihvatio kao vjerodostojan.

 

Svjedok A. M. svjedoči da je sa galerije u kafiću čuo kad je tuženi rekao tužiteljici da joj je dužan i da će novac vratiti u prvom mjesecu. Navedeni svjedok nepristrano svjedoči, te prigovor punomoćnika tuženika da je iskaz nevjerodostojan sud nije prihvatio.

 

Dakle, iz iskaza tužene i navedenih svjedoka sud utvrđuje da je tuženi posudio od tužiteljice iznos od 2.500,00 Eura. Tužiteljica navodi da je posudba bila 30.8.2012.g., te se tuženi obvezao vratiti novac do 1.1.2014.g.

 

Kako je tuženi posudio novac, a isti nije vratio u roku, sud mu je temeljem odredbe čl.499.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) naložio da tužiteljici G. V. Ž. iz S. B., V. 10, OIB:..., isplati iznos od 2.500,00 Eura (slovima:dvijetisućepetstoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 2. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

 

Zakonska zatezna kamata određena je na temelju čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

 

Troškovi tužitelja iznose 7.405,00 kn, a odnose se na trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 12.6.2014.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 23.9.2014.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 8.7.2016.g. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 21.10.2016.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 22.11.2016.g. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak PDV-a u iznosu od 1.375,00 kn, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 530,00 kn.

 

Kako je tužiteljica uspjela sa tužbom, sud je tuženom naložio da plati tužiteljici iznos od 7.405,00 kn.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Slavonskom Brodu, 22. studenog 2016. godine