Broj: P-179/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ivanki Kovačević,  u pravnoj stvari tužitelja A.M. iz B.Z., OIB…, zastupan po odvjetnicima iz Z.O.U. M.B.i K.B., protiv tuženika S.D.d.o.o. S.B., OIB…, zastupana po punomoćniku Z.M., odvjetniku iz S.B., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 24.listopada 2016.god. u nazočnosti punomoćnika tužitelja K.B., odvjetnika i punomoćnika tuženika Z.M., odvjetnika, dana 23.studenog 2016.god. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Nalaže se tuženiku S.D. d.o.o. S.B., da naknadi tužitelju A.M. iz B.Z., po osnovi naknade štete iznos od 13.180,00 kn (slovima: trinaesttisućastoosamdesetkuna) i to:

              -po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena od 14.veljače 2014.god. do 31.srpnja 2015.god., a od 1.kolovoza 2015.god. pa nadalje do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,

-po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 1.680,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,  od 23.studenog 2016.god  do isplate,

sve to u roku 8 dana.

 

              II. Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos 3.320,00 kn, kao i za zakonsku zateznu kamatu na ukupan iznos naknade štete od 16.veljače 2011.god. do 13.veljače 2014.god.

 

              III. Nalaže se tuženiku S.D. d.o.o. S.B., da naknadi tužitelju A.M.iz B.Z., troškove parničnog postupka u iznosu 6.500,00 kn, roku 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi navodi da je 16.veljače 2011.god. kao zaposlenik tuženika, radeći na radnom mjestu rukovoditelja mosnom dvogrednom dizalicom, pretrpio ozljedu na radu kojom prilikom je na lijevu nogu pala klada sa transportera, a transporter nije imao zaštitu od kotrljanja. Uslijed ozljede koja je nastala "kao rezultat poremećaja u tehnološkom procesu" tužitelj je pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma kosti prsta lijeve noge uslijed čega je trpio fizičke bolove i strah te mu je bila potrebna tuđa pomoć u ograničenom trajanju. Zbog zadobivenih ozljeda nastalo je umanjenje opće životne i radne sposobnosti od najmanje 5 % uslijed čega trpi duševnu bol. Stoga kao pravičnu novčanu naknadu potražuje po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne i radne sposobnosti 4.000,00 kn i za tuđu pomoć iznos od 500,00 kn, odnosno ukupno zahtijeva naknadu štete na ime povrede prava osobnosti iznos od 14.500,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17.veljače 2011.god. do konačne isplate.

              U daljnjem tijeku postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 15.srpnja 2016.god. povećan je tužbeni zahtjev na iznos 16.500,00 kn i to po osnovi tuđe pomoći gdje umjesto 500,00 kn, potražuje iznos od 2.400,00 kn.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a opreza radi i ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik čini nespornim da je tužitelj 16.veljače 2011.god. pretrpio ozljedu na radu, no ozljeda je nastala isključivo radnjom radnika pa stoga predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom.

 

              U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, zdravstveni karton tužitelja, Izjavu tužitelja (list 38 spisa), Pravilnik o radu s katalogom radnih mjesta, Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, uvjerenja o osposobljenosti radnika za rad na siguran način, svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika, provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr H.M. i vještačenje po vještaku zaštite na radu M.M., saslušani su svjedoci M.R., I.V. i S.M., tužitelj u svrhu dokazivanja, vještaci dr H.M.i M.M.

 

              Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

 

              Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno:

              -da je tužitelj dana 16.veljače 2011.god. kao zaposlenik tuženika obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelja mosnom dvogrednom dizalicom,

              -da je 16.veljače 2011.god. u 18,00 sati pretrpio ozljedu na radu padom prizme na nogu radnika,

              -da je sastavljena Prijava o ozljedi na radu 23.veljače 2011.god. u kojoj je navedeno da je u trenutku kada se dogodila ozljeda tužitelj spuštao prizmu trupca na transporter, a da je kao uzrok ozljede navedeno "poremećaj u tehnološkom procesu",

              -da je tužitelj zadobio ozljedu loma 3.kosti donožja lijevog stopala, koja se ozljeda kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda, kako je ocijenjeno medicinskim vještačenjem.

 

              Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

 

 

              Prema odredbi članka 103.stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11  - dalje: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

              Prema odredbi članka 15.Zakona o  zaštiti na radu ("Narodne novine" 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08, 75/09 – dalje: ZOS) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću i bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a na koju ne utječu profesionalne obveze radnika u području sigurnosti zaštite na radu. Iznimno u stavku 1.ovog članka, poslodavac se može osloboditi odgovornost ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih ili nepredvidivih okolnosti, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

              Prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

              Mosna dvogredna dizalica je opasna stvar pa prema odredbi članka 1065.ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara tuženik kao njezin vlasnik.

 

              Iz iskaza tužitelja i svjedoka M.R. proizlazi da je tužitelj i ranije obavljao poslove rukovanja mosnom dizalicom. Svjedok M.R. nije očevidac nezgode, a zna da je tužitelj spuštao prizmu odnosno trupce na transporter. Tek kada je trupac pao s transportera, začuvši udarac okrenuo se i vidio kako se tužitelj drži za nogu, šepao je i otišao kod neposrednog rukovoditelja da sastavi Prijavu o ozljedi na radu.

              Tužitelj navodi da je osposobljen za rad na siguran način i unazad šest godina radi na navedenim poslovima, a rukovanje transporterom provodi se putem daljinskog upravljača odnosno ploče, no zbog vlažnog prostora dolazi do prekida kontakta, tako da je imao problem kod upravljanja tim upravljačem. Zamijenio je punjač kojeg je stavio u daljinski upravljač i nastavio s obavljanjem radnji. Prilikom spuštanja transportera trupac je morao ručno pomaknuti uslijed čega je došlo do otkvačenja trupca koji je skliznuo na lijevu nogu. Smatra da je do povrede došlo iz razloga što je i transporter nakon remonta pomaknut cca 40 cm u halu tako da on mora i ručno pomicati teret prilikom transporta. O navedenom su upoznati neposredni rukovoditelj i direktor. Da je transporter nepravilno postavljen i da je dolazilo do ozljeđivanja ukazuje činjenica što je rukovoditelj nakon ove nezgode proveo mjere učvršćivanjem i osiguravanjem transportera dodavanjem tzv. metalnih šipki kao zaštitu od kotrljanja prizme. U ovoj nezgodi zadobio je povrede lijeve noge na način da je došlo do loma dva prsta lijeve noge i povrede stopala kako je u medicinskoj dokumentaciji utvrđeno. Nosio je imobilizaciju lijeve noge koristeći podlaktične štake i na bolovanju je bio 30 dana za koje vrijeme je odlazio na liječničke kontrole tako da mu je bila potrebna tuđa pomoć za odlaziti liječniku, za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Trpio je i bolove lijeve noge u smislu trnjenja, a izvršen je i operativni zahvat na lijevoj potkoljenici zbog čega se nalazi na bolovanju. Nadalje navodi da se nalazio bočno od transportera obzirom da je transporter postavljen bočno u odnosu na zid i da je faktično morao gurati prizmu prema zidu odnosno transporteru. Njegova prisutnost i intervencija pomicanja klade neophodna je jer kada klada jer ta klada odnosno prizma ne može doći na transporter a da ju on ne odgurne. Spornog dana upravljao je daljinskim upravljačem bez žice.

 

              Svjedoci I.V., rukovoditelj proizvodnje i S.M., zakonski zastupnik tuženika iskazuju da je radni zadatak tužitelja rukovanje mosnom dvogrednom dizalicom upravljanjem bežičnim daljinskim upravljačem na način da prenosi teret spuštanjem trupaca na transporter što je u konkretnom slučaju i činio, no kako je baterija izgubila kontakt tužitelj je faktično istovremeno držao i bežični upravljač i bateriju pa je došlo do ponovnog aktiviranja spuštanjem trupaca uslijed čega je došlo do pada trupca i ozljeđivanja lijeve noge tužitelja. Smatraju da je do nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja jer je tužitelj obučen za rad na siguran način, a također je upoznat da prilikom rukovanja bežičnim daljinskim upravljačem je dužan izmaknuti se na sigurnu udaljenost od trupaca i izvršiti transportiranje istih. Bežični upravljač je vlasništvo poslodavca i bilo je problema u komunikaciji između predajnika i prijamnika i te probleme je otklanjala tvrtka za održavanje bežičnih upravljača, no sada su ponovno prešli na mehaničke odnosno električne viseće putove tj. nema više daljinskog upravljanja teretom. Smatraju da tužitelj je obučeni dobio je upute te je i osposobljen za rad na siguran način i zna na kojoj udaljenosti se smije nalaziti u odnosu na teret kojeg transportira. Ovakvi transporteri nemaju zaštitu od kotrljanja odnosno proizvođač ne ugrađuje zaštitu od kotrljanja već se teret spušta na transporter, a transporter u naravi čini četiri reda lanaca dužine cca 4 do 5 metara, polovice transportera je u jednoj hali, a druga polovica u drugoj hali, tj. veza između jedne i druge hale radi transportiranja trupaca iz jedne hale u drugu. Nakon ovog događaja naknadno su ugradili zaštitu od kotrljanja, a ta zaštita se sastoji u postavljanju graničnika koji je napravljen u tvrtki kako ne bi došlo do daljnjeg povrjeđivanja radnika na ovom radnom zadatku.

              Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu utvrđeno je da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja obavljao poslove rukovatelja mosnom dizalicom tj. pomoću mosne dizalice je podizao trupce iz bazena te ih odlagao na transporter. Za poslove rukovatelja mosnom dizalicom tuženik je osposobljen i osposobljavanje radnika provedeno u skladu s pravilima zaštite na radu. Poslovi rukovatelja mosnom dizalicom upravljanje s poda, koje je radnik obavljao u trenutku ozljeđivanja, su poslovi s posebnim uvjetima rada. Prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati uvjete rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika. Poslodavac je radnika rasporedio na poslove a da nije osigurao sigurno obavljanje radnog postupka tj. obavljanja trupca na transporter bez potrebe da ga radnik mora rukom gurati da bi trupac sigurno odložio na transporter. U takvom slučaju radnik se mora približiti visećem teretu što predstavlja veliku opasnost za radnika. Visećim teretima je strogo zabranjeno prilaženje sve dok se teret ne odloži na predviđeno mjesto. Neposredni rukovoditelji nisu smjeli mosnu dizalicu na upotrebu obzirom da su znali da se ista kvari za vrijeme rada i da s njom ima poteškoća u tijeku rada. Istu su dužni staviti izvan upotrebe dok se ne osposobi za siguran rad. Na povišenim mjestima kao što su transporteri na koje se odlažu tereti isti se moraju osigurati od mogućeg pada tereta tj. trupca. Nakon primjedbi tuženika vještak se detaljno očitovao na primjedbe tuženika na raspravi 15.rujna 2016.god. i 24.listopada 2016.god. navodeći da se u konkretnom slučaju radi o sredstvu rada – mosna dizalica koja je sredstvo s velikim opseg rizika odnosno mogućeg povrjeđivanja tako da je poslodavac dužan i organizirati rad na siguran način. Iz iskaza saslušanih svjedoka M.R. i tužitelja saznao je o uobičajenom postupku rada kod tuženika, a radnik je naveo i svjedok da je do prekida rada daljinskog upravljača ručno pomicao trupce na način kako je to utvrđeno. Nadalje utvrđeno je i svjedoci su potvrdili da upravljač nije bio ispravan i da se znao kvariti tijekom rada, stoga poslodavac mora imati u vidu činjenicu da u svakom trenutku ima u upotrebi ispravno sredstvo rada kojim radnici rukuju, a u cilju izbjegavanja rizika povrjeđivanja. Analizom izvedenih dokaza je utvrđeno da na transporteru nije bila bočna zaštita već je tu zaštitu tuženik ugradio naknadno da bi spriječio pad trupca s transportera, a time i ozljeđivanje radnika pri obavljanju radnih operacija. Nadalje navodi da poslodavac nije izvijestio nadležni inspektorat rada o navedenoj povredi 16.veljače 2011.god., a imajući u vidu težinu tjelesne ozljede poslodavac je bio dužan prijaviti Inspektoratu rada ovu nezgodu pa bi se tada utvrdile i sve okolnosti događaja odnosno stanje sredstva rada i posljedice koje su nastale rukovanjem tim sredstvom, kao i sam postupak i način izvođenja rada od strane tužitelja. S obzirom da isto nije učinjeno, to nije ni izvršen očevid na licu mjesta, tako da smatra da i izlazak  vještaka na lice mjesta nije od utjecaja na uzročno posljedičnu vezu nezgode i pretrpljene ozljede na radu.

              Punomoćnik tuženika smatra i nadalje neosnovan nalaz vještaka u pogledu propusta u organizaciji rada tuženika koji su utjecali na pretrpljenu ozljedu na radu, no nije predloženo vještačenje po drugom vještaku.

              Sud ocjenjuje nalaz vještaka objektivnim, logičnim i izrađen u skladu s pravilima struke, imajući u vidu da je mosna dizalica kako to vještak navodi sredstvo rada s povećanom opasnosti i da su poslovi rukovatelja mosnom dizalicom poslovi s posebnim uvjetima rada, sud smatra da je tuženik odgovoran za nastalu ozljedu na radu jer je tuženiku bilo poznato da postoje poteškoće u rukovanju daljinskim upravljačem, tako da je morao voditi računa o ispravnosti rukovanja mosnom dizalicom uz odgovarajući daljinski upravljač.

 

              Iz provedenog medicinskog vještačenja po liječniku vještaku H.M. utvrđeno je da je tužitelj 16.veljače 2011.god. pretrpio povredu na radu uslijed čega je zadobio lom treće kosti donožja lijevog stopala, mehanizam ozljede je direktno djelovanje sile na gornji dio stopala što odgovara opisu nezgode (pad klade na stopalo), koja ozljeda je kvalificirana kao obična teška tjelesna ozljeda. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenzitet 7 dana te bolove slabijeg intenziteta kontinuirano trajanja 3 tjedna, a povremeno prilikom razgibavanja još 30 dana.

Tužitelj je pretrpio i primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta u trenutku ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta dva do tri sata nakon ozljede prilikom transporta i obrade u bolnici, strah srednjeg intenziteta dva dana te strah slabijeg intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, 30 dana.

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ograničenom opsegu 4 sata kroz 4 tjedna zbog odlaska na kontrole i terapije, obavljanja osobne higijene,odijevanja, nabavke i pripreme hrane, te obavljanje svakodnevnih radnji jer je bio imobiliziran gipsom te  morao mirovati i koristiti dvije šake radi rasterećenja.

              Opća životna aktivna tužitelja smanjena je za 5 % i zbog smanjenog opsega pokreta 1-3 prsta za 1/3 opsega pokreta u odnosu na zdravu nogu te blage deformacije prednjeg dijela stopala. Zbog navedenog otežano mu je stajanje na prstima, čučanje i hod po neravnom terenu kao i duže stajanje.

              Punomoćnik tuženika je djelomično prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u pogledu ocjene intenziteta i dužine trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i tuđe pomoći i njege, smatrajući da kod tužitelja ne postoji umanjenje opće životne aktivnosti.

              Saslušanjem liječnika vještaka na raspravi 24.listopada 2016.god. otklonjene su primjedbe tuženika. Punomoćnici stranaka nakon saslušanja liječnika vještaka su prihvatili nalaz i mišljenje, to je i sud prihvatio nalaz liječnika vještaka, objektivnim, logičnim i izrađen u skladu s pravilima struke.

              Sud ocjenjuje objektivnim iskaz tužitelja u pogledu pretrpljenih ozljeda, tijeka liječenja i potrebom za tuđom pomoći jer je isto u suglasju s medicinskom dokumentacijom kao i provedenim vještačenjem po liječniku vještaku.

 

              Obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio povredom na radu i kvalifikaciji ozljede – obična teška tjelesna ozljeda, povrijeđeno je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja u smislu odredbe članka 19.stavak 2., a u svezi s člankom 1100.stavak 1. ZOO-a.

 

 

Odlučujući o visini pravične novčane naknade za imovinsku štetu prema  članku 1100. ZOO-a, a kako se u konkretnom slučaju radi o kumulaciji više povreda prava osobnosti, kao što je pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za takvo međusobno povezane oblike tih povreda, opravdano je dosuditi jedan iznos novčane naknade za utužene oblike neimovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i odlučivao činjenične navode tužbe, pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah, duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja, koji su u smislu članka 1100.stavak 2. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti i utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

              Kako je prethodno obrazloženo, iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka  proizlazi, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenzitet 7 dana te bolove slabijeg intenziteta kontinuirano trajanja 3 tjedna, a povremeno prilikom razgibavanja još 30 dana,te obzirom na nelagodnosti koje tužitelj trpio tijekom liječenja, korištene sadrene imobilizacije, odlazak na kontrolne preglede, korištenje dvije štake radi rasterećenja, sud smatra da je pravična novčana naknada za fizičke bolove iznos od 4.500,00 kn, to je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.500,00 kn, kao previsoko postavljen.

Tužitelj je također pretrpio strah u sva tri stupnja intenziteta i to primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta u trenutku ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta dva do tri sata nakon ozljede prilikom transporta i obrade u bolnici, strah srednjeg intenziteta dva dana te strah slabijeg intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, 30 dana, sud ocjenjuje pravičnom novčanom naknadom za pretrpljeni strah 3.200,00 kn, za preostali dio tužbenog zahtjeva od 500,00 kn odbijen je kao previsoko postavljen.

Prema mišljenju liječnika vještaka opća životna aktivnost tužitelja smanjena je za 5 % zbog smanjenja opsega pokreta 1-3 prsta za 1/3 opsega u odnosu na zdravu nogu te blage deformacije prednjeg dijela stopala, a zbog čega je tužitelju otežano stajanje na prstima, čučanje i hod po neravnom terenu, kao i duže stajanje. Sud ocjenjuje da je tužitelj trpio duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti za što smatra pravičnom novčanom naknadom iznos od 3.800,00 kn, zahtjev je postavljen na iznos od 4.000,00 kn, to je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 200,00 kn.

Tužitelj je po osnovi naknade štete za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje postavio zahtjev za isplatom iznosa od 14.500,00 kn, a dosuđen je iznos od 11.500,00 kn, to je odbijen s preostalim dijelom za iznos od 3.000,00 kn.

              Pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade neimovinske štete sud je imao u vidu i Orijentacijske kriterije i iznose pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

              Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata od podnošenja tužbe odnosno odštetnog zahtjeva u smislu članka 1103.ZOO-a, a kako je tužitelj podnio tužbu 14.veljače 2014.god., to mu pripada zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe jer se nije obraćao prethodno s odštetnim zahtjevom tuženiku, slijedom čega je odbijen sa sporednim zahtjevom kako je to u točki II.izreke presude odlučeno.

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ograničenom opsegu 4 sata kroz 4 tjedna  (4 tjedna x 7 dana = 28 dana x 4 sata = 112 sati x 15,00 kn = 1.680,00 kn ) zbog odlaska na kontrole i terapije, obavljanja osobne higijene,odijevanja, nabavke i pripreme hrane, te obavljanje svakodnevnih radnji jer je bio imobiliziran gipsom te  morao mirovati i koristiti dvije šake radi rasterećenja. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu po osnovi tuđe pomoći iznos od 2.400,00 kn. Kako je dosuđen iznos od 1.680,00 kn, tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za 720,00 kn, sukladno odredbi članka 1095.ZOO-a,uz primjenu članka 293.stavak 1. ZPP-a, i odlučeno kao u izreci presude.

              Na dosuđeni iznos naknade imovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata od presuđenja, sukladno članku 1086.ZOO-a.

 

              Slijedom navedenog tužitelju je dosuđena naknada štete zbog povrede na radu u ukupnom iznosu od 13.180,00 kn.

 

              O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154.st. 3. i članku 155.stavak 1. ZPP-a. Tužitelj  je djelomično uspio u postupku u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev sa 80 %, to mu u tom omjeru i pripadaju troškovi postupka.

Troškovi postupka odmjereni su  prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“  142/12, 103/14   – dalje: Tarifa) za sastav tužbe prema tbr.7.toč.1. Tarife 1.000,00 kn, za ročište 29.rujan 2014.god. prema Tbr.9.točka 2.Tarife 500,00 kn, za ročišta 16.studeni i 11.prosinac 2014.god. prema Tbr.9.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za ročišta 15.rujan 2016.god. i 24.listopad 2016.god. prema Tbr.9.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za ročište 23.studeni 2016.god. prema Tbr.9.točka 3.Tarife 500,00 kn, za podnesak 15.srpanj 2016.god. prema Tbr.8.točka 1.Tarife 1.000,00 kn i pdv prema Tbr.42.Tarife 1.750,00 kn, što ukupno iznosi 8.750,00 kn.

Tužitelju nije priznat trošak za podneske 25.rujan 2014.god. jer isti nije bio neophodan u vođenju postupka, predan na ročištu 29.rujna 2014.god. i za podnesak 5.rujan 2016.god.

S obzirom na uspjeh tužitelja (80 %) pripada mu trošak u iznosu 7.000,00 kn, kojem se u cijelosti pridodaje trošak medicinskog vještačenja u iznosu 1.500,00 kn. Tužitelju su ukupno priznati troškovi postupka u iznosu 8.500,00 kn.

Tuženik je djelomično uspio u postupku sa 20 %, to mu pripadaju razmjerni troškovi postupka.

O troškovima postupka odlučeno je prema troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife za sastav odgovora na tužbu prema Tbr.8.točka 1.Tarife 1.000,00 kn, za ročište 29.rujan 2014.god. prema Tbr.9.točka 2.Tarife 500,00 kn, za ročišta 16.studeni i 11.prosinac 2014.god. prema Tbr.9.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za ročišta 15.rujan 2016.god. i 24.listopad 2016.god. prema Tbr.9.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za ročište 23.studeni 2016.god. prema Tbr.9.točka 3.Tarife 500,00 kn, za podnesak 15.srpanj 2016.god. prema Tbr.8.točka 1.Tarife 1.000,00 kn i pdv prema Tbr.42.Tarife  2.000,00 kn, odnosno ukupno 10.000,00 kn.

Nisu priznati troškovi vještačenja po vještaku zaštite na radu jer s ovim dokaznim prijedlogom tuženik nije uspio.

S obzirom na uspjeh tuženika (20 %) pripada mu trošak postupka u iznosu 2.000,00 kn.

Stavljanjem u prijeboj priznatog troška tužitelju (8.500,00 kn) i troška tuženika (2.000,00 kn), tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 6.500,00 kn. 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu,  23.studenog  2016.god.