Broj: Rev 2304/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. G.₁ iz K., drugotužiteljice mlljt. P. G. i trećetužiteljice mlljt. I. G.₂, obje iz K., koje zastupa majka i zakonska zastupnica I. G.₁ i četvrtotužitelja I. G.₃ iz V. P., koje zastupa punomoćnik J. D. i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. L., M. B. i P. M. u G., protiv tuženika Ž. J. iz Č., vlasnika Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i uslugama u šumarstvu, kojeg zastupa punomoćnica B. J., odvjetnica u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1252/2010-3 od 7. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-385/06-92 od 23. veljače 2010., u sjednici održanoj 23. studenoga 2016.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„I.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., ...., da plati tužiteljici I. G.₁ iz K., naknadu štetu u iznosu od 248.092,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27.3. 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 28.092,78 kuna teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od dana 23. veljače 2010. godine do isplate,

 

sve to u roku od 15 dana.

 

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice I. G.₁ s razlikom iznad dosuđenog iznosa iz točke I.a) izreke ove presude do zatraženog iznosa od 256.692,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do isplate,

 

zahtjev za isplatu zateznih kamata koje

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g.,

 

- na iznos od 28.092,78 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.,

 

te zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi od 15 % godišnje

 

- na iznos od 220.000,00 kuna od 1. siječnja 2008.g. do isplate, umjesto po stopi kako je to presuđeno u točki I.a) izreke ove presude,

 

- na iznos od 28.092,78 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, umjesto po stopi kako je to presuđeno u točki I.a) izreke ove presude.

 

II.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., ...., da plati tužiteljici maloljetnoj P. G. iz K., naknadu štetu u iznosu od 221.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 1.000,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

sve to u roku od 15 dana.

 

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne P. G. za isplatu zateznih kamata koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g.,

 

- na iznos od 1.000,00 kuna teku po stop od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

 

te  zahtjev da joj tuženik:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna od 27. ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki II.a) izreke ove presude,

 

- na iznos od 1.000,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki II.a) izreke ove presude.

 

III.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., ...., da plati tužiteljici maloljetnoj I. G.₂ iz K., naknadu štetu u iznosu od 221.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 1.000,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

sve to u roku od 15 dana.

 

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne I. G.₂ za isplatu zateznih kamata koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g.,

 

- na iznos od 1.000,00 kna teku po stop od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

 

te zahtjev da joj tuženik:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna od 27. ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki III.a) izreke ove presude,

 

- na iznos od 1.000,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki III.a) izreke ove presude.

 

IV.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., ..., da plati tužitelju I. G.₃ iz V. P., naknadu štetu u iznosu od 222.200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 2.200,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

sve to u roku od 15 dana.

 

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. G.₃ za isplatu zateznih kamata koje

 

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g.,

 

- na iznos od 2.200,00 kuna teku po stop od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

 

te zahtjev da mu tuženik:

 

- na iznos od 220.000,00 kuna od 27. ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki IV.a) izreke ove presude,

 

- na iznos od 2.200,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki IV.a) izreke ove presude.

 

V.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku Obrta za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., ...., da na ime izgubljenog uzdržavanja

 

- tužiteljici maloljetnoj P. G. iz K., plaća iznos od 400,00 kuna mjesečno počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na svaki dospijeli mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja počev od dana dospijeća – najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, time da dospijele, a neisplaćene mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana s kamatom od dana dospijeća do isplate, a dospijevajuće obroke izgubljenog uzdržavanja kako budu dospijevali, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na svaki dospijeli, a neisplaćeni iznos izgubljenog uzdržavanja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

 

- tužiteljici maloljetnoj I. G.₂ iz K., plaća iznos od 400,00 kuna mjesečno počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na svaki dospijeli mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja počev od dana dospijeća – najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, time da dospijele, a neisplaćene mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana s kamatomm od dana dospijeća do isplate, a dospijevajuće obroke izgubljenog uzdržavanja kako budu dospijevali, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na svaki dospijeli, a neisplaćeni iznos izgubljenog uzdržavanja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne P. G. i tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne I. G.₂ s razlikom iznad dosuđenog mjesečnog iznosa izgubljenog uzdržavanja iz točke V.a) izreke ove presude do zatraženog mjesečnog iznosa izgubljenog uzdržavanja od 750,00 kuna počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te tužbeni zahtjev da im na dospijele mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja od 400,00 kuna dosuđene u točki V.a) izreke ove presude od 1.1. 2008.g. do isplate plaća kamatu po stopi od 15% godišnje umjesto po stopi kako je to dosuđeno u točki V.a) izreke ove presude.

 

VI.a) Tuženik je dužan tužiteljici I. G.₁ isplatiti parnične troškove u iznosu od 36.065,22 kune zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

b) Tuženik je dužan tužiteljici maloljetnoj P. G. isplatiti parnične troškove u iznosu od 34.700,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

c) Tuženik je dužan tužiteljici maloljetnoj I. G.₂ isplatiti parnične troškove u iznosu od 34.700,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

d) Tuženik je dužan tužitelju I. G.₃ isplatiti parnične troškove u iznosu od 33.041,92 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev ili ih ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

 

Neosnovano tuženik u reviziji ističe da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati, niti u obrazloženju drugostupanjske presude nema proturječja o odlučnim činjenicama. Nadalje, u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da je o odgovornosti tuženika za štetu već odlučeno pravomoćnom međupresudom suda prvog stupnja broj P-385/06-38 od 13. studenoga 2007. to u obrazloženju pobijane presude nije bilo potrebno ponovno navoditi razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je presuđeno o tuženikovoj odgovornosti tuženika za štetu tužiteljima. Zbog navedenog nije osnovan tuženikov revizijski razlog da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Navodi revizije kojima tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenične navode, daje drukčiju ocjenu provedenih dokaza i daje  drukčije činjenične zaključke od zaključka suda iznesenog u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku jer je odredbom čl. 385. st. 1. ZPP propisano da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijski sud nije mogao ispitivati niti ocjenjivati osnovanost tuženikovih činjeničnih navoda iznesenih u reviziji.

 

S obzirom da tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelji od tuženika zahtijevaju naknadu neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli zbog smrti supruga (prvotužiteljica), oca (drugotužiteljica i trećetužiteljica) i sina (četvrtotužitelj), sada pok. I. G.₃, koji je smrtno stradao u štetnom događaju od 1. veljače 2006., kada je prednik tužitelja stradao za vrijeme rada kod tuženika na radnom mjestu sjekača u vrbovoj šumi zvanoj G., kod mjesta P.

 

Sudovi su djelomično prihvatili tužbene zahtjeve svih tužitelja pa su svakom tužitelju po osnovi neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, pozivom na čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO), dosudili pravične novčane naknade od po 220.000,00 kuna. Svim tužiteljima je dosuđena naknada za troškove crnine pozivom na odredbu čl. 1093. st. 1. ZOO i to: prvotužiteljici iznos od 1.100,00 kuna, drugotužiteljci i trećetužiteljici iznos od po 500,00 kuna te četvrtotužitelju iznos od 1.700,00 kuna te trošak nabave vijenaca u iznosima od po 500,00 kuna za svakog tužitelja. Prvotužiteljici je pozivom na čl. 1093. st. 1. ZOO dosuđena imovinska šteta po osnovi troškova bdijenja i karmina u iznosu od 4.492,58 kuna te trošak nadgrobnog spomenika u iznosu od 28.000,20 kuna. Sudovi su također maloljetnoj drugotužiteljici i trećetužiteljici pozivom na čl. 1088. ZOO i čl. 1094. st. 1. i st. 2. ZOO dosudili rentu po osnovi izgubljenog uzdržavanja u iznosima od po 400,00 kuna mjesečno počevši od 2. veljače 2006. i ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom V.a izreke.

 

U revizijskom stupnju postupka sporne su visine dosuđenih pravičnih novčanih naknada po svim utuženim osnovima neimovinske i imovinske štete.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 23. studenoga 2016.