Broj: Gž-3637/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Vladi Skorupu, u pravnoj stvari tužitelja: R.-. d.o.o. R., ... 8, OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku  iz R., protiv tuženika: A. R. iz R., ..., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji, poslovni broj 85 Povrv-2468/2015 od 1. rujna 2015. godine, 28. studenog 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja p r e i n a č u j e    s e  presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 85 Povrv-2468/2015 od 1. rujna 2015. godine, u tč. I. izreke za iznos od 835,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u tč. II. izreke i sudi:

 

1. „Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. L. iz R., ..., posl. broj Ovrv-543/15  od 17. travnja 2015. godine, u dijelu kojim se nalaže tuženiku R. A. iz R., ..., OIB: ... da tužitelju R.-.. d.o.o. R., ..., OIB:... na temelju vjerodostojne isprave Izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od dana 7. travnja 2015. godine isplati iznos od 835,60 (osamstotridesetpet kn i šesdeset lp)kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od početka tijeka zateznih kamata do 31. srpnja 2015., a po stopi koja se određuje uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana na financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate,  na iznose od:167,12 kuna od 16. travnja 2010. godine,167,12 kuna od 16. svibnja 2010. godine,167,12 kuna od 16. siječnja 2011. godine,167,12 kuna od 16. veljače  2011. godine,167,12 kuna od 16. ožujka 2011. godine, do namirenja ovrhovoditelja, te u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od  215,63 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od početka tijeka zateznih kamata do 31. srpnja 2015., a po stopi koja se određuje uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana na financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 18. travnja 2015. do namirenja.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 657,81 (šestopedesetsedam kn i osamdesetjedna lp) roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.“

 

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i   p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 85 Povrv-2468/2015 od 1. rujna 2015. godine, u dijelu tč. I. izreke za iznos od 835,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama na iznos167,12 kuna od 16. srpnja 2009. godine,167,12 kuna od 16. kolovoza 2009. godine,167,12 kuna od 16. studenoga 2009. godine,167,12 kuna od 16. prosinca 2009. godine, 167,12 kuna od 16. siječnja 2010. godine.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjeva tužitelja i ukinut platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. L. iz R., posl. broj Ovrv-543/15  od 17. travnja 2015. godine, u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave Izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 7. travnja 2015. godine isplati iznos od 1.671,20 kuna  u roku osam dana od dana donošenja rješenje o ovrsi zajedno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom. Tužitelj je odbijena i sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka.

 

Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz čl.353. st.1. tč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13.,u nastavku: ZPP), pobijajući ujedno i odluku o troškovima postupka.

             

U žalbi tužitelj ustraje na prigovoru zastare, kojeg je isticao i u prigovoru protiv rješenja donesenog na temelju vjerodostojne isprave.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmet ovog spora neplaćena naknada za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, stambena pričuve, prema računima za razdoblje od lipnja 2009. do veljače 2011. godine, u ukupnom iznosu od 1.671,20 kn i da tuženik u  prigovoru protiv rješenja o ovrsi ističe zastaru.

 

Neovisno o pravnoj kvalifikaciji osnova obveze doprinosa u zajedničku pričuvu, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju predmetno potraživanje predstavlja povremeno davanje koje dospijeva godišnje odnosno u kraćem razdoblju, da se radi o potraživanju koje predstavlja tražbinu povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima i da se stoga primjenjuje odredba čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.  35/05., 41/08. i 125/11., 78/15. - u nastavku ZOO), prema kojoj takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

Prije svega, treba istaknuti da je ovo spor male vrijednosti, što znači da se u smislu čl.458. ZPP-a, presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Utoliko će se žalbeni navodi cijeniti samo kroz navedena procesna ograničenja, svojstvena sporovima male vrijednosti.

 

Pogrešan je stav suda prvog stupnja o tome da obveza plaćanja zajedničke pričuve zastarjeva u trogodišnjem roku.

 

Naime, normativnim sadržajem relevantnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.. 153/09. i 143/12. - u nastavku teksta: ZV) propisano je da cijelom nekretninom, na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako  ZV-om nije što drugo određeno, kao i to da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (čl. 85. ZV-a).

 

Ta zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Njome upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (čl. 90.ZV-a).

 

Međutim, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, polazeći od odredbi čl. 30., 31.,  84 i 90. ZV-a, naplata zajedničke pričuve zastarijeva u općem zastarnom roku. Pričuva predstavljala trajnu obvezu svakog vlasnika i stoga samo pravo na naplatu pričuve iz tih razloga ne može zastarjeti. U zastari mogu biti samo pojedini obroci u okviru općeg zastarnog roka.

 

Iz tih se razloga žalba tužitelj nalazi osnovanom u dijelu koji nije zahvaćen petogodišnjim zastarnim rokom iz čl. 225. ZOO-a. Izvan tog petogodišnjeg razdoblja od dospijeća, tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Na dosuđeni iznos tužitelju se priznaje pravo na zateznu kamatu,  prema čl. 29. st. 1. ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako je to tužitelj konačno i zatražio.

 

Zbog toga je, prema čl. 373. a ZPP-a presuđeno kao tč. I. izreke ove presude.

 

Rezultat takve odluke je i odluka o troškovima postupka u skladu s čl. 164. st. 4., a u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. o kojim je odlučeno u skladu s uspjehom žalitelja u ovom postupku, u ½ dijela.

 

Žalbe se ne nalazi osnovanom preostalom dijelu, u kojem je prigovor zastare tuženika osnovan, jer je od dospijeće tog dijela tražbine, do podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protekao rok duži od pet godine.

 

Kako na opisani način taj dio tražbine nisu ostvareni žalbeni navodi na koje žalba upire, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.368. st.1. ZPP-a presuđeno je kao u tč. II. izreke.

 

U Rijeci 28. studenog 2016. godine