Broj: Povrv-829/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Mariju Meandžiji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d., Z. . OIB… zastupanog po odvjetnicima iz ZOU Z. Š. & S. N. u O. protiv tuženika V. I. iz R.  OIB… radi duga, nakon glavne rasprave održane dana 17. listopada 2016. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. P. odvjetnice u S. B. i tuženika, na temelju odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) dana 29. studenog 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.                Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J.B. R.-A. Č. iz S. B. od 23. srpnja 2013. godine broj Ovrv-4416/13 u dijelu kojim se tuženiku V. I. iz R. nalaže platiti tužitelju R. A. d.d., Z. iznos od 80.858,75 kuna (osamdesettisućaosamstopedesetosamkunaisedamdesetpetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2013. godine, i iznos od 1.611,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. lipnja 2013. godine, po stopi koja se dobije za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se dobije, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.573,22 kn, sve u roku od 8 dana.

 

II.               Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. B. R.-A. Č. iz S. B. od 23. srpnja 2013. godine broj Ovrv-4416/13 u dijelu kojim se „nalaže  ovršeniku V. I. da ovrhovoditelju "R. A. d.d.", Zagreb, namiri trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.137,51 kn, a sve to u roku od 3 dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

 

 

III.               Nalaže se tuženiku V. I. iz R. naknaditi tužitelju R. A. d.d. iz Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.846,50 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate novčanog iznosa od 80.858,75 kn na temelju mjenice broj 05726151 od 20. studenog 2009. godine i novčanog iznosa od 1.611,25 kn na ime troška protesta mjenice pod brojem Ou-84/13 od 7. lipnja 2013. godine. Rješenjem o ovrsi J. B. R. A. Č. od 23. srpnja 2013. godine broj Ovrv-4416/13 određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              Tuženik je rješenju o ovrsi prigovorio zato što se od njega potražuje predmetni novčani iznos s kamatama i pripadajućim troškovima, što pobija u cijelosti, jer je po toj tražbini bio jamac trgovačkom društvu S. d.o.o. iz T. koje je zastupano po članu uprave A. D. Tuženik se tijekom postupka očitovao da je tvrtku koja je dužna po predmetnom ugovoru prodao 2009. godine jer se razbolio, pa je dogovorio da se dugovi podmire s kupcem, s obzirom da je prilikom prodaje tvrtke prodao i njena potraživanja, o čemu je obavijestio vjerovnika. Do zaključenja novog ugovora između tužitelja i novog jamca, koji bi stupio na njegovo mjesto, nije došlo. Tužitelju je predložio preuzeti postupak koji on vodi protiv B. građenja d.o.o. za iznos od 56.000,00 kn, za koji je 2011. godine donesena prvostupanjska presuda prema kojoj je tužitelj S. d.o.o. u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom. Predložio je tužitelju isplatiti iznos od 20.000,00 kn po ovoj osnovi, s tim da se tužitelj s ostatkom potraživanja namiri od dužnika S. d.o.o. Tuženik se očitovao da ne može pristati na odgovor tužitelja kojim se traži uplata 40.000,00 kn jer tim novcem ne raspolaže. Smatra se na neki način prevarenim, jer se tužitelj mogao pokušati naplatiti od tvrtke S. d.o.o. novog vlasnika.

 

              Tužitelj se očitovao da mu nisu jasni razlozi navedeni u prigovoru, jer je člankom 10. točka 3 Ugovora o kreditu broj 09918020080 zaključenom između tužitelja i S. d.o.o. tuženik naveden kao mjenični dužnik koji solidarno jamči za sve obveze korisnika kredita iz tog ugovora, radi čega je tuženik potpisao mjenično očitovanje. Tužitelj se tijekom postupka očitovao da ne može prihvatiti nagodbu po kojoj bi tuženik isplatio iznos od 20.000,00 kn, a razliku naplatio od S. d.o.o. već je potrebno da tuženik uplati 40.000,00 kn do 31. prosinca 2015. godine, u kojem slučaju bi tužitelj povukao tužbeni zahtjev.

 

              U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u mjenicu (list 3 i 49b spisa), protest (list 4 i 5 spisa), mjenično očitovanje (list 11 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 12 spisa), dodatak broj 1 ugovoru o kreditu (list 13 do 16 spisa), ugovor o kreditu (list 17 do 19 spisa), prijavu za upis u sudski registar (list 23 do 25 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela (list 26 do 29 spisa), Odluku o promjeni sjedišta i poslovne adrese (list 30 do 32 spisa), ovjerovljeni potpis osobe ovlaštene za zastupanje društva Scopulus d.o.o. (list 33 spisa), popis članova uprave tog društva (list 34 spisa), Odluku o opozivu i imenovanju člana uprave direktora društva (list 35 spisa), Odluku o izmjeni izjave o osnivanju d.o.o. (list 36 spisa), pročišćeni tekst izjave o osnivanju d.o.o. Scopulus (list 37 do 40 spisa), uplatnice (list 41 spisa).

 

              Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

              Naime, uvidom u isprave koje je tuženik dostavio (list 23 do 41 spisa) utvrđeno je da u njima nije ugovoreno da bi na njegovo mjesto mjeničnog dužnika predmetnog potraživanja stupila neka druga osoba.

 

              Uvidom u ugovor o kreditu (list 17 do 19 spisa) od 20. studenog 2009. godine kojeg je s tužiteljem zaključio S. d.o.o. tada zastupan po članu uprave V. I. odnosno tuženiku, utvrđeno je da je točkom 10. točka 3 ugovoreno da će kao sredstvo osiguranja naplate, među ostalim, tuženik potpisati dvije bjanko mjenice u svojstvu mjeničnog dužnika s mjeničnim očitovanjem kojim solidarno jamči tužitelju za sve obveze korisnika kredita iz ovog ugovora i njegovih dodataka, te ga ovlašćuje da u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa koji korisnik kredita duguje tužitelju ispuni tu mjenicu i u nju unese sve mjeničnopravne sastojke, uključujući mjenični iznos koji odgovara dospjelom a neplaćenom iznosu duga korisnika kredita i da radi naplate te mjenice poduzme sve radnje predviđene propisima.

 

              Uvidom u mjenično očitovanje (list 11 spisa) utvrđeno je da je tuženik 20. studenog 2009. godine solidarno jamčio za podmirenje svih obveza korisnika kredita po navedenom ugovoru o kreditu i njegovom dodatku broj 1 od 20. studenog 2009. godine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.000,00 eura s pripadajućim kamatama, naknadama, troškovima i ostalim uvjetima na način kako se obvezao ugovorom o kreditu.

 

              Uvidom u mjenicu (list 49b spisa) utvrđeno je da je ista popunjena na iznos od 80.858,75 kn te da nije isplaćena, jer nema sredstava.

 

              Uvidom u protest broj Ou-84/13 (list 4 i 5 spisa) utvrđeno je da je 7. lipnja 2013. godine tužitelj pokušao podnijeti tuženiku prijepis predmetne mjenice, te ga pokušao pozvati da tu mjenicu – prijepis mjenice isplati, što obvezanik nije izvršio jer ga tužitelj nije mogao naći niti mu saopćiti zahtjev za ispunjenje navedene činidbe zato što tuženika nije zatekao u kući. Trošak protesta iznosi 1.611,25 kn (list 5 spisa).

 

              Prema odredbi članka 70. stavak 1 Zakona o mjenici (Narodne novine broj 74/94 i 92/10, dalje: ZM) kada se podiže protest protestno tijelo u smislu članka 106. podnosi mjenicu protiv onoga protiv koga se protest traži i poziva ga da izvrši zahtijevanu činidbu. Navedenim člankom 106. određeno je da ako se ured ne može pronaći ili ako se iz mjenice ne vidi da tražena osoba ima poslovni ured, onda se mora tražiti u stanu. Prema odredbi članka 70. stavak 2 ZM ako se poslovna osoba ne nađe u stanu kad poslovnog ureda nema, ili ako se nađe, ali joj se zahtjev ne može priopćiti ma iz kojeg uzroka, protestno tijelo nije dužno ponoviti protestni postupak. Člankom 43. stavak 3 istog zakona određeno je da se protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili od viđenja mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice. Mjenica je trebala biti plaćena 5. lipnja 2013. godine, a protest je podignut 7. lipnja 2013. godine, dakle unutar navedenog roka i sukladno navedenim odredbama zakona. Prema odredbi članka 47. stavak 1 točka 3 imatelj mjenice može zahtijevati od onoga protiv kojeg ostvaruje regres troškove protesta, poslanih izvještaja kao, i ostale troškove.

 

              S obzirom da je tuženik kao mjenični dužnik potpisao mjenično očitovanje, kojim solidarno jamči za podmirenje svih obveza korisnika kredita S. d.o.o., on je u pogledu ovog potraživanja solidarni dužnik. Prema odredbi članka 43. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. Pri tome sukladno odredbi članka 52. stavak 1 ZOO dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

 

              Kako je prema odredbi članka 65. stavak 1 ZOO na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, sud je odlučio kao u izreci presude.

 

              Tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 2 ZOO koje teku od proteka dana dospjelosti mjenice i protesta. Dani dospjelosti utvrđeni su uvidom u protest (list 4 i 5 spisa) i mjenicu (list 49 b spisa).

 

              Sud je tužitelju prema odredbi članka 154 ZPP dosudio troškove postupka, koji se prema vrijednosti predmeta spora od 80.858,75 kn sastoje od troška ovršnog postupka u iznosu od 2.573,22 kn, na ime zastupanja tužitelja po punomoćniku prilikom sastava ovršnog prijedloga s PDV-om po punomoćniku u iznosu od 1.250,00 kn, obračunato prema Tbr. 11 točka 1 i 42 Tarife (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i troška javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 1.323,22 kn, prema odredbi članka 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12), te troška parničnog postupka u iznosu od 5.846,50 kn, na ime sastava podneska od 28. kolovoza 2015. godine, kojim se odgovara na prigovor, u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.11 točka 1 Tarife, zastupanja tužitelja na ročištu održanom 12. listopada 2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 1 Tarife, sastava podneska od 27. listopada 2015. godine u iznosu od 250,00 kn, obračunato prema Tbr.8 točka 3 Tarife, pristupa punomoćnika tužitelja na ročište od 3. listopada 2015. godine u iznosu od 500,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 2 Tarife, zastupanja tužitelja na ročištu održanom 17. listopada 2016. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr. 9 točka 1 Tarife,  PDV-a obračunatog na parnične troškove po stopi od 25 % u iznosu od 937,50 kn, prema Tbr.42 Tarife, i troška sudske pristojbe na presudu od 1.159,00 kn, prema prema Tar.br. 2 stavak 1 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), ili sveukupno 8.419,72 kn.

 

              Sud tužitelju nije priznao trošak pribave pravomoćnosti s PDV-om, jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno, trošak sastava prijedloga za naplatu s PDV-om, jer takav prijedlog nije sastavljen, ni ostatak troška javnog bilježnika s PDV-om od 200,01 kn, jer tužitelj nije obrazložio od čega se taj dio troška sastoji. Sud tužitelju nije priznao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer u trenutku izrade ove presude nije poznato hoće li punomoćnik na to ročište pristupiti, u kojem će slučaju o tom trošku biti odlučeno naknadnim rješenjem.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu 29. studenog 2016. godine