Broj: Gž-3379/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Ivice Botice kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Zorana Kežića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: ..., zastupana po punomoćniku ODO-u Split, protiv tuženika B. V. iz S., ..., OIB: ..., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u S. radi povrata i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Po-53/13 od 24. rujna 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Po-53/13 od 24. rujna 2015. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 10. veljače 1997. klasa 406-01/97- 161/2 kojim Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane prodaje, a B. V. kupuje proslovni prostor u S., ..., površine 21,49 m², u prizemlju stambeno-poslovnog objekta izgrađenog na k.č.br. 5041/4 k.o. S..

 

II. Dužan je tuženik B. V. predati slobodnog od osoba i stvari u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane poslovni prostor u S., ..., površine 21,49 m² koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovnog objekta izgrađenog na k.č. br. 5041/4 k.o. S.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 58.263,29 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja na iznos od:

 

- 959,20 kn od 10. travnja 2008. pa do isplate,

- 956,90 kn od 10. svibnja 2008. pa do isplate,

- 955,80 kn od 10. lipnja 2008. pa do isplate,

- 954,98 kn od 10. srpnja 2008. pa do isplate,

- 951,67 kn od 10. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 940,66 kn od 10. rujna 2008. pa do isplate,

- 939,45 kn od 10. listopada 2008. pa do isplate,

- 941,69 kn od 10. studenog 2008. pa do isplate,

- 948,38 kn od 10. prosinca 2008. pa do isplate,

- 963,56 kn od 10. siječnja 2009. pa do isplate,

- 978,68 kn od 10. veljače 2009. pa do isplate,

- 977,04 kn od 10. ožujka 2009. pa do isplate,

- 977,66 kn od 10. travnja 2009. pa do isplate,

- 970,51 kn od 10. svibnja 2009. pa do isplate,

- 965,33 kn od 10. lipnja 2009. pa do isplate,

- 967,41 kn od 10. srpnja 2009. pa do isplate,

- 967,38 kn od 10. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 966,25 kn od 10. rujna 2009. pa do isplate,

- 956,46 kn od 10. listopada 2009. pa do isplate,

- 957,87 kn od 10. studenog 2009. pa do isplate,

- 959,36 kn od 10. prosinca 2009. pa do isplate,

-  961,03 kn od 10. siječnja 2010. pa do isplate,

- 964,96 kn od 10. veljače 2010. pa do isplate,

- 956,99 kn od 10. ožujka 2010. pa do isplate,

- 958,02 kn od 10. travnja 2010. pa do isplate,

- 955,72 kn od 10. svibnja 2010. pa do isplate,

- 955,58 kn od 10. lipnja 2010. pa do isplate,

- 947,13 kn od 10. srpnja 2010. pa do isplate,

- 952,22 kn od 10. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 959,84 kn od 10. rujna 2010. pa do isplate,

- 964,99 kn od 10. listopada 2010. pa do isplate,

- 968,47 kn od 10. studenog 2010. pa do isplate,

- 972, 85 kn od 10. prosinca 2010. pa do isplate,

- 974,51 kn od 10. siječnja 2011. pa do isplate,

- 977,38 kn od 10. veljače 2011. pa do isplate,

- 975,77 kn od 10. ožujka 2011. pa do isplate,

- 971,15 kn od 10. travnja 2011. pa do isplate,

- 972,03 kn od 10. svibnja 2011. pa do isplate,

- 980,14 kn od 10. lipnja 2011. pa do isplate,

- 975,64 kn od 10. srpnja 2011. pa do isplate,

- 981,37 kn od 10. kolovoza 2011. pa do isplate

- 987,14 kn od 10. rujna 2011. pa do isplate,

- 988,81 kn od 10. listopada 2011. pa do isplate,

- 987,66 kn od 10. studenog 2011. pa do isplate,

- 988,92 kn od 10. prosinca 2011. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. siječnja 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. veljače 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. ožujka 2012. pa do isplate,

- 985,76 kn od 10. travnja 2012. pa do isplate,

- 989,13 kn od 10. svibnja 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. lipnja 2012.pa do isplate,

- 987,54 kn od 10. srpnja 2012. pa do isplate,

- 988,59 kn od 10. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 982,07 kn od 10. rujna 2012. pa do isplate,

- 985,38 kn od 10. listopada 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10 studenog 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. prosinca 2012. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. siječnja 2013. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. veljače 2013. pa do isplate,

- 990,05 kn od 10. ožujka 2013. pa do isplate,

 

dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 132.816,36 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn."

 

Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i odbije tužbeni zahtjev, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presuda i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora, predaju tog prostora u posjed tužitelju, te isplatu iznosa od 191.079,65 kuna po osnovu stjecanja bez osnove.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je Ministarstvo obrane RH kao prodavatelj s tuženikom kao kupcem sklopilo kupoprodajni ugovor od dana 10. veljače 1997. godine o prodaji, odnosno kupnji prostora u prizemlju stambene zgrade na adresi ..., S., u površini od 21,49 m², da je tuženik kao kupac dana 04. prosinca 1996. godine uplatio iznos od 18.058,00 kuna kao jamčevinu u postupku javnog nadmetanja, da je kupoprodajna cijena predmetnog prostora utvrđena u iznosu od 185.000,00 kuna, a da je kupac-tuženik bio u obvezi isplatiti preostali iznos u roku od 15 dana od sklapanja ugovora, te da je tuženik na zapisnik sastavljen u prostorijama MORH-a, dana 12. siječnja 2012. godine izjavio da je voljan izvršiti preostalu uplatu obročno, ali da do zaključenja glavne rasprave nije platio ostatak kupoprodajne cijene.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je kupoprodajni ugovor od 10. veljače 1997. godine raskinut po zakonu zbog neispunjenja obveze tuženika i da je tuženik dužan predati tužitelju prostor koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora kao i vratiti tužitelju vrijednost postignute koristi.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak i stav prvostupanjskog suda su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim zakonom, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (čl. 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Odredbom čl. 125. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastavak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom ugovoru, ugovor se raskida po samom zakonu.

 

Kupoprodajnim ugovorom od 10. veljače 1997. godine stranke su ugovorile rok od 15 dana od dana sklapanja ugovora u kojem se kupac-tuženik obvezao isplatiti prodavatelju-tužitelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. Dakle, rok je ugovoren kao bitan sastavak ugovora pa s obzirom da tuženik do 25. veljače 1997. godine nije isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu tužitelju, to je kupoprodajni ugovor raskinut po zakonu zbog neispunjenja obveze tuženika u ugovorenom roku, pa se u konkretnom slučaju radi o deklaratornom utvrđenju te činjenice.

 

Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima -„Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

 

Kako je tužitelj koji je vlasnik predmetnog prostora isti predao tuženiku, to je sukladno citiranoj odredbi valjalo obvezati tuženika da tužitelju preda posjed prostora slobodnog od osoba i stvari.

 

Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je tuženik stavio prigovor prijeboja. Naime, u odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je nesporno da je na ime jamčevine uplatio iznos od 18.058,00 kuna i da u slučaju raskida ugovora potražuje od prodavatelja da mu vrati taj iznos sa zakonskim kamatama od dana isplate, 04. prosinca 1996. godine do isplate.

 

Prigovor prijeboja, osim pretpostavki-utuživosti, zamjenitosti, istovrsnosti i dospjelosti potraživanja, mora biti određen tako da bi se po njemu moglo postupiti. Za samu opstojnost prigovora o prijeboju potrebno je određeno navesti što se stavlja u prijeboju utuženog potraživanja, jer bez tog nema ni prigovora prijeboja. Pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je donio presudu kao da prigovor prijeboja nije niti stavljen.

 

Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, za taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 210. st. 1. ZOO-a).

 

Budući da tuženik koristi imovinu tužitelja počev od 25. veljače 2007. godine pa nadalje bez pravnog osnova, to je isti dužan naknaditi tužitelju vrijednost postignute koristi. Navedena vrijednost je jednaka visini zakupnine koju je tužitelj mogao u tom razdoblju ostvariti. Visina se utvrđuje prema Odluci o utvrđivanju visine zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu RH kojim upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine" broj 115/93).

 

Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen drugi rok zastare (čl. 371. ZOO-a), a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 361. st. 1. ZOO-a).

 

U ovom predmetu tužba je zaprimljena dana 29. ožujka 2013. godine, pa su zastarjela potraživanja tužitelja koja su dospjela prije 29. ožujka 2008. godine. Na utvrđenu visinu zakupnine sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a dosuđena je zatezna kamata i to mjesečno počev od desetog u mjesecu za tekući mjesec do konačne isplate budući je tuženik nepošteni stjecatelj.

 

Pri odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. , čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14) pravilno obračuna troškove postupka koji su bili neophodni za vođenje ovog predmeta, cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu, 8. prosinca 2016.godine