Broj: Gž-3732/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                Županijski sud u Splitu,   u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao  predsjednice vijeća, te  Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja P. F. iz P., OIB: …, koga zastupa punomoćnik  M. M., odvjetnik u  D., protiv tuženice B. V. iz R., , OIB: …. kao nasljednice iza V. Š. iz Č., koju zastupaju  punomoćnici V. T., odvjetnik u  O. i D. V. (suprug) iz R., , radi  raskida ugovora i isplate, rješavajući žalbu tužitelja  protiv  presude  Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj 66 P-5304/15 od 31. svibnja 2016., u sjednici održanoj dana 15. prosinca 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

                  Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje  presuda Općinskog suda u  Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj  66 P-5304/15 od 31. svibnja 2016, kao i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 39.162,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

                   Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za raskid kupoprodajnog ugovora zaključenog između stranaka 10.srpnja 2007., kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznom kamatom prema Uredbi o visini stope zatezne kamate  koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008.g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do isplate.

 

                  Odlukom o troškovima postupka naloženo je  tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 39.162,50 kuna, dok se s zahtjevom za naknadu preostalih troškova tuženica odbijena. 

 

                      Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13,89/14 - dalje ZPP) te predlaže da se presuda  preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cjelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

 

                   Na žalbu nije odgovoreno.

 

                    Žalba  je neosnovana.

 

                 Neutemeljeno tužitelj u žalbi tvrdi da je kod donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a, jer predmetna  presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a  ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Neosnovano  tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer se ocjena dokaza koju je dao prvostupanjski sud temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza  zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Okolnost da se tužitelj ne slaže s ocjenom dokaza i pravnim zaključcima prvostupanjskog suda ne može se podvesti pod navedenu bitnu povredu.

 

                    U provedenom postupku nisu počinjene niti ostale povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe  članka 365.st.2. ZPP-a.

 

                    Predmet spora u ovoj pravnoj stvari  je zahtjev tužitelja na raskid  kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja i prednika tuženice  V. Š. 10.srpnja 2007., te za raskid predugovora za nekretninu sklopljenog među ovim strankama 26. srpnja 2006.  i to u dijelu koji se odnosi nekretnine označene kao  kat. čest. 10206/1, 10261 i 10268 k.o. Č., kao i za isplatu   iznosa od 42.000 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućom  zateznom kamatom.

 

                   U ovom je stadiju postupka preostalo odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja za raskid kupoprodajnog ugovora od 10.srpnja 2007. godine, te za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 10.000 EUR sa zateznom kamatom  od sklapanja ugovora do isplate, dok je o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva  već pravomoćno odlučeno.

 

 

                        Prvostupanjski je sud  po provedenom postupku utvrdio sljedeće:

 

-          da su tužitelj kao kupac i  prethodno označeni tuženik V. Š. 10.

srpnja 2007. sklopile kupoprodajni ugovor kojim su kao predmet prodaje označene nekretnine k.č.br. 4123 za 4/8 dijela, 4126, 4127 i 4128 za 2/8 dijela, te k.č.br. 4124 za 1/8 dijela, sve k.o. Č., da je ugovorena kupooprodajna cijena od 17.000 EUR, da je potvrđen primitak iznosa od 5.000 EUR, da je isplata daljnjeg iznosa od 6.000 EUR dogovorena nakon što se kupac upiše u zemljišne knjige, a daljnji iznos od 6.000 EUR nakon što se L. O. iseli iz kuće sagrađene na  k.č.br. 4123,

 

-          da se tužitelj temeljem navedenog ugovora u zemljišnim knjigama uknjižio

kao suvlasnik kupljenih nekretnina, time da se na nekretninama označenim kao čest.zem. 4126, 4127 i 4128 k.o. Č. upisao za ¼  dijela,

 

-          da je tužitelj predmetne nekretnine darovao svojoj kćeri S. L.

temeljem darovnog ugovora od 15. listopada 2008.,  koja je na osnovu tog ugovara uknjižena kao suvlasnica spornih nekretnina u zemljišnim knjigama pod brojem Z-546/08) dana 23. listopada 2008.g.,

 

-          da je na nekretninama označenim kao čest.zem. 4127 i 4128 k.o. Č.

pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda donesenom 19. ožujka 2009. u postupku broj P-121/08 utvrđeno da su suvlasnici tih nekretnina  M. i F. M., koji su ove nekretnine stekli u posjed prije prodaje tužitelju,

 

-          da je tužitelj već u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a najkasnije

podnošenjem tužbe u predmetu tog suda broj P-121/08 - 9. studenoga 2007. znao za postojanje prava trećih osoba na predmetnim nekretninama,

 

-          da je  protutužbu kojom tražu raskid ugovora i isplatu  kupoprodajne cijene

  podnio 1. rujna 2009.

 

                    Temeljem iznenesnih činjeničnih utvđenja prvostupanjski je sud smatrao da

je tužitelj  zaštitu od pravnih nedostataka zatražio protekom roka iz odredbe članka 437.st.1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj  35/05,41/08,125/11,78/15 i 140/15 - dalje: ZOO), radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

                     Iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa tužitelj u žalbi neosnovano ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

 

Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome dijelu.

 

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

                 Prema odredbi članka 430. st.1. ZOO-a prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećeg kojeg isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom.

 

               Pri tome prema odredbi članka 437.st.1. ZOO-a  pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega.

 

                  Iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prednik tuženice V. Š. kupoprodajnim ugovorom od  10. srpnja 2007. tužitelju prodao i nekretnine označene kao čest.zem. 4127 i 4128 k.o. Čabar za koje je  pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda donesenom  19. ožujka 2009. u  postupku broj P-121/08 utvrđeno da su suvlasništvo trećih osoba.

 

                   U takvoj činjeničnoj situaciji, postojanje prava trećega na prodanoj stvari predstavlja pravni nedostatak u smislu odredbe članka 430. st.1. ZOO-a.

 

                Prvostupanjski je  sud na temelju provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka, mjernika-geodeta  M. P. pravilno utvrdio da je tužitelj već kod sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji imao saznanja da sporne čestice pripadaju obitelji M. koja je i tada koristila i obrađivala te nekretnine, a posebno da je ova saznanja imao  nakon što su M. i F. M. 9. studenoga 2007. upravo protiv tužitelja, kao tada već uknjiženog vlasnika, pokrenuli parnicu radi utvrđenja prava vlasništva ovih nekretnina.

 

              Kako je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio tek 1. rujna 2009., dakle po proteku roka od godine dana iz članka 437.st.1. ZOO-a to je isti izgubio pravo zaštitu od pravnih nedostatke prodane stvari u smislu odredbe članka 432.st.1. ZOO-a, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud.

 

                  Na  žalbene navode tužitelja za odgovoriti je da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ( niti je tvrdio) da je raskinuo predmetni kupoprodajni ugovor iz razloga predviđenih člankom 4. tog ugovora, pa se neutemeljeno  u žalbi poziva na navedenu ugovornu odredbu.

 

               Za napomenuti je da iz navedene ugovorne odredbe proizlazi da je pravo na raskid ugovora statuirano za slučaj da prodavatelj ne  postane vlasnik nekretnina iz članka 1. toga ugovora u cijelosti, dok se  u članku 1.ugovora  izričito navodi da su predmet kupoprodaje određeni suvlasnički dijelovi pojedinih nekretnina, a ne cijele nekretnine.

 

                  Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

                  Slijedom naprijed iznesenog trebalo  je odbiti žalbu tužitelja koa neosnovanu i na temelju odredbe članka 368.st.1.  ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka u  dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 39.162,50 kuna.

 

U Splitu 14. prosinca 2016.