Broj: Gž-1608/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. V.- D., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. V., G. P., S. V. i N. P., odvjetnika iz P., protiv tuženika 1. J. M. iz P. , OIB: …, koju zastupa punomoćnik M.M., odvjetnik iz P., 2. D. M. iz V., OIB: … i 3. M. M. iz F.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. Povrv-12/15-12 od 29. svibnja 2015. godine, dana 20. prosinca 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačavaju presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. Povrv-12/15-12 od 29. svibnja 2015. godine i rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. Povrv-12/15-12 od 29. svibnja 2015. godine u pobijanom dijelu, točke II. i III. rješenja, na način da se sudi:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1573/09 od 5. listopada 2009. u dijelu u kojemu je tužitelj, osnovom konačno usklađenog tužbenog zahtjeva od 11. svibnja 2015., zatražio obvezivanje tuženika da tužitelju: „solidarno isplate iznos od 1.379,88 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje na pojedine iznose duga teku:

- na iznos od 76,66 kn od 17. listopada 2006. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 15. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 28. veljače 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 17. travnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 18. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 16. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 15. listopada 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 17. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007.,

u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena:

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 20. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 17. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 20. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 38,33 kn od 15. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 38,33 kn od 20. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 18. kolovoza 2009. do isplate, u roku osam dana“.

 

II. Ukida se u cijelosti stavak 3. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1573/09 od 5. listopada 2009. godine te se sudi da svaka stranka snosi svoj trošak ovršnog i parničnog postupka.“

 

II. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno isplate trošak žalbenog postupka u iznosu 437,50 kn, a u roku osam dana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je: „I. Ukida se stavak 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1573/09 od 5. listopada 2009. u dijelu u kojemu je tužitelj, osnovom konačno usklađenog tužbenog zahtjeva od 11. svibnja 2015., zatražio obvezivanje tuženika da tužitelju: „solidarno isplate iznos od 1.379,88 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje na pojedine iznose duga teku:

- na iznos od 76,66 kn od 17. listopada 2006. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 15. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 28. veljače 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 17. travnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 18. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 16. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 15. listopada 2007. do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 76,66 kn od 17. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007.,

u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena:

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 20. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 17. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 20. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 38,33 kn od 15. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 38,33 kn od 20. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 76,66 kn od 18. kolovoza 2009. do isplate, u roku osam dana“ te se tužbeni zahtjev u tomu dijelu odbija.

II. Ukida se u cijelosti stavak 3. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1573/09 od 5. listopada 2009. te se tužbeni zahtjev u tomu dijelu odbija.“

te je rješenjem odlučeno: „I. Utvrđuje se da je tužba u ovomu postupku djelomično povučena, a koja je zaprimljena dana 2. listopada 2009. kod javnog bilježnika I. K. iz P. i to kao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1573/09 te se ukida i stavlja izvan pravne snage stavak 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1573/09 od 5. listopada 2009. u dijelu u kojemu je pravni prednik tuženika sada pok. I. M. kao ovršenik obvezan da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 4.906,24 kn.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn.

III. Tužitelj je dužan prvotuženici i trećetuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 601,56 kn, u roku od osam dana.

IV. U preostalomu dijelu, u visini od 1.760.94 kn, zahtjev prvotuženice i trećetuženika za naknadu parničnog troška odbija se.“

 

Protiv presude (i rješenja u dijelu odluke o trošku – točke II. i III.) pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se presuda u cijelosti temelji na prigovoru zastare istaknutom u prigovoru pravnog prednika tuženika sada pok. M. I., da je sud preekstenzivno tumačio istaknuti prigovor zastare, da se sam pravni prednik tuženika u prigovoru poziva na čl. 226. ZOO-a, da sud pogrešno primjenjuje zastarni rok iz čl. 373. st. 1. i 2. ZOO-a, da je trebalo primijeniti zastarni rok iz čl. 229. ZOO-a jer je zastara zakupa i najma izričitu judificirana čl. 229. odnosno čl. 375. ZOO-a, da se ne primjenjuje zastara samog prava koja uređuje neke sasvim druge odnose sudionika obveznih odnosa, npr. kod cesije i drugih odnosa koji nisu izričito propisani zakonom, da ako presuda postane pravomoćna  najmoprimci više nikada ne moraju plaćati najamninu jer je došlo do zastare samo prava naplate najamnine, da je time sud darovao stan i oslobodio tuženike plaćanja najamnine kojom je bio vezan njihov prednik, da se time potiče najmoprimce na neplaćanje najamnine. Predlaže preinaku presude i obvezivanje tuženika na podmirenje svih parničnih troškova. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

 

Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba je osnovana.

 

U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku, što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku te pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja glede pobijanog dijela pogrešno primijenio materijalno pravo. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, osnovano tužitelj ukazuje da potraživanje najamnine zastarjeva u roku od tri godine temeljem odredbe čl. 375. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), odnosno 229. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO). Tom je odredbom određeno da potraživanje zakupnine bilo da je određeno da se plaća povremeno bilo u jednom ukupnom iznosu zastarijeva za tri godine. Odredbom čl. 227. ZOO-a propisano je da samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja. Kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. S time da ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom. Stoga, u konkretnom slučaju, po pravnom shvaćanju ovoga suda, potraživanje najamnine nije zastarjelo za tražbine za koje je prijedlog za ovrhu podnesen u roku tri godine jer pravo na isplatu najamnine koje se temelji na ugovoru o korištenju stana i rješenju o visini stanarine ne može zastarjeti u smislu odredbe čl. 227. st. 1. i 2. ZOO već se primjenjuje odredba čl. 229. ZOO-a. Radi se, naime, o posebnom slučaju glede zastare povremenih tražbina, izdvojenom iz opće odredbe čl. 226. ZOO-a, pa se ne primjenjuje odredba čl. 227. ZOO-a. Stoga su tuženi, kao nasljednici pok. I. M. koji je s prednikom tužitelja imao sklopljen Ugovor o korištenju stana od 17. siječnja 1967. godine, pasivno legitimirani i dužni naknaditi njegov dug (solidarno), neovisno što u stanu živi drugotužena D. M.

 

S obzirom na ukupni uspjeh stranaka u postupku valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, obuhvaćajući pri tome i trošak ovršnog i nastavljenog parničnog postupka, čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, temeljem čl. 373. t. 3. ZPP-a u svezi sa čl. 457. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Kako je žalba osnovana glede glavnog zahtjeva valjalo je tužitelju dosuditi trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu, kako potražuje, ukupno 437,50 kn, čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 20. prosinca 2016. godine.