Broj: Gž-2394/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz Z., zastupane po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika GRADA Z. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima J. M. i K. K., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 7 Pn-450/2015-37 od 15. srpnja 2016. godine, dana 17. siječnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 7 Pn-450/2015-37 od 15. srpnja 2016. godine   p o t v r đ u j e   u točki I. i III. izreke.

             

Obrazloženje

 

Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 43.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, dok je točkom II. odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.800,00 kn za razdoblje od 12. travnja 2012. godine do 14. srpnja 2016. godine.

 

Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

 

Protiv te presude u točki I. i III. izreke  tuženik je podnio žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP). Ističe kako je već u odgovoru na tužbu tvrdio, a tijekom postupka priloženom dokumentacijom i dokazao da je komunalna djelatnost zimske službe na mjestu štetnog događaja uredno izvršena jer da je to mjesto višestruko čišćeno i posipavano solju, tako da nije bilo propusta u izvršavanju te djelatnosti, što bi bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Navodi kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su snježne oborine zabilježene tijekom 6. veljače, u noći sa 6. na 7. veljače i tijekom dnevne smjene dana 7. veljače, dok u daljnjem razdoblju sve do 10. veljače (nakon štetnog događaja) oborina nije bilo. Zimske službe da su dana 7. veljače, kako to proizlazi iz naloga za rad i dnevnika, ulicom V.R. prošle čak 12 puta (po 6 u svakom smjeru) uz istovremeno raljenje i posipavanje solju kolnika ulice, pa da iz navedenog proizlazi da je komunalan djelatnost u cijelosti obavljena sukladno pravilima struke, vremenskim uvjetima i stanju na terenu. Sadržaj priložene dokumentacije da opovrgava iskaz tužiteljice i svjedokinje L. Š. o navodnom ledu na kolniku kao uzroku pada tužiteljice jer da nije moguće nakon 6 prolazaka ralice uz soljenje kolnika, isti bude zaleđen kao što to one navode. Zbog svega navedenog da protivno zaključku suda prvog stupnja proizlazi da u obavljanju te službe nije bilo propusta pa da time nisu niti ispunjeni uvjeti iz čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) za odgovornost tuženika. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava i u odnosu na dosuđeni iznos visine naknade neimovinske štete i to po svim kvalifikatornim kriterijima. Tako smatra da su po svim kriterijima dosuđeni iznosi nerealni i previsoko odmjereni, odnosno da je zahtjev na ime kriterija naruženja u potpunosti neosnovan s obzirom na stupanj naruženja i lokaciju zaostalog ožiljka te životnu dob tužiteljice.

 

Nadalje, da je tužiteljici dosuđen i nepripadni iznos na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći jer da bi joj za slučaj osnovanosti zahtjeva pripadao iznos od po 15,00 kn po satu a ne 20,00 kn, kao što je to dosuđeno pobijanom presudom.

 

Pobija pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka tvrdnjama da je kod odluke o tom dijelu zahtjeva valjalo cijeniti uspjeh svake stranke u postupku sukladno vrijednosti predmeta spora kod poduzimanja pojedinih procesnih radnji.

 

Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužiteljice odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao utvrđenim da bi sud prvog stupnja u provedenom postupku i donošenju presude počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

I u ovoj fazi žalbenog postupka prijeporna je odgovornost tuženika za naknadu štete iz štetnog događaja od 9. veljače 2012. godine jer tuženik ustraje kod tvrdnji da je čišćenje kolnika od snijega i leda obavljeno sukladno pravilima struke te da nije bilo propusta u obavljanju te djelatnosti tako da je do pada tužiteljice u kojem je zadobila tešku tjelesnu ozljedu došlo isključivo njenom krivnjom.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanak štetnog događaja, odnosno da bi tužiteljica zadobila ozljedu na mjestu i na način kako je to navela u činjeničnim navodima tužbe, dok u žalbi ustraje kod tvrdnji da ne bi bio odgovoran za štetu tužiteljici jer da je, kao što je prethodno navedeno, poduzeo sve sukladno pravilima struke kako bi se po prometnici pješaci i vozila kretali na siguran način.

 

Sud prvog stupnja prihvaćajući iskaz tužiteljice i svjedokinje L. Š. te po provedenom očevidu na licu mjesta utvrđuje da je do pada iste došlo na pješakom prijelazu na raskrižju ulice V. R. i P. u Z.. Nakon završetka radnog vremena da se našla sa sestrom L. Š., na nogama je imala gojzerice i kretale su se uobičajeno time da je u jednom trenutku nakon nailaska na led došlo od pada. Temperatura toga dana kao i prethodnih u večernjim satima kretala se oko -9ᵒ Celzijusa s time da je prethodnih dana padao snijeg. Zaključuje da je tuženik propustio u postupanju svojih službi ukloniti led sa javno prometne površine što je uzrok pada tužiteljice i njena ozljeđivanja te utvrđuje da tužiteljica ni na koji način nije doprinijela nastanku štetnog događaja jer je na nogama imala čizme gojzerice primjerene za takve vremenske uvjete i kretala se uobičajeno.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika utvrđenja suda prvog stupnja iz sadržaja dokumentacije koju je priložio u spis a odnosi se na rad i organizaciju zimske službe na toj prometnici, ne dovode u pitanje pravilnost opisanog zaključka suda prvog stupnja. Naime, utvrđeno je da su zimske službe bile organizirane na način da su vršile čišćenje snijega i posipanje solju pa tako i dijela prometnice na kojoj je došlo do štetnog događaja s time da iz sadržaja dokumentacije proizlazi da je nekoliko dana prije u više navrata ralica prolazila tom prometnicom. Po prestanku snježnih padalina, iako je kolnik očišćen 7. na 8. veljače logično je da je i nakon toga zaostao dio snijega na kolniku s obzirom na niske temperature (-9ᵒ C) te da je na dijelovima ostao i led. Stoga je preostalo dovoljno vremena za organizaciju službi tuženika na način da očiste kolnike tako da su potpuno sigurni za promet, osobito pješačke prijelaze na prometnicama. Naime, upravo tvrdnje tuženika potvrđuju da se nije radilo o takvim okolnostima i vremenskim uvjetima uslijed kojih u okviru nadležnih službi ne bi bio objektivno u mogućnosti organizirati čišćenje kolnika i pločnika na način da to učini na svim dijelovima što bi tada eventualno moglo upućivati na njegovo oslobađanje od odgovornosti. Samo ukoliko bi došlo do takvih vremenskih uvjeta uslijed kojih objektivno s obzirom na takve prilike i mogućnost organiziranja službi ne bi mogao provesti čišćenje na svim područjima, moglo bi upućivati na eventualno oslobađanje odgovornosti. Međutim, u konkretnom slučaju i sam tuženik potvrđuje da dva dana koja su prethodila štetnom događaju više nije bilo padalina već da su vršena čišćenja ulica i pločnika zbog čega je objektivno tuženik bio u mogućnosti organizirati rad službi na način da se, osobito sa pješačkih prijelaza uklone ostaci snijega i leda kako bi se osiguralo kretanje. Tuženik je kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti pa između ostalog i uklanjanje snijega i leda sa javnoprometnih površina, sukladno odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("NN" 26/03 pročišćeni tekst i 82/04-dalje ZKG), pa je sud prvog stupnja primjenom citirane odredbe kao i odredbe čl. 135. st. 1. i 2. Odluke o komunalnom redu tuženika, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 1084. ZOO-a, utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu tužiteljici.

 

              Pravilno pri tome otklanjanja kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku tvrdnjama da je obvezu održavanja nerazvrstanih cesta ugovorom prenio na treću osobu Z. H. d.o.o., Podružnica Z. C., jer je taj ugovorni odnos relevantan za reguliranje njihovih međusobnih odnosa, ali nije od utjecaja na obvezu tuženika i odgovornost za naknadu štete prema trećim osobama za slučaj nepridržavanja obveze osiguravanja trajnog i kvalitetnog obavljanja komunalne djelatnosti, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

 

              Niti ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno da bi kao što to tvrdi tuženik do istog došlo isključivo njenom krivnjom, jer dokazni postupak na to ne upućuje već suprotno da se kretala pješačkim prijelazom na uobičajeni način te da je imala adekvatnu odjeću jer tuženik za svoje tvrdnje nije predložio bilo kakav dokaz.

 

              Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je primijenjena odredba čl. 1100. st. 1. ZOO-a kada je tužiteljici na ime pojedinih kriterija, odnosno kvalifikatornih okolnosti dosuđen na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 41.000,00 kn. Naime, iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. M. F. ortopedu traumatologu te sadržaja priložene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u tom štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu: višeiverni prijelom iznad lisnog maleola desne potkoljenice s pomakom i prijelom stražnjeg nastavka desene goljenične kosti s pomakom. Nakon prijeoperacijske pripreme ista je odmah operirana te je učinjen operacijski zahvat prijelomnih ulomaka desnog gležnja, poslijeoperacijski tijek je bio uredan te je provedena rehabilitacija u Lječilištu T. a provodila je i ambulantne fizikalne terapije. Ponovno je podvrgnuta novom kirurškom zahvatu te bolnički liječena kada joj je odstranjena metalna alenteza iz desnog gležnja. I prema mišljenju ovoga suda kako iz nalaza i mišljenja proizlazi da je trpjela bolove jakog intenziteta 8 dana, srednjeg 12 te slabijeg intenziteta 2 mjeseca, po navedenom kriteriju na ime pravične naknade pravilno je odmjeren iznos od 10.000,00 kn. Nadalje, po kriteriju pretrpljenog straha, a cijeneći da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan te potom sekundarni strah jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg 10 dana te slabog intenziteta daljnja 4 tjedna, pravilno je odmjerena pravična naknada u iznosu od 9.000,00 kn. Pri tome valja cijeniti da je strah tužiteljica proživljavala prilikom samog pada te da je potom u dva navrata bila podvrgnuta operativnim zahvatima kod kojih je ponovno proživljavala strah odgovarajućeg intenziteta kako za ishod tih zahvata tako i za ishod sveukupnog liječenja.

 

              Isto tako primjerena je novčana naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 18.000,00 kn po kriteriju trajnog umanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Naime, prema rezultatima vještačenja kod tužiteljice je kao posljedica zadobivene ozljede zaostala umanjena pokretljivost gležnja desne noge u znatnom opsegu (trećina do polovine u odnosu na zdravu) za koje je cijenjeno da umanjuje sveukupnu radnu i životnu aktivnost za 15%. Upravo zbog individualizacije visine pravične novčane naknade po pojedinim kriterijima pravilno je kod tužiteljice cijenjeno zanimanje, odnosno da je ista odgajateljica u dječjem vrtiću zbog čega ove posljedice kod nje svakodnevno stvaraju smetnje i otežavaju kako obavljanje radnih tako i životnih aktivnosti. Stoga je i po ovom kriteriju pravilno primjereno materijalno pravo iz odredbe čl.1100. st.1. ZOO-a kada je istoj dosuđen navedeni iznos.

 

              Bez obzira što se radi o naruženju manjeg stupnja i to ožiljka desnog gležnja, ipak se radi o ožiljku vidljivom za slučaj kada noga nije pokrivena odjećom pa je i po tom kriteriju tužiteljici osnovano dosuđen iznos od 4.000,00 kn.

 

              Prema općepoznatim cijenama sata tuđe nestručne pomoći pravilno je odmjerena i naknada za taj vid štete u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a a uz daljnju primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a.

 

              Kod odluke o zahtjevu tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete pravilno je primijenjena odredba čl. 1103. ZOO-a te je istoj na dosuđeni iznos neimovinske štete odmjerena zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe a na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Kod odmjeravanja pripadajućih troškova tužiteljici sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, cijeneći da tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi u odnosu na zahtjev kakav je ista precizirala po provedenom vještačenju.

 

             

 

 

Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. i III. izreke presude potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

              Navedena presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 17. siječnja 2017. godine