Broj: Pž-9790/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Maje Bilandžić, sutkinje izvjestiteljice i Mirte Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. I. d.o.o. u stečaju, OIB …, S. B., E. K. , protiv tuženika Đ. Đ. M. d.o.o., OIB …, S. B., M. B. 1, kojeg zastupaju punomoćnici A. S. i L. L., odvjetnici iz S. B., P., radi isplate iznosa od 919.633,54 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-960/11-39 od 19. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-960/11-39 od 19. ožujka 2012. u točkama I. i III. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-960/11-39 od 19. ožujka 2012. pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B. poslovni broj Ovrv-562/06 od 12. travnja 2006. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 919.633,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2006. do isplate i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 17.360,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2006. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 325,00 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 149.056,00 kn u roku od osam dana. Pod točkom IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova za iznos od 57.150,00 kn, kao neosnovan.

              U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da su stranke sklopile kooperantski ugovor broj K-170/04 kojim se tužitelj obvezao izvesti radove na rekonstrukciji mosta preko Save kod Jasenovca po principu „ključ u ruke“ te da su radovi izvršeni. Stranke su ugovorile cijenu radova u iznosu od 4.382.576,26 kn, kao kunsku protuvrijednost iznosa od 572.360,56 EUR, a tuženik je ostao dužan razliku između ugovorene cijene i cijene koju je platio na temelju privremenih i okončane situacije, kao i cijene koju je platio podizvođačima u iznosu od 919.633,54 kn. Navedeno je i to da nije odlučno što je pojedine radove izveo podizvođač jer to ne mijenja prava i obveze stranaka iz ugovora o građenju s odredbom „ključ u ruke“. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 640. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11; dalje: ZPP).

 

Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I. i III. njene izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi navodi da je okončana situacija broj
5-10S/05 potpisana i prihvaćena po tužitelju i tuženiku te da je u njoj navedeno kako je preostao iznos za isplatu od 374.982,42 kn. U nalazu i mišljenju vještaka navedeno je da je tužitelj u okončanoj situaciji naveo vantroškovničke radove izvedene po nalogu tuženika, vrijednost kojih radova je iznos od 120.652,73 EUR. Ističe da je vještak pogrešno zaključio kako ti radovi nisu trebali biti sadržani u okončanoj situaciji jer prema odredbi čl. 2. ugovora cijena obuhvaća i vrijednost nepredviđenih radova. Navodi da sud nije cijenio dokazanu činjenicu da tužitelj nije mogao izvesti određene radove iz troškovnika pa je tuženik za izvođenje tih radova morao angažirati drugog podizvođača K. d.o.o., što je učinjeno dogovorom između parničnih stranaka. Tuženik je te radove platio podizvođaču. Radilo se o hidroizolacijskim radovima te tuženik ne može biti obvezan dva puta platiti iste radove, i tužitelju i podizvođaču. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) te je utvrđeno da je ona pravilna i zakonita.

 

U provedenom postupku, a ni donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva i sadrži dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

              Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 919.633,54 kn na ime cijene po ugovoru o građenju s odredbom „ključ u ruke“ sklopljenog između stranaka.

 

              U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

 

- da su stranke sklopile kooperantski ugovor broj K-170/04 od 24. veljače 2004. s odredbom „ključ u ruke“ u smislu odredbe čl. 640. ZOO-a kojim se tužitelj obvezao izvesti radove na rekonstrukciji mosta preko Save kod Jasenovca te da su radovi izvršeni,

 

- da su stranke ugovorile cijenu u iznosu od 4.382.576,26 kn, kao kunsku protuvrijednost iznosa od 572.360,56 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora,

 

- da je tužitelj izvršio i nepredviđene radove koji nisu obuhvaćeni ugovorom, ali su navedeni u okončanoj situaciji,

 

- da tužitelj nije sam izveo sve ugovorene radove, već je hidroizolacijske radove izveo drugi podizvođač C. k. d.o.o. s kojim je tužitelj sklopio podizvođački ugovor o izvođenju radova za cijenu od 740.881,60 kn,

 

- da je tuženik platio vrijednost izvedenih hidroizolacijskih radova izravno podizvođaču,

 

- da je tuženik platio tužitelju iznos kunske protuvrijednosti od 377.551,70 EUR prema okončanoj situaciji, a drugom podizvođaču iznos kunske protuvrijednosti od 96.363,54 EUR, pa do ugovorene cijene (572.360,56 EUR) ostaje razlika u iznosu od 98.445,32 EUR, što uvećano za PDV, u kunskoj protuvrijednosti iznosi 919.633,54 kn.

 

              Prema odredbi čl. 640. st. 1. ZOO-a ako ugovor o građenju sadrži odredbu „ključ u ruke“ ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenoga cjelovitog objekta, a prema odredbi čl. 640. st. 2. ZOO-a u tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu.

 

              Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke G. I. pravilno je utvrdio da je tužitelj izveo naknadne radove u vrijednosti od 120.652,73 EUR, uvećano za PDV, koji nisu obuhvaćeni ugovorenom cijenom od 4.382.576,26 kn iz kooperantskog ugovora broj K-170/04. Naime, ugovorena cijena kod ugovora o građenju s odredbom „ključ u ruke“ obuhvaća vrijednost nepredviđenih radova i viškova radova, ali to ne znači da stranke ne bi mogle nakon sklapanja ugovora o građenju dogovoriti da će tužitelj izvesti određene naknadne radove uz odstupanje od projekta, a tuženik preuzeti obvezu posebno platiti te dodatne radove.

 

              Prema odredbi čl. 633. st. 1. ZOO-a za svako odstupanje od projekta građenja odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pismenu suglasnost naručitelja.

 

              Člankom 1. kooperantskog ugovora broj K-170/04 određeno je da se tužitelj obvezuje izvesti radove rušenja te građevinske radove u sklopu rekonstrukcije mosta preko rijeke Save kod Jasenovca prema uvjetima iz tog ugovora, troškovniku radova i ugovorno-tehničkoj dokumentaciji glavnog investitora.

 

              Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tijekom izvođenja radova uočeni nedostaci na elementima konstrukcije mosta koji nisu bili obuhvaćeni projektnom dokumentacijom. Zbog toga su stranke zahtijevale izradu dodatne projektne dokumentacije te je projektant (zavod) izradio dodatni projekt kojim su obuhvaćeni naknadno uočeni nedostaci na elementima konstrukcije mosta. Iz nakaza i mišljenja vještaka i priloženog građevinskog dnevnika proizlazi da je ovlaštena osoba tuženika u građevinski dnevnik 26. studenog 2004. upisala nalog za izvođenje radova iz dodatnog projekta i navela da će povećane troškove i dodatne troškove za te radove snositi tuženik.

 

              Dakle, tuženik je u tijeku izvođenja radova dao pisani nalog za odstupanje od projekta građenja u smislu odredbe čl. 633. st. 1. ZOO-a te se obvezao platiti sve povećane troškove i dodatne troškove izvođenja naknadnih radova, a tužitelj je te radove izveo prema dodatnom projektu. Time su stranke dogovorile da će tuženik pored ugovorene cijene iz kooperantskog ugovora broj K-170/04 dodatno platiti i vrijednost radova koji su izvedeni zbog odstupanja od projekta. Stoga, radovi koji su izvedeni zbog odstupanja od projekta nisu obuhvaćeni čl. 1. kooperantskog ugovora pa i cijena tih radova  u iznosu od 120.652,73 EUR, uvećano za PDV nije obuhvaćena ugovorenom cijenom od 4.382.576,26 kn, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud jer je tuženik preuzeo obvezu posebno platiti cijenu tih radova.

 

              Neosnovano tuženik smatra da nije obvezan platiti utuženi iznos jer je hidroizolacijske radove izveo podizvođač C. k. d.o.o., a ne sam tužitelj. Nije sporno da su svi radovi iz kooperantskog ugovora broj K-170/04 izvedeni i da je objekt predan naručitelju. Člankom 15. ugovora stranke su ugovorile da tužitelj može ustupiti izvedbu pojedinih radova ili dijela radova trećim osobama ovlaštenim za izvedbu takvih radova, samo uz prethodnu suglasnost tuženika te da ustupanje tih radova trećim osobama ne može utjecati na prava i obveze ugovornih strana utvrđene tim ugovorom. Sam tuženik je u tijeku postupka u podnesku od 10. siječnja 2012. naveo da je do uvođenja drugog podizvođača došlo dogovorom tuženika i tužitelja. Dakle, hidroizolacijski radovi ustupljeni su drugom podizvođaču sukladno odredbi čl. 15. kooperantskog ugovora pa ta činjenica ne utječe na prava i obveze ugovornih strana i ne mijenja pravnu prirodu ugovora kao ugovora o građenju s odredbom „ključ u ruke“. Tuženik je sukladno odredbi čl. 640. st. 2. ZOO-a dužan platiti ukupnu ugovorenu cijenu u iznosu od 4.382.576,26 kn, ali ta cijena uključuje i vrijednost radova koje su izveli podizvođači. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u okončanoj situaciji broj 5-10S/05 obračunao radove iz kooperantskog ugovora broj K-170/04 u iznosu od 377.551,70 EUR (bez vrijednosti radova izvedenih zbog odstupanja od projekta građenja), te da su podizvođači izveli radove u iznosu od 96.363,54 EUR, koje tužitelj nije obračunao tuženiku.

 

              S obzirom na to da je tuženik sukladno odredbi čl. 640. st. 2. ZOO-a dužan platiti ukupnu ugovorenu cijenu u iznosu od 4.382.576,26 kn kao kunsku protuvrijednost iznosa od 572.360,56 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora, a do sada je tužitelju platio iznos kunske protuvrijednosti od 377.551,70 EUR prema okončanoj situaciji i iznos od 96.363,54 EUR podizvođačima, te je dužan platiti još preostali dio ugovorene cijene u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 98.445,32 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispostavljanja računa, uvećano za PDV, kako je ugovoreno čl. 2. ugovora, a nije sporno da kunska protuvrijednost tog iznosa prema navedenom tečaju iznosi 919.633,54 kn. Pogrešno tuženik smatra da se radi o dvostrukom plaćanju hidroizolacijskih radova, jednom podizvođaču i drugi put tužitelju jer je od ukupno ugovorene cijene oduzet ne samo iznos koji je tuženik platio tužitelju po okončanoj situaciji za radove obuhvaćene kooperantskim ugovorom broj K-170/04, već i vrijednost radova koje je izveo drugi podizvođač, a koje je mu je tuženik izravno platio.

 

              Neosnovano tuženik smatra da su stranke konačno uredile svoje odnose okončanom situacijom broj 5-10S/05 i da plaćanjem iznosa obračunatog u okončanoj situaciji njegova obveza u cijelosti prestaje jer potpisivanje i ispostavljanje okončane situacije ne znači da su stranke time izjavile volju za izmjenom ugovora. Tuženik je dužan platiti cijenu koju su stranke ugovorile kooperantskim ugovorom broj K-170/04, a činjenica što je tužitelj u okončanoj situaciji obračunao i radove koji su izvedeni zbog odstupanja od projekta i koji nisu sadržani u kooperantskom ugovoru u iznosu od 120.652,73 EUR ne mijenja tu njegovu obvezu i ne znači da je vrijednost tih radova uključena u ugovorenu cijenu, kada je tuženik dajući nalog za izvođenje tih radova, izričito preuzeo i obvezu da će posebno platiti sve povećane i dodatne troškove izvođenja tih radova.

 

              Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita jer je donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2017.