Broj: Gž-779/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. J., iz S., R. …, OIB: ….., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., O. kneza B. 19, OIB: ……, kojeg zastupa punomoćnik H. P., dipl. pravnik, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora i utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-57/13 od 23. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-57/13 od 23. veljače 2015.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

 

''Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana sklopiti s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji slijedećeg sadržaja:

 

G. S., O. kneza B. …., OIB: …… kao prodavatelj, s jedne strane i D. J. iz S., R. …. OIB: ……, kao kupac, s druge strane sklapaju slijedeći Ugovor o kupoprodaji

 

1.Ovim Ugovorom prodavatelj prodaje za cijelo poslovni prostor na adresi T. …., površine ….. m2, a koja nekretnina nosi oznaku čest. zem. 7309/7 z.u. 6943 k.o. S., a kupac kupuje istu za cijelo.

 

2.Stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno …. EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

Stranke čine nespornim da je kupac s danom 20. siječnja 2003. g. već platio prodavatelju dio kupoprodajne cijene u iznosu od ….. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te da je kupac ostao u obvezi isplatiti prodavatelju iznos od ukupno …. EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

3.Kupac se obvezuje u roku od 15 dana od dana sklapanja ovog Ugovora jednokratno isplatiti prodavatelju preostali iznos kupoprodajne cijene iz čl. 2. ovog Ugovora, čime će se prodavatelj smatrati u cijelosti namiren s naslova ovog pravnog posla. 

 

4.Među strankama je nesporno da je kupac već u posjedu predmetne nekretnine.

 

5.Prodavatelj ovlašćuje kupca da može bez njegovog daljnjeg znanje ili sudjelovanja, temeljem ovog Ugovora, izvršiti upis prava vlasništva predmetne nekretnine označene u čl. 1. ovog Ugovora u zemljišnim knjigama nadležnog suda na svoje ime i vlasnost za cijelo sve uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena prodavatelja.

 

6.Prodavatelj jamči kupcu da je predmetna prodana nekretnina iz čl. 1. ovog Ugovora njegovo isključivo vlasništvo, da na njoj ne postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje i ograničava kupčevo pravo, a posebno da predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim i/ili neuknjiženim teretima, dok u protivnom odgovara za štetu koja može nastati kupcu.

 

7.Troškove vezane uz sastavljanje ovog Ugovora i uknjižbu kupca u zemljišnim knjigama snosi kupac.

 

8.Stranke izjavljuju da su ovaj Ugovor pročitale i razumjele, te da isti u cijelosti odgovara njihovim voljama i namjerama, pa ga u znak suglasnosti i prihvata vlastoručno potpisuju.,

 

dok će u protivnom taj Ugovor o kupoprodaji zamijeniti u cijelosti ova presuda.'' (Točka I. izreke presude).

 

Nadalje, odbijen je kao neosnovan i prvi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo poslovnog prostora na adresi T. ….., površine …. m2, a koja nekretnina nosi oznaku čest. zem. 7309/7 z.u. 6943 k.o. S., pa je dužan tuženik u roku od 15 dana ispustiti tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te, ukoliko ne udovolji tom zahtjevu u ostavljenom roku, istu će zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.''(Točka II. izreke presude).

 

Također, odbijen je kao neosnovan i drugi podredni tužbeni zahtjev kako glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo poslovnog prostora na adresi T. …., površine …., a koja nekretnina nosi oznaku čest. zem. 7309/7 z.u. 6943 k.o. S., pa je isti ovlašten neposredno temeljem ove presude zatražiti i postići upis navedenog prava na svoje ime uz istodobno brisanje istog prava s imena tuženika, neposredno nakon pravomoćnosti ove presude.''(Točka III. izreke presude).

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba tužitelja kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji nekretnine, poslovnog prostora anagrafske oznake T. …, površine …. m2, oznake čest. zem. 7309/7 z.u. 6943 k.o. S., odnosno podredno i zahtjev na utvrđenje prava vlasništava i izdavanje tabularne isprave, kao i na uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi.

 

U provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prema stanju u spisu, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- kako je tuženik 27. veljače 2003. objavio javni natječaj za prodaju poslovnih prostora, da je tužitelj sudjelovao na tom natječaju te da je G. poglavarstvo G.S. dana  28. ožujka 2003. donijelo Zaključak o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju poslovnih prostora kojim je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj za poslovni prostor anagrafske oznake T. …, sukladno ponudi od … EUR po m2 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate,

 

- kako je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a da je tužitelj bio u posjedu tog prostora u duljem razdoblju i to temeljem Ugovora o zakupu broj 662 od 1. siječnja 1987., zatim Ugovora o zakupu od 1. travnja 1988. i temeljem kasnije sklopljenih ugovora sve do raspisivanja spomenutoga javnog natječaja,

 

- kako iz iskaza tužitelja proizlazi zaključak da je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj za predmetni poslovni prostor, da je tuženik od tužitelja zahtijevao uplatu iznosa zakupnine za taj prostor, iako to nije pisalo u uvjetima natječaja, da tuženik tu uplatu nije izvršio te da tuženik s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o prodaji predmetnog prostora,

 

- kako je tuženik u svom iskazu naveo i da je u međuvremenu predmetni poslovni prostor napustio,

 

- kako je tuženik dana 3. listopada 2003. sačinio P. s osnova dugovanja za zakup poslovnog prostora T. …, korisnika D. J. te da tuženik taj dokument nije potpisao,

 

- kako je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj IP-1368/06 od 16. lipnja 2011. naloženo D. J. isprazniti poslovni prostor u S. anagrafske oznake N. T. .., da je temeljem te presude vođen ovršni postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-1567/13 koji postupak je obustavljen dana 2. prosinca 2013. nakon što je D. J.dobrovoljno predao predmetnu nekretninu G. S..

 

Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je u bitnom pravilno smatrao kako tužitelj u postupku nije dokazao da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora s tužiteljem kao kupcem, da tužitelj nije dokazao niti da bi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću niti da bi mu pripadalo pravo na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi te je pravilno odbijen glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan i odbijen kao neosnovan prvi te drugi podredni tužbeni zahtjev.

 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilna.

 

Odredbom članka 27. stavak 1. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91),a koja odredba se u konkretnom slučaju ima primijeniti temeljem čl. 1163 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje ZOO/05) propisano je kako, ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

 

Sukladno odredbi članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZVDSP) dosjelošću se siječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje  zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

 

Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da u konkretnom slučaju nije utvrđena obveza tuženika da nakon provedenog postupka natječaja i donošenja odluke o izboru  najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju poslovnog prostora, s tim ponuditeljem i sklopi ugovor o prodaji poslovnog prostora te stoga tužitelj ne može s uspjehom u ovom parničnom postupku zahtijevati nalaganje tuženiku sklopiti takav ugovor. Pravne posljedice objave javnog natječaja i izbora najpovoljnijeg ponuditelja mogu biti u smislu obveze naknade možebitne štete, isplate odnosno povrata uplaćene jamčevine u određenim okolnostima, međutim ne postoji obveza na sklapanje ugovora, kako je to u bitnom pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

 

Osim toga, tužitelj se i sam poziva na to da je predmetni poslovni prostor držao u posjedu kao zakupoprimatelj pa je potpuno jasno kako nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva tog prostora dosjelošću u smislu odredaba čl. 159. ZVDSP-a jer se ne radi o poštenom posjedu u smislu navedene odredbe, s obzirom da je tužitelj očito znao da mu kao osobi koja nekretninu drži u zakupu ne pripada pravo na posjed, osim u okviru navedenih ugovornih odredaba. Dakle, tužitelj u postupku nije dokazao niti da bi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, kako to također pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. U takvom stanju stvari, tužitelju ne pripada pravo niti potraživati od tuženika izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva, odnosno ne pripada mu pravo na uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi pa je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovane i podredbe tužbene zahtjeve.

 

Glede žalbenih navoda tužitelja treba istaći da postojanje valjane ponude za sklapanje ugovora o kupoprodaji od strane tuženika ne podrazumijeva i dužnost odnosno obvezu na sklapanje tog ugovora jer, kako je već i rečeno, takva obveza nije propisana zakonom. Uplata jamčevine također, sama po sebi, ne podrazumijeva obvezu na sklapanje predmetnog ugovora, kako to pogrješno smatra tužitelj.

 

Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je glavni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, odnosno kada je odbio kao neosnovane i podredne tužbene zahtjeve.

 

Zbog navedenog, trebalo je, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 9. ožujka 2017.