Broj: Pž-3449/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Alici Pelicarić, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupaju M. G. B. i M. M., odvjetnice u Z. odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika V. L. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Z., radi naknade štete zbog povrede autorskog prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1618/09 od 18. lipnja 2010., 15. ožujka 2017.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1618/09 od 18. lipnja 2010.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1618/09 od 18. lipnja 2010. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 40.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.969,70 kn.

             

Tako je odlučio prvostupanjski sud o zahtjevu za naknadu štete zbog povrede autorskog prava i to neovlaštene objave fotografija S. E. snimljenih 1981. godine, čiji je tužitelj autor. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik bez odobrenja tužitelja kao autora predmetnih fotografija, preslikao te fotografije te tako deformirano autorsko djelo objavio u svojem izdanju od 18. studenoga 2008. Na ime naknade imovinske štete zbog objave djela bez suglasnosti autora odredio mu je naknadu u iznosu od 20.000,00 kn, a na ime neimovinske štete radi povrede ugleda autora zbog objave nekvalitetne preslike iznos od 20.000,00 kn na temelju odredbi čl. 1086. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

 

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka zato što se ne može ispitati budući da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga, navodi kako je tuženiku dostavljen primjerak presude u kojem nedostaje 6. str. na kojoj se vjerojatno nalazi bitan dio obrazloženja, kojim propustom je učinjena bitna povreda iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a. Dalje navodi kako je sud raspravnim rješenjem od 10. lipnja 2010. odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje M. M. a u tom rješenju nije naveo razlog odbijanja, već je razloge naveo tek u pobijanoj presudi zbog čega tuženik smatra kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba iz čl. 365. ZPP-a i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj su nalazi kako je ona pravilna i zakonita.

 

              Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju povredu tužitelj izričito ukazuje u svojoj žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu nejasni i proturječni. Pobijana presuda nije nerazumljiva, kontradiktorna i u suprotnosti s dokazima provedenim u postupku. Osim toga, tvrdnje tuženika kako je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer mu nije dostavio str. 6, pobijane presude, ako su i točne ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To stoga što je tuženik, pod pretpostavkom da su navedene tvrdnje točne, nakon primitka pobijane presude mogao izvršiti uvid u spis prvostupanjskog suda i kopirati navedenu stranicu pobijanu presude.

 

Ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje tuženik izričito ukazuje u žalbi. To stoga što u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete zbog povrede autorskog prava tužitelja kao autora fotografskog djela i to zbog povrede imovinskog prava tužitelja koje se sastoji u pravu priopćavanja javnosti autorskog djela iz čl. 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03 i 79/07; dalje: ZAPSP) i zbog povrede moralnog prava koja se očituje u pravu na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora (čl. 16. ZAPSP-a).

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja iznijeta u obrazloženju pobijane presude, kao i pravilnu primjenu odgovarajućih odredaba materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP-a). Tuženik u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza odnosno njihove dokazne snage, očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost tuženikovih prigovora tužbenom zahtjevu i za svoj zaključak iznio valjane razloge koje je vrlo detaljno obrazložio.

 

Između stranaka nije sporno da je tužitelj autor fotografija S. E. koje su prvi put objavljene prije 27 godina u časopisu „Start“, te da je tuženik objavio članak pod nazivom „Slavne slike S. E. iz S.“ prilikom čega je objavio ukupno devet fotografija na način da se koristio predmetnim fotografijama koje su objavljene u „Startu“ 1981. godine, kao i da je naveo izvor i autorstvo predmetnih fotografija naznačivši pri tome tužitelja.

 

Sporno je, da li je tuženik ovlašten na korištenje predmetnih fotografija u smislu odredbe iz čl.89. ZAPSP-a odnosno jesu li ispunjene pretpostavke na strani tuženika za dopušteno korištenje autorskog djela u svrhu informiranja javnosti, je li pri tome deformirao, osakatio i izmijenio tužiteljevo autorsko djelo te da li je tim i takvim korištenjem ugrozio čast i ugled autora, odnosno tužitelja.

 

Prema čl. 89. ZASP-a dopušteno je, u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima putem tiska, radija ili televizije, reproduciranje, distribuiranje te priopćavanje javnosti:1. autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvještavanja o tekućem događaju, 2. novinskih članaka i fotografija o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da autor to nije izričito zabranio i da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja, 3. javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz javnih predavanja.

 

Ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda kako je neosnovan tuženikov prigovor u pogledu korištenja tužiteljevih autorskih djela u svrhu informiranja javnosti.  Izvještavanje o tome da je S. E., rođena R., obnažena pozirala kao model prije 27 godina i da su te fotografije javno objavljene u časopisu „Start“ 1981. godine ne može se podvesti pod „tekući“ događaj u vezi s aktualnim događajem oko „glasina“ o njenom razvodu koji se dogodio 2008. godine u smislu citiranog čl. 89. ZAPSP-a. Naime, iako je tuženik u spornom članku izvještavao javnost o tekućem događaju, razvodu S. i B. E., informacija o tome što je predmetna javna osoba radila prije 27 godina i prije sklapanja braka o kojem se izvještava nije u nikakvoj vezi s aktualnim događajem oko „glasina“ o njenom razvodu.

 

Ovaj sud se slaže s zaključkom prvostupanjskog suda kako je u cilju informiranja javnosti tuženik mogao koristiti primjerice fotografiju bračnog para na javnom mjestu, ako je kanio izvještavati javnost o razvodu, a to nije učinio, već je bez dozvole autora koristio upravo fotografije objavljene 1981. godine koje zaista nemaju nikakve veze s razvodom i bračnim parom E. a javnosti su zanimljive isključivo zbog onog što te fotografije predstavljaju, odnosno zbog okolnosti da je na njima akt žene koja se razvodi. Ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog sud kako tuženika ne opravdava okolnost da je naveo izvor i autorstvo djela, jer svrha korištenja autorskih djela u cilju informiranja javnosti leži u potrebi kolanja i protoka tih informacija a ona se ne postiže objavljivanjem informacije iz 1981. godine na način da se koristi bez dozvole nečije autorsko djelo dok se izvještava javnost o događaju iz 2008. godine.

 

Prvostupanjski sud je usporedbom fotografija objavljenih uz članak na internetskim stranicama www.24sata.hr od 30. prosinca 2008. godine (list 5. spisa), sa izvornim tužiteljevim fotografijama na CD-u i ispisu na listovima 27.-29. spisa utvrdio kako je tuženik bez autorove dozvole koristio predmetne fotografije tako da je ponovno snimio fotografije koje su objavljene u „Startu“ te na njima bez autorove dozvole vršio po svom nahođenju intervencije čime je povrijedio pravo na poštivanje autorskog djela per se i objavom tako izmijenjenih, deformiranih fotografija loše tehničke kvalitete i povrijedio profesionalni ugled tužitelja.

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik time što je neovlašteno objavio predmetne fotografije povrijedio autorsko pravo tužitelja. Povrijeđeno je i autorsko moralno pravo jer je tuženik fotografije deformirao na način da je objavio skenove tih fotografija, koje su uz to i rezane pa je time sukladno čl. 16. ZAPSP-a povrijeđena čast i ugled tužitelja kao autora.

 

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 53. ZAPSP-a kojom je propisano da je primjerena ona naknada koja se u pravnom prometu mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi, zbog objave djela bez suglasnosti autora, odnosno zbog povrede imovinskih prava autora, tužitelju dosudio iznos od 20.000,00 kn.

 

Prilikom odmjeravanja visine primjerene naknade za objavu devet fotografija sud je uzeo u obzir iskaz svjedoka A. N. koji je iskazao da predmetne fotografije predstavljaju posebnu kategoriju u domaćim i svjetskim razmjerima jer postoji veliki interes upravo za erotske fotografije gospođe E., te da dostižu cijenu od 1.000,00 EUR po jednoj fotografiji, kao i činjenicu da je N. tv d.d. Z. isplatila tužitelju prema računu broj 018/2009 od 1. srpnja 2009.  za objavu/upotrebu fotografija S. E., rođene R. u televizijskim emisijama i Internet stranicama iznos od 28.985,50 kn.

 

Nadalje, tuženik je iskorištavanjem tužiteljeve fotografije na opisani način povrijedio tužiteljeva moralna prava autora pravo na poštivanje autorskog djela (čl. 16. ZAPSP-a) na koji način je ugrozio njegovu čast i ugled.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o naknadi za povredu moralnih prava kada je tužitelju dosudio iznos od 20.000,00 kn koji je opravdao prihvatljivim razlozima i koja i po ocjeni ovog suda predstavlja adekvatnu satisfakciju za počinjenu povredu tužiteljevih zaštićenih moralnih prava. Taj vid naknade štete kao i dosuđeni iznos naknade tuženik u žalbi posebno ni ne pobija.

 

              I ovaj sud nalazi da težina povrede i okolnosti ovog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju kao autoru predmetne fotografije, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

 

Iz okolnosti slučaja i izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako Zanimanje tužitelja kao profesionalnog fotografa i člana ULUPUH-a utječe na visinu naknade jer upravo profesionalni ugled jest čimbenik koji osobito utječe na jačinu duševnih boli koje tužitelj trpi. Tuženik je neovlaštenom objavom predmetnih nekvalitetnih preslika fotografskih djela javnosti koje je pritom izmijenio i deformirao, narušio ugled djelu i autoru. Osim toga, tuženik je povrijedio i autorovu čast budući da je autor predmetne fotografije u izvorniku predao upravo S. E. te joj se obvezao da neće drugima davati dozvolu za objavu predmetnih fotografija niti će ih puštati u promet.

 

Prema tome, okolnosti konkretnog slučaja i težina povrede koja se očituje u tome da je tuženik kao pravna osoba koja se bavi medijskom djelatnošću, povredu počinio ne radi informiranja javnosti o tekućem događaju već radi komercijalnog iskorištavanja nečijeg autorskog djela, ukazuju kako je novčana satisfakcija primjerena u konkretnoj situaciji jer opravdava cilj kojem služi ta naknada a po svojem značaju nema karakter  novčanog ekvivalenta povrijeđenog prava.

 

              Slijedom svega navedenog,  na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2017.