Broj: Gž-3727/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D., iz S., P. S. …, OIB:…, zastupana po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika P. D. d.o.o. S., P. M. …, OIB:…, zastupan po punomoćniku D. K., odvjetnici u T., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-7054/15 od 30. rujna 2016. godine, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, pa se prvostupanjska presuda preinačuje o točci I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženiku P. D. d.o.o. S. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isporuči tužiteljici A. D. novo vozilo marke Opel Corsa Essentia ZI2XEP, 59 kW, 5. i da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 18.986,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

r i j e š i o  j e

 

              I. Ukida se prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke kojom je odbijen podredi tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u odluci o trošku postupka i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku s tim što se naređuje novu glavnu raspravu održati pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

 

              II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za kasniju odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kako glasi:

"1. Nalaže se tuženiku P. D. d.o.o. S. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isporuči tužiteljici A. D. novo vozilo marke Opel Corsa Essentia ZI2XEP, 59 kW, 5.

              2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 18.986,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

Nadalje točkom II. izreke odbijen je podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku P. D. d.o.o. S. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici A. D. iznos od 90.000,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od 20. ožujka 2008. godine. Od po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, pa do isplate.

              II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

Protiv prvostupanjske presude i to točke II. izreke žali se tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužiteljice, te preinači presudu pod točkom II. izreke, odnosno, da presudu pod točkom II. ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Žali se i tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i istu obveže na plaćanje troškova postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

 

              Odgovor na žalbu tuženika je podnesen, u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, pa se predlaže žalbu istog odbiti.

 

              Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isporuči novo vozilo marke Opel Corsa Essentia ZI2XEP, 59 kW, 5, te podredni zahtjev da joj tuženik vrati uplaćena sredstva u iznosu 90.000,13 kuna s pripadajućom kamatom.

 

              Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je između tužiteljice i tuženika zaključen kupoprodajni ugovor br. 4310 dana 11. ožujka 2008. godine kojim ugovorom je tuženik prodao tužiteljici vozilo marke Opel Corsa Essentia ZI2XEP, 59 kW, 5 i da je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 90.000,13 kuna,

- da je tužiteljica uz vozilo preuzela i jamstveni list u kojem su navedeni podaci o garanciji, početak 20. ožujka 2008. godine s maksimalnim trajanjem do 20. ožujka 2013. godine).

- da se vozilo tužiteljice marke Opel Corsa Essentia ZI2XEP, 59 kW više puta kvarilo tijekom 2009. godine i da ga je radi kvara više puta popravljao tuženik,

- da su kvarovi na vozilu nastali unutar garancijskog roka,

- da je tužiteljica dana 26. lipnja 2009. godine kada se vozilo ponovno pokvarilo isto dala na popravak u A. M. S. s tim da je isto vraćeno s obrazloženjem da je popravljeno,

- da je tužiteljica dana 01. srpnja 2009. godine podnijela Općinskom sudu u Splitu prijedlog radi osiguranja dokaza odnosno radi utvrđenja uzroka kvara na vozilu uz sudjelovanje vještaka za promet i strojarstvo,

- da se vozilo tužiteljice 17. listopada 2009. godine ponovno pokvarilo, te je isto odvezla na popravak A. M. s tim da je isto vraćeno uz obrazloženje da je popravljeno,

- da se vozilo tužiteljice ponovo pokvarilo dana 07. siječnja 2010. godine,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka V. U. od 21. rujna 2009. godine danog za potrebe osiguranja dokaza kao i njegove dopune od 06. rujna 2011. godine proizlazi da je pregledom automobila tužiteljice ustanovljeno da je na modulu kontrolne karoserije ostalo memorirano 7 grešaka koje su u servisu ranije poništene na instrument tabli koje bi bile prikazivane na upozoravajućim lampicama instrument table. Poništavanjem greške na instrument tabli putem kompjutera da nije otklonjen uzrok pojavljivanja navedenih grešaka. Greške da su u sustavu elektronike automobila, a spojene se na BCM kontrolni modul karoserije, a da bi se otklonile i spriječile potrebno je zamijeniti BCM kontrolni modul karoserije. Kada se ponište te greške putem kompjutera to ne znači da je otklonjen uzrok tih grešaka na instrumentalu pa se najvjerojatnije radi o električnim instalacijama automobila koju servis sa postojećim uređajem za dijagnosticiranje ne može identificirati. Ako nije dijagnosticiran kvar odnosno točno mjesto kvara tada se nije ni mogao otkloniti kvar. Najprije bi trebalo zamijeniti navedeni kompjuter a tek nakon toga utvrditi je li se pojavljuje prethodni kvar a nema saznanja je li to napravljeno.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica u postupku dokazala kako ima učestale troškove popravka predmetnog vozila koje se stalno kvari. U tijeku trajanja garantnog roka dovozila je automobil u ovlašteni servis, a u razumnom je roku u skladu sa Uvjetima garancije zahtijevala popravak, što je sudski vještak 2009. godine utvrdio da kvar postoji no nije detektirao koji kvar je u pitanju, pa uslijed navedenog nije mogao ni biti otklonjen. Vještak da je zaključio kako ni jedan servis nije dijagnosticirao kvar pa se kvar nije mogao otkloniti, dok je tužiteljica postupala sukladno odredbama članka od 400. do 409., 423., 424., 425. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), dakle zahtijevala je od prodavatelja u razumnom roku popravak pa je konzumirala svoja prava iz čl. 423. stavak 1. i Uvjeta jamstva, slijedom čega je pozivom na citirane odredbe kao i odredbe članka 219. i 7. stavak 1. ZPP-a prihvaćen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbijen podredni pozivom na odredbu članka 188. ZPP-a.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica postupala sukladno citiranim odredbama ZOO-a i da je valjalo prihvatiti glavni tužbeni zahtjev ne prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

 

Odredbom članka 410. ZOO-a propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor, a u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

 

Člankom 423. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar, dok je stavkom 2. propisano da ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

 

Istim zakonom sankcionirano je ponašanje prodavatelja koji ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, i tada kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete sve sukladno članku 424. ZOO-a.

 

Nadalje odredbom članka 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) propisano je da je trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ovog Zakona i propisima obveznog prava (stavak 1.). Trgovac je dužan na zahtjev i prema izboru potrošača, proizvod koji ima nedostatak zamijeniti novim ispravnim proizvodom ili mu vratiti iznos plaćen za taj proizvod, odnosno snizi cijenu ili uz suglasnost potrošača, otkloniti nedostatak na proizvodu (stavak 2:) Trgovac je u slučaju nedostatka kod obavljene usluge dužan, na zahtjev potrošača, vratiti iznos plaćen za tu uslugu, sniziti cijenu usluge ili otkloniti nedostatak obavljene usluge (stavak 3.). Potrošač može u slučaju iz stavka 2. i 3. ovoga članka zahtijevati povrat plaćenog iznosa samo ako je prethodno dao trgovcu primjereni rok za ispunjenje ugovora (stavak 4.). Nedostatak na proizvodu, odnosno obavljenoj usluzi, kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka, a troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja (stavak 5.). Trgovac je dužan, u tijeku jamstvenog roka, popraviti u primjerenom roku neispravan proizvod potrošaču koji je predao jamstveni (garancijski) list, ili, ako to nije moguće, umjesto istoga predati mu proizvod koji je ispravan.

 

Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da sud obvezuje tuženika, kao prodavatelja da isporuči predmetno vozilo tužiteljici pozivajući se pri tome na odredbu članka 423. stavak. 1. ZOO, koju odredbu u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti jer se ista odnosi na odgovornost proizvođača a ne prodavatelja. No, i pored toga tužiteljica nije dokazala ni da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 423. stavak 2. ZOO-a, jer iz radnih naloga koje je tužiteljici izdao tuženik jasno proizlazi da je tuženik postupao u skladu sa uvjetima jamstva i da tužiteljica nije imala troškove za popravak vozila niti je to dokazala, što upućuje na zaključak da je vozilo popravila u jamstvenom roku, jer vozilo i danas posjeduje i njime se koristi. Osim tog sudski vještak V. U. u zaključku nalaza i mišljenja navodi da su greške u sustavu elektronike automobila, a spojene se na BCM- kontrolni modul karoserije, pa da bi se prišlo otklanjanju kvara najprije bi trebalo zamijeniti navedeni kompjuter na vozilu i vidjeti je li stvarno greška u kompjuteru ili nekom drugom mjestu a nema saznanja je li to napravljeno, dakle vještak hipotetički postavlja mogućnost kvara, kao i uzrok kvara, a ne konkretizira kvar na spornom vozilu. Vještak je na taj način dao mišljenje o načinu otklanjanja kvara na vozilu a ne o nemogućnosti popravka istog, pa je zaključak suda i pozivanje na sudskog vještaka prilikom prihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva u suprotnosti sa mišljenjem vještaka. Iz postupka nije razvidno je li tužiteljica nakon osiguranja dokaza postupila u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno je li o tome obavijestila A. M. kao ovlaštenog servisera, no dalo bi se zaključiti da je vozilo popravila, jer je isto prešlo 147.782 km a u vrijeme osiguranja dokaza prešlo je 21.633 km. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala ni narav kvara te nedostatke na vozilu koji bi vozača onemogućavala u upravljanju i korištenju istog, dakle na vozilu tužiteljice nisu takvi nedostaci koji sprječavaju uredno i ispravno funkcioniranje spornog vozila koji bi dali osnova za potraživanje tužiteljice. Isto tako tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz na okolnosti da bi nakon popravka vozila poslije osiguranja dokaza uz sudjelovanje sudskog vještaka V. U. imala bilo kakve poteškoće sa vozilom, jer nije dostavila niti predočila bilo kakvu ispravu ili račun vezano za trošak popravka vozila. Iz radnih naloga koji se nalaze u spisu predmeta razvidno je da je tuženik postupao po uvjetima iz jamstva i da tužiteljica nije imala troškove za popravak vozila.

 

Kod neprijeporne činjenice da tužiteljica vozilo neprekidno koristi od sklapanja kupoprodajnog ugovora, dakle devet godina, to po ocjeni ovog suda predmetno vozilo nije moguće vratiti tuženiku u stanju u kojem ga je tužiteljica preuzela.

 

Stoga tuženik s pravom tvrdi da su ispunjene pretpostavke iz članka 417. stavak 1. ZOO-a uslijed kojih je tužiteljica izgubila pravo na raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji vozila, a kojeg ista tužbenim zahtjevom nije ni tražila. Dakle, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala ni da na predmetnom vozilu ima nedostataka koji sprječavaju uredno ispravno funkcioniranje istog, jer nesporno ista predmetno vozilo koristi, te ga uredno registrira, a da predmetno vozilo nema nedostataka koji sprječavaju uredno ispravno funkcioniranje ukazuje i činjenica kada je sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdio da je vozilo prešlo 21.633 km a da je danas prešlo oko 150.000 km te se i dalje redovno koristi pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio glavi tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Zbog izloženog, žalba tuženika se ukazuje osnovanom pa je temeljem odredbe članka 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci drugostupanjske odluke.

 

Obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice to nije bilo mjesta odbijanju, odnosno odlučivanju o podrednom tužbenom zahtjevu a sve sukladno odredbi članka 188. stavak 1. ZPP-a, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. No, usprkos počinjenoj bitnoj povredi postupka kao i zabrani dvostrukog ukidanja sukladno odredbi članka 366. a ZPP-a, ovaj žalbeni sud je mišljenja da se citirana odredba zabrane dvostrukog ukidanja ne može primijeniti na konkretni slučaj, budući da u trenutku zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom i donošenja prvostupanjske presude uopće nisu bile ostvarene pretpostavke propisane zakonom za odlučivanje o podrednom tužbenom zahtjevu. Naime, prihvaćanjem glavnog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, niti je bio ovlašten utvrđivati osnovanost podrednog tužbenog zahtjeva a pobijana presuda ne sadrži ni razloge o osnovanosti tog zahtjeva. Stoga u situaciji kada je o glavnom tužbenom zahtjevu odlučeno tek drugostupanjskom odlukom na način da je glavni tužbeni zahtjev odbijen, postoji ovlaštenje suda da odluči o zahtjevu koji je istaknut kao podredni. Iz tog razloga prihvaća se žalba tužiteljice i pobijana presuda ukida u dijelu u kojem je prvostupanjski sud nezakonito odlučio o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva koji će biti predmet raspravljanja prvi put u glavnoj raspravi koju će odrediti prvostupanjski sud u nastavku postupak a radi isplate kupoprodajne cijene vodeći računa da je u tom zahtjevu sadržan i zahtjev iz osnova sniženja kupoprodajne cijene.

 

Kako prvostupanjski sud navedene odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena o tome je li podredni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan ili ne, nije utvrdio to je temeljem odredbe čl. 369. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Temeljem odredbe članka 371. ZPP-a naređeno je novu raspravu održati pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočene nedostatke, nadopuniti dokazni postupak sukladno uputama iz ovog drugostupanjskog rješenje, a potom će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva.

Kako za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o trošku postupka.

 

Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 29. ožujka 2017. godine