Broj: Gž-1179/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. B. d.d., R., OIB ..., zastupana po predsjedniku uprave P. R. i članu uprave T. V., a ovi po punomoćniku M. Z. odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. B. iz Z.,  OIB ..., zastupan po punomoćnici H. Z. odvjetnici iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda Zadru, poslovni broj 12 Povrv-1234/12 od 15. ožujka 2016. godine, dana 23. siječnja 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i   p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda Zadru, poslovni broj 12 Povrv-1234/12 od 15. ožujka 2016. godine u točki I. izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i p o t v r đ u j e   rješenje Općinskog suda Zadru, poslovni broj 12 Povrv-1234/12 od 15. ožujka 2016. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. H. iz Z., poslovni broj Ovrv-253/12 od 31. listopada 2012. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelj iznos od 59.630,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 58.106,71, kn od 18. listopada 2012. godine do isplate te u dijelu u kojem je obvezan nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.432,87 kn sa zateznom kamatom od 31. listopada 2012. godine do isplate. U točki II. izreke je ukinut isti platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 75,02 kn.

 

Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari te prigovor litispendencije te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Protiv presude žalbu podnosi tuženik te se poziva na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

 

U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, uz obrazloženje da je tijekom postupka isticao prigovor litispendencije, budući da se istovremeno vodi postupak glede identične pravne stvari i pred Trgovačkim sudom u Zadru te da je u tom postupku tužitelju kao stečajnom vjerovniku u cijelosti priznata tražbina koja je predmetom ovog postupka. Ističe da iz priloženih isprava proizlazi da će glavni dužnik društvo R. – i. d.o.o. Z. isplatiti svom vjerovniku tražbinu nakon što od svojih dužnika naplati tražbine u znatno većem iznosu od onog kojeg duguje tužitelju. Stoga zaključuje da se tužitelj mogao namiriti od glavnog dužnika pa da nisu bile ispunjene pretpostavke za pokretanje ovog postupka. Tvrdi da je od samog početka postupao u dobroj vjeri koju je tužitelj iskoristio, budući da je dogovoreno kako će tužitelj svoju tražbinu naplatiti iz stečajne mase te da će se tek nakon što se ne uspije naplatiti pokrenuti instrumenti naplate od solidarnog jamca. Osim toga navodi da sud prvog stupnja nije vodio računa o prigovoru na nalaz vještaka koji se odnosi na činjenicu da vještak nije izvršio uvid u stečajni spis te nije imao uvida u to da li je u međuvremenu dug podmiren i u kojem iznosu. Tvrdi da je izgledno da je barem dio ako ne i cjelokupni iznos duga od strane glavnog dužnika podmiren pa da bi na takav način na strani tužitelja došlo do stjecanja bez osnove. Ponavlja istaknuti prigovor zastare.

 

Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako tuženik u žalbi izrijekom navodi da podnosi žalbu protiv presude kako iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija i rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prigovor litispedencije te rješenje o parničnom trošku, ovaj sud je povodom žalbe tuženika ocijenio i zakonitost rješenja suda prvog stupnja.

 

U donošenju pobijane presude te rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po služenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude i rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je odluke moguće ispitati. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno održao na snazi rješenje o ovrsi za iznose koji su navedeni u točki 1. izreke pobijane presude.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o solidarnom jamstvu 28. listopada 2008. godine, prema kojem ugovoru je tuženik preuzeo obvezu kao jamac platac ispuniti dospjeli dug glavnog dužnika, trgovačkog društva R. – ing d.o.o. Z., prema ugovoru o kreditu broj 5104142135 od 28. listopada 2008. godine. Nadalje utvrđuje da je ugovorom o dugoročnom kreditu koji je sklopljen između tužitelja i narečenog trgovačkog društva, tom društvu odobren kreditu u iznosu od 200.000,00 kn, sa rokom vraćanja od 60 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu, a otplata je ugovorena u 20 tromjesečnih rata od kojih prva dospijeva 31. ožujka 2009. godine. Nadalje je utvrđeno da je protiv trgovačkog društva R. – i. d.o.o. Z. pokrenut skraćeni stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zadru broj 1. St-50/12 od 15. ožujka 2012. godine, potom je rješenjem istog suda od 21. rujna 2012. godine obustavljen skraćeni stečajni postupak te je rješenjem od 27. rujna 2012. godine otvoren stečajni postupak nad istim dužnikom. Također utvrđuje da je tražbina tužitelja prijavljena u stečajnom postupku kao tražbina drugog višeg isplatnog reda te je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru broj 1 St-50/12-96 od 24. lipnja 2014. godine zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom.

 

Iz nalaza i mišljena vještaka financijske struke J. K. utvrđuje da je na dan pokretanja stečajnog postupka postojalo dospjelo potraživanje tužitelja u iznosu od 61.980,05 kn, a nakon pokretanja tog postupka su izvršene tri uplate i to u iznosima od 50,00 kn, 2.580,60 kn te 458,48 kn, pa u konačnici tražbina tužitelja iznosi 58.590,91 kn.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tuženik kao solidarni jamac odgovara tužitelju za ispunjenje dospjele obveze glavnog dužnika sukladno odredbi čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11;dalje ZOO), pa obvezuje tuženika na isplatu narečene tražbine tužitelju pri čemu ocjenjuje neosnovanim prigovor litispendencije i prigovor pravomoćno presuđene stvari, budući da između ovog spora i postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru ne postoji subjektivni identitet.

 

Ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare tužiteljeve tražbine, uz obrazloženje da nije zastarjela obveza glavnog dužnika pa stoga nije zastarjela niti obveza solidarnog jamca, budući da je ugovor o kreditu sklopljen 28. listopada 2008. godine sa rokom vraćanja od 60 mjeseci, a prijedlog za ovrhu je podnesen 14. studenog 2012. godine. Stoga obvezuje tuženika na isplatu glavnog duga od 58.106,71 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2012. godine, obračunatu redovnu kamatu u iznosu od 1.073,33 kn i zateznu kamatu u iznosu od 450,74 kn te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.432,87 kn, dok u preostalom dijelu, za iznos od 75,02 kn rješenje o ovrsi ukida. Također obvezuje tuženika na nadoknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 9.000,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Prije svega valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o istaknutom prigovoru presuđene stvari te litispendencije, što znači da nije počinjena ni povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti. Naime, da bi se moglo govoriti o pravomoćno presuđenoj stvari ili pak o tome da bi se radilo o zahtjevu o kojemu već teče parnica, mora biti ispunjena temeljena pretpostavka da se radi o zahtjevima koji su identični u objektivnom smislu te da postoji subjektivni identitet sporova, što znači da se u dvjema parnicama pojavljuju iste stranke. Kako ove pretpostavke, koje moraju biti kumulativno ispunjene u nazočnom slučaju nisu ostvarene, sud prvog stupnja je pravilno otklonio narečene prigovore tuženika.

 

Odlučujući o meritumu spora, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Naime, tuženik ima status jamca platca glavnom dužniku trgovačkom društvu R. – i. d.o.o. Z., a prema odredbi čl. 111. st. 3. ZOO ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjene bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Stoga tuženik bez osnove ponavlja tvrdnju da je tužitelj bio dužan prije svega pokušati naplatu od glavnog dužnika, a tek ako se ne bi uspio naplatiti, tada da bi bio ovlašten zahtijevati isplatu svoje tražbine od jamca. Glede prigovora koji se odnosi na vođenje stečajnog postupka protiv glavnog dužnika, valja odgovoriti da je tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu u stečaj, a prema odredbi čl. 114. st. 2. ZOO smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku, stečajni postupak protiv glavnog dužnika je zaključen, u tom postupku je naplaćen samo manji dio tražbine tužitelja prema glavnom dužniku, i za taj iznos je smanjena tražbina prema solidarnom jamcu u ovom parničnom postupku. Pritom je neodlučno da li će se tužitelj u budućnosti naplatiti iz stečajne mase, jer je za ishod ovog postupka bitno da li je i u kojem iznosu tražbina tužitelja prema glavnom dužniku naplaćena do zaključenja glavne rasprave.

 

Naime, tužitelj je bio ovlašten voditi paralelno parnične postupke i protiv glavnog dužnika i protiv solidarnog jamca, sukladno odredbi čl. 111. st. 3. ZOO, pri čemu bi na ishode tih postupaka, u smislu smanjenja obveze, bilo glavnog dužnika bilo jamca, bila od utjecaja isključivo činjenica izvršene isplate dijela (ili cijele) tražbine. Sud prvog stupnja je na temelju izjašnjenja stečajnog upravitelja te uvida u spis Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj 1 St-50/12 pravilno utvrdio da je samo manji dio tražbine tužitelja isplaćen, za koji dio nije niti zatraženo donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u ovom postupku pa su stoga bez osnove tvrdnje tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u tom dijelu.

 

Glede istaknutog prigovora zastare tužiteljeve tražbine, koji se ponavlja u žalbi, valja istaći da prema odredbi čl. 73. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 9/94, 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje SZ) nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka. To znači da je u nazočnom slučaju otvaranjem stečajnog postupka nad glavnim dužnikom 27. rujna 2012. godine dospjela na naplatu cijela tražbina tužitelja prema glavnom dužniku iz ugovora o dugoročnom kreditu od 28. listopada 2008. godine pa kako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 29. listopada 2012. godine proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženika primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak odvjetnika je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife, a tužitelju pripada pravo i na naknadu troška financijskog vještačenja, koji trošak je bio nužan radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tražbine tužitelja, s obzirom na tuženikovo osporavanje tražbine.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti te presudu u točki I. izreke i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 380. t. 2. ZPP-a.

 

Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

 

U Rijeci 23. siječnja 2017. godine