Broj: P-915/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Biserki Trstenjak-Opačak u pravnoj stvari tužitelja S.B., zastupan po punomoćniku A.L., odvjetniku u S.B., protiv tuženika M.V. iz K., zastupan po punomoćniku Z.M., odvjetniku iz S.B., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 9.siječnja 2017.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja A.L., odvjetnika u S.B. i zamjenika punomoćnika tuženika K.K., odvjetnika u S.B., objavljena 31.siječnja 2017.g.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženiku M.V. iz K., OIB… da tužitelju S.B. iz K., OIB… isplati iznos od 67.496,55 kn i to:

              -na ime pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 63.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. 9.2014.g. do 31.7.2015.g. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena, a od 1.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena,

              -na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.340,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koja teče od 31.1.2017.g. do isplate,

              -na ime imovinske štete iznos od 1.656,55 kn  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koja teče od 31.1.2017.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

              II Odbija se tužbeni zahtjev  u preostalom iznosu od 19.060,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

              III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 13.609,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koja teče od 31.1.2017.g. do isplate u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi navodi da ga je tuženik teško tjelesno povrijedio tako što ga je udario šakom u predio lica uslijed čega je zadobio tešku tjelesnu ozlijedu. Za ovo kazneno djelo tuženik je pravomoćno osuđen pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu u predmetu Km-4/14. Tužitelj dalje navodi da zbog zadobivenih ozljeda trpi posljedice pa s tog osnova potražuje pravičnu novčanu nagradu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 50.000,00 kn te na ime novčane naknade zbog pretrpljene imovinske štete iznos od 1.656,55 kn a koji se odnose na troškove liječenja i prijevozne karte.

              Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime naknade štete ukupan iznos od 51.656,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

              Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog medicinskog vještačenja i to u podnesku od 4.11.2016.g.  kojim na ime pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 81.000,00 kn, na ime naknade tuđe pomoći i njege 3.900,00 kn te na ime imovinske štete iznos od 1.656,55 kn ili ukupno 86.556,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 84.900,00 kn teče od dana podnošenja tužbe a na iznos od 1.656,55 kn od dana presuđenja do isplate.

              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva a istakao je i prigovor znatnog doprinosa tužitelja jer je tužitelj napao njega bez razloga.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka dr. B.C. od 6.5.2016.g. i očitovanje vještaka od 10.10.2016.g., u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Km-4/14, saslušani su tužitelj i tuženik  kao stranke u svrhu dokazivanja te svjedok V.S., I.G. i V.B..

Između stranaka nije sporno da je 14.7.2013.g. među njima došlo do sukoba. Vezano za predmetni štetni događaj vođen je kazneni postupak kod ovog suda pod brojem Km-4/14. U tom postupku donesena je pravomoćna presuda pod brojem Km-4/2014-5 od 6.5.2014.g. protiv tada maloljetnog M.V. koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao 17 godina. Navedenom presudom tuženik M.V. oglašen je krivim što je dana 14.7.2013.g. u večernjim satima u K. kod br. u cilju da S.B. teško tjelesno povrijedi udario ga šakom u predio lica uslijed čega je oštećeni S.B. zadobio teške tjelesne povrede u vidu nagnječenja lijeve očne jabučice s prsnućem bjeloočnice i hifemu lijevog oka, uz nagnječenje gornje vjeđe lijevog oka s podljevom te razderotinom kože gornje vjeđe kao i prijelom krova lijeve očne šupljine bez pomaka, a čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom opisano u članku 118 stavak 1 KZ. Ove činjenice sud je utvrdio uvidom u spis ovog suda br. Km-4/2014 a što je konstatirano na zapisniku s ročišta od 9.siječnja 2017.g. te se preslika pravomoćne presude Km-4/2014-5 nalazi u spisu ovog suda (list 41-43 spisa)

Činjenični opis kaznenog djela koje je počinio tuženik i za koje je pravomoćno oglašen krivim identičan je s opisom štetnog događaja koji je tužitelj opisao u tužbi i u svom iskazu.

Obzirom na predmetnu kaznenu presudu nesporno je da je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela-nanošenjem teške tjelesne ozlijede pa je time nesporno da je pravomoćno utvrđena krivnja tuženika za nastali štetni događaj.

Temeljem članka 12 stavak 3 Zakona o parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca vez presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Tuženik je međutim u postupku isticao da je i tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete. Kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznene u ovom postupku postoji mogućnost raspravljanja o eventualnom doprinosu tužitelja za nastanak štetnog događaja i štete. Iz tog razloga je sud i u ovom postupku izvodio dokaze na okolnost nastanka štetnog događaja kako bi se utvrdile relevantne činjenice bitne za ocjenu da li je i sam tužitelj svojim ponašanjem pridonio šteti.

Na tu okolnost izvedeni su dokazi saslušanje tužitelja i tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja, svjedoka V.S., I.G. i V.B.

Tužitelj S.B. u svom je iskazu naveo da inače živi u Nj. a u K. dolazi u vrijeme godišnjeg odmora. Kada se dogodio predmetni štetni događaj bio je na godišnjem odmoru i primijetio je da u njegov vrt dolaze dečki koji mu trgaju voćke i lome ogradu. Pokušao ih je par puta stići u vrtu kako bi saznao razloge zbog kojih to rade ali dok on siđe s kata i otključa vrata oni u međuvremenu pobjegnu. Tog dana kad se dogodio štetni događaj uočio je tuženika kako sa još jednom djevojkom stoji ispred njegove kuće i u njemu je prepoznao dečka koji je prijašnjih dana bio u vrtu. Prišao je tuženiku i pitao zašto to radi i što im on smeta na što mu je tuženik psovao mater, odložio je bicikl i udario ga šakom u predjelu lica. Od udarca je pao i ničeg se više ne sjeća. Tuženika nije od prije poznavao i smatra da tuženik nije imao nikakav povod da ga fizički napadne jer on njega nije fizički napao niti ga na bilo koji način provocirao, samo je htio saznati razlog zbog kojih dolaze u vrt i dvorište i uništavaju voćke i imovinu.

Tuženik M.V. u svom iskazu je potvrdio da mu je tužitelj prišao i pitao zašto mu krade voće i šljive te ga je povukao za bicikli i psovao mu mater. Prvi puta ga je odgurnuo ali mu je rekao da ga pusti na miru, ali je tužitelj ponovno nasrnuo na njega i uhvatio ga za majicu i tada je on tužitelja udario. Pri padu mu je tužitelj  potrgao majicu jer se držao za njega. Tuženik tvrdi da nikada nije bio u dvorištu ili vrtu tužitelja, a u blizine tužiteljeve kuće je bio samo kada je dolazio u trgovinu. Kada je tužitelj pao, nije vidio niti je primijetio o kakvim se ozljedama radi jer su on i djevojka otišli.

Svjedoci V.S. i I.G. su iskazali da nisu bili očevidci samog događaja te nemaju saznanja  o pojedinostima štetnog događaja već su samo vidjeli tužitelja kako leži na tlu kada je sve već završilo.

Svjedokinja V.B. je potvrdila da je sa tuženikom stajala u blizini kuće tužitelja kad im je ovaj prišao i pitao je tuženika zašto krade njegove šljive i nije čekao da tuženik odgovori već ga je odmah uhvatio za majicu. Kad ga je tuženik odgurnuo, tužitelj je ponovno krenuo i zamahnuo i u tom trenutku se tuženik branio i udario tužitelja. Tužitelj je ostao ležati na zemlji a ona i tuženik su se pokupili i otišli. 

Na temelju iskaza stranaka, a u kojem dijelu je suglasan i iskaz svjedokinje V.B., nesporno proizlazi da je tužitelj prišao tuženiku koji je stajao na ulici sa djevojkom V.B.. Tužitelj je tom prilikom bio u uvjerenju da je tuženik jedan od mladića koje je prethodnih dana viđao u svom vrtu, te je nesporno da se tužitelj obratio tuženiku s pitanjem zašto dolazi u njegov vrt i dvorište i uništava mu voćke i drugu imovinu. Stranke su u svojim iskazima navele da su tom prilikom upućene psovke, s tim da tužitelj tvrdi da je tuženik njemu psovao mater a tuženik tvrdi da je bilo obrnuto.

Ocjena je suda da je vjerojatno da su stranke jedan drugom uputile psovke jer je očito njihova komunikacija započela povišenim tonovima i prepirkom. Sud u postupku nije utvrdio točnu tvrdnju tuženika da je tužitelj njega prvo fizički napao i da je njegov udarac uslijedio iz razloga kako bi se obranio od fizičkog napada tužitelja.

Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje V.B. u kojem navodi da je tužitelj odmah nakon što je prišao i pitao tuženika zašto krade njegovo voće, ne čekajući njegov odgovor, uhvatio tuženika za majicu. Iz njenog iskaza proizlazi da je tužitelj odmah kad je prišao i nasrnuo na tuženika, što nije suglasno niti s iskazom tužitelja, a niti s iskazom tuženika. Iskazi tuženika i svjedokinje nisu suglasni niti u dijelu u kojem ona tvrdi da nakon što je tuženik odgurnuo tužitelja, ovaj je ponovno uhvatio tuženika za majicu i zamahnuo s namjerom da udari tuženika, a tuženik se u tom trenutku branio i uputio udarac tužitelju. Iz iskaza tuženika u kojem opisuje štetni događaj u ovom dijelu naime proizlazi da ga je tužitelj prvo uhvatio za bicikli, nakon čega je odgurnuo tužitelja, a nakon toga je tužitelj ponovno prišao i uhvatio ga je za majicu. Tuženik nije spominjao da je tužitelj zamahnuo kako bi ga udario. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on tužitelja udario kako bi ga odvojio od sebe budući ga je ovaj držao za majicu. Također niti činjenice utvrđene u kaznenom postupku ne upućuju na zaključak da je tužitelj u bilo kojem trenutku fizički napao tuženika niti je utvrđeno da je tužitelj imao bilo kakvu namjeru tuženiku uputiti udarac. Ukoliko je tužitelj i držao tuženika za majicu, kako to tuženik tvrdi, ne radi se o takvom fizičkom napadu koji bi zahtijevao reakciju tuženika na način da uputi udarac tužitelju i to u predjelu lica i takve jačine da su tužitelju nesene teške tjelesne ozlijede. Ovaj konflikt tuženik je mogao riješiti na način da odgurne tužitelja kako je to, prema njegovim navodima, učinio i prvi puta kad  je tužitelj vukao za bicikli. U trenutku štetnog događaja tuženik je bio maloljetna osoba ali je imao 17 godina i u tim godinama je mogao racionalno razmišljati i biti svjestan posljedica koje mogu nastati udarcem u osjetljivi dio tijela kao što je lice. Tuženik je pogotovo trebao dodatno pribjeći samokontroli jer je trenirao boks, (kako to proizlazi iz navoda u obrazloženju presude u kaznenom postupku) i mogao je biti svjestan jačine svog udarca i da posljedice mogu biti teške, a ne reagirati nagonski i ishitreno.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je isključivo tuženik odgovoran za nastalu štetu a njegova odgovornost proizlazi iz odredbe članka 1045 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 dalje ZOO).

Na temelju priložene medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozlijede i to natučenje glave, natučenje lijevog oka i područja lijevog oka, traumatsku hifemu lijevog oka, hemoftalmus i lacerokontuznu ranu lijevog zigomatičnog područja, koje ozlijede se kvalificiraju kao teška ozljeda lica i lijevog oka. Unatoč provedenom liječenju nastupila je sljepoća lijevog oka, a te trajne posljedice dovode do umanjenja opće životne aktivnosti u opsegu od 30%. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana i slabog intenziteta 6 dana te povremeni manji bolovi su prisutni u pojačanim naporima. Prema mišljenju vještaka kod tužitelja je bio prisutan primarni strah (strah od životne ugroženosti tjelesnog ozljeđivanja) koji je bio kratkotrajan i intenzivan u momentu ozljeđivanja. Tužitelj je trpio i sekundarni strah jačeg stupnja 2 dana, te srednjeg stupnja 3-4 dana i lakog stupnja 6 tjedna u vidu zabrinutosti za zdravlje i bojazni i strahovanja za ishod liječenja. Tijekom bolničkog liječenja tužitelju je pružana stručna pomoć, a nestručna pomoć nakon bolničkog liječenja bila mu je potrebna u opsegu 2 sata dnevno kroz mjesec dana, a koja se sastoji u pomoći kod obavljanja poslova u kući i oko kuće, u prašini, na visini, nabavci i odlasku liječniku, te potom 2 puta po 2 sata tjedno kroz narednih 6 mjeseci. Kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja (zamućenje rožnice lijevog oka, nepravilno proširenje zjenice lijevog oka, deformacija i utonuće lijeve očne jabučice) uočljivo na socijalnoj udaljenosti.

Na nalaz i mišljenje vještaka dr.B.C. stranke nisu imale primjedbe a i sud je ocijenio nalaz stručnim i objektivnim pa je prihvaćen u cijelosti.

Nesporno je dakle utvrđeno da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nanesena tjelesna ozljeda a prema ocjeni suda težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje a sukladno članku 1100 stavak 1 ZOO.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je imao u vidu pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti i naruženja, okolnosti konkretnog slučaja kao i Orijentacijske kriterije građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 29.11.2002.g.

Tužitelj je trpio fizičke bolove u sva tri intenziteta a pri tom je sud imao u vidu i trajanje bolova utvrđenih po vještaku, kao i činjenicu da je ozlijeđen osjetljivi dio tijela. Po ocjeni suda primjerena naknada za fizičke bolove je 5.000,00 kn.

Tužitelj je trpio primarni i sekundarni strah i to primarni u trenutku štetnog događaja koji je bio kratkotrajan ali intenzivan obzirom na način nanošenja ozlijede (jak udarac šakom u predjelu lica) i nanošenje teške tjelesne ozlijede kada je opravdano kod tužitelja bio prisutan i strah od životne ugroženosti. Kod tužitelja je bio prisutan i sekundarni strah jačeg stupnja 2 dana, a nakon toga strah srednjeg stupnja i lakog stupnja vezan za zabrinutosti za zdravlje i bojazan za ishod liječenja a koji je trajao 3-4 dana (srednjeg stupnja) i 6 tjedana (lakog stupnja). Na ime pretrpljenog straha tužitelju je utvrđena naknada u iznosu od 3.500,00 kn.

Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su kod tužitelja zaostala trajna posljedica a to je sljepoća lijevog oka koja izražena u postotku dovodi do umanjenja opće životne aktivnosti u opsegu od 30%. Zbog gubitka vida na lijevo oko tužitelj ima slabu procjenu prostora kod kretanja pogotovo dok ide stepenicama prema dolje, zanošenje na stranu, nekad ne vidi čaše, zna udariti o štok vrata s lijeve strane, ne može duže gledati TV jer ga oko žulja. Obzirom na ovako utvrđenu posljedicu očito je da je zbog nje tužitelj ograničen u obavljanju bilo kakve aktivnosti pa i  primjerice gledanja TV, te je nesporno da će zbog toga trpjeti duševne bolove svakodnevno. Nadalje, tužitelj je starije životne dobi (66 godina) pa obzirom da se radi o sljepoći jednog oka po ocjeni suda, obzirom na dob, tužitelj će se teže prilagoditi životu sa tom štetnom posljedicom u odnosu na osobu mlađe dobi, te su time i duševne boli kod njega intenzivnije. Na ime duševnih bolova zbog umanjenja opće životne aktivnosti sud je utvrdio naknadu u iznosu od 40.000,00 kn.

Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja a zbog zamućenja rožnice lijevog oka, nepravilno proširenje zjenice lijevog oka, deformacija i utonuće lijeve očne jabučice. Radi se o deformaciji koja je uočljiva na socijalnoj udaljenosti i svakako ta deformacija narušava dotadašnji vanjski izgled tužitelja a pogotovo utonuće i deformacija lijeve očne jabučice. Nadalje deformitet se nalazi na licu i nije ga moguće prikriti pa je vrlo uočljiv pri svakom socijalnom kontaktu s drugim osobama. Iako se tužitelj tijekom postupka nije izjasnio u smislu da zbog tog deformiteta trpi nelagodu, sud je ocijenio da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu jer se radi o deformitetu na licu, vrlo uočljivom te objektivno kod većine ljudi može izazvati nelagodu. S tog osnova je tužitelju utvrđena naknada u iznosu od 15.000,00 kn a sud je prilikom utvrđenja visine naknade imao u vidu da se radi o muškoj osobi, starije životne dobi te da tužitelj  nije posebno  u postupku, a ni prilikom medicinskog vještačenja pokazivao prisutnost neke izrazite nelagode.

Ukupno na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelju je dosuđena naknada u iznosu od 63.500,00 kn.

Na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njega tužitelju je dosuđen iznos od 2.340,00 kn, imajući u vidu da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno kroz mjesec dana  za poslove u kući i oko kući, pomoć pri nabavci i odlaska kod liječnika i za sve poslove na visini i prašini, te potom 2 puta po 2 sata tjedno kroz narednih 6 mjeseci. Prilikom utvrđenja visine imovinske štete s osnova tuđe pomoći njege sud je imao u vidu sudsku praksu prema kojoj je cijena sata nemedicinske tuđe pomoći i njege 15,00 kn.

Odluka o naknadi imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege donesena je sukladno članku 1095 stavak 1 ZOO.

Sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja i putnih troškova za odlazak kod liječnika u Z. jer je nesporno u postupku da su ti troškovi vezani za liječenje ozlijede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, a tužitelj je za iste priložio i račune koji su sadržani na listu 27,29,32,33, 34 i 35 spisa. Troškovi liječenja ukupno iznose 1.557,66 kn a trošak puta u Zagreb prema priloženoj autobusnoj karti iznosi 99,00 kn (list 31 spisa). Zahtjev za naknadu troška puta sud je također ocijenio osnovanim jer je nesporno da je tužitelj liječen u Z., a kako živi u K. nesporno je da su ti troškovi nastali. Tuženik osnov i visinu ove štete nije posebno osporavao, a tužitelj je nesporno dokazao postojanje ove štete i visinu priloženim računima pa mu je s tog osnova dosuđen ukupan iznos od 1.656,55 kn, a na koje ostvaruje pravo sukladno članku 1095 stavak 1 ZOO.

Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu a sukladno članku 29 stavak 1 ZOO.

Na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete tužitelju pripada kamata od dana podnošenja tužbe sukladno članku 1103 ZOO. Na ime tuđe pomoći i njege tužitelju je dosuđena kamata od dana presuđenja jer je tada utvrđena visina i obim te šteta sukladno članku 1089 stavak 2 ZOO. Od tog dana tužitelju je dosuđena kamata na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i putnog troška jer je tužitelj tako potraživao, a sukladno članku 1086 ZOO tužitelj bio ostvarivao pravo na kamatu od dana nastanka štete, a to je dan kada su plaćeni računi. Ukupno na ime naknade štete tužitelju je dosuđen iznos od 67.496,55 kn a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.060,00 kn tužitelj je odbijen.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku. Tijekom postupka vrijednost predmeta spora se mijenjala pa je sud prilikom utvrđenja troškova postupka imao u vidu vrijednost predmeta spora koja je bila u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i konačni uspjeh stranaka. Troškovi postupka obračunati su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12) te priloženom popisu troškova.

Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe pa do 3.11.2016.g. iznosila je 51.656,55 kn a od 4.11.2016.g. do zaključenja glavne rasprave 86.556,55 kn. Tužitelju je na ime naknade štete dosuđeno ukupno 67.496,55 kn pa je u odnosu na VPS od 51.656,55 kn u cijelosti uspio u sporu pa su mu u tom dijelu u cijelosti i priznati troškovi postupka.

Prema VPS od 51.656,55 kn tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu od 23.3.2015.g. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9 toč. 5 OT), zastupanje na ročištima od 12.2.2016.g. i 4.4.2016.g.u iznosu od 1.000,00 kn za svako (tbr. 9 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu od 4.10.2016.g. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9 toč. 2 OT), sastav podneska od 23.5.2016.g. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8 toč. 1 OT), sastav podneska od 13.9.2016.g. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8 toč. 3 OT), PDV 1.250,00 kn, nagrada za vještačenje u iznosu od 3.400,00 kn i pristojbe na tužbu u iznosu od 867,00 kn ili ukupno 10.517,00 kn.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25.3.2015.g. jer se njime proširuje tužba na nove tuženike te se sadržaj podneska ne odnosi na ovog tuženika, te nije priznat sastav podneska do 19.5.2016.g. jer podnesak tog datuma nije sadržan u spisu.

U odnosu na VPS od 86.556,55 kn tužitelj je uspio sa 78% svog tužbenog zahtjeva jer mu je dosuđen iznos od 67.496,55 kn. U odnosu na taj VPS tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištu od 9.1.2017.g. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1 OT), sastav podneska od 4.11.2016.g. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8 toč. 1 OT) i pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn te PDV 625,00 kn ili ukupno 3.125,00 kn. Obzirom na uspjeh u sporu (78%) pripada mu iznosu od 2.347,50 kn te je u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.020,00 kn jer je pristojba određena u odnosu na iznos koji je tužitelju dosuđen.

Tuženiku je u odnosu na taj dio priznat trošak zastupanja na ročištu od 9.1.2017.g. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1 OT),   PDV 250,00 kn ili ukupno 1.250,00 kn. Tuženik je uspio sa 22% pa mu pripada 275,00 kn.

Kada se od troškova tužitelja 3.367,50 kn oduzme trošak tuženika 275,00 kn dobije se iznos od 3.092,50 kn koji pripada tužitelju. Ukupno na ime troškova tužitelju je dosuđen iznos od 13.609,50 kn (10.517,00+3.092,50).

 

U Slavonskom Brodu, 31.siječnja 2017.g.