Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1474/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu tog suda mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz H. D., OIB…, zastupan po punomoćnici K. A., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. svibnja 2016., broj Pn-827/15-32., 6. veljače 2017.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja D. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. svibnja 2016., broj Pn-827/15-32.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju D. B. s osnova naknade štete isplati iznos od 70.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućima od 26. 09. 2014. do isplate, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju D. B. naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućim od presuđenja, do isplate, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn u roku 15 dana".
Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP).
Pobija i odluku o troškovima postupka predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podredno, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Traži troškove podnesene žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tužitelj ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.
Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o provedenim dokazima i samih tih dokaza.
Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj.
Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, eventualne povrede subjektivnog građanskog prava tužitelja prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu već se u žalbi, kao i tijekom postupka, paušalno poziva na izvješće o uvjetima života u zatvorima USRH broj U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014., Odluku USRH broj U-III-4182/2008., od 17. ožujka 2009., Izvješće pučke pravobraniteljice za 2013., od 31. ožujka 2014., kao i izvješće Odbora Vijeća Europe za prevenciju mučenja i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja kao i na presudu ESLJP od 6. studenog 2012., ne dokazujući konkretno posljedice koje bi bile osnov za primjenu odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 149/09, 61/11, 78/15 - dalje: ZOO) odnosno da bi uvjeti boravka u Zatvoru u Z. uvjetovali osobnost i dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života tužitelja, te da bi isti kod tužitelja izazvali frustraciju, bijes, osjećaj manje vrijednosti, poniženja i nemoći u toj mjeri koji bi opravdali dosudu zatražene pravične novčane naknade.
Prvostupanjski sud je stajališta da tužitelj nije u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 19. i članka 1100. ZOO-a dokazao da je u konkretnom slučaju intenzitet povrede prava osobnosti dovoljno jak da bi se time opravdalo dosuđivanje pravične novčane naknade već da jedino u tužbi tvrdi da mu je zbog neodgovarajućih nesporno utvrđenih uvjeta u Zatvoru u Z. povrijeđen mir i dostojanstvo te da su mu izazvale frustraciju, bijes i osjećaj manje vrijednosti odnosno da samo kratko u svom iskazu navodi o posljedicama povreda zakona od strane tuženice za vrijeme njegovog boravka u zatvoru.
Prvostupanjski sud je stajališta da tužitelj nije dokazao da intenzitet povrede dostojanstva prelazi mjeru koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade.
Dopisom Ministarstva, Zatvor u Z. od 18. studenog 2015. (strana lista 155) navedeno je:
1. Tužitelj D. B. je na temelju rješenja o upućivanju na izvršavanje kazne zatvora nadležnog Županijskog suda, upućen u Centar za dijagnostiku u Z. koji je posebno kazneno tijelo locirano na istoj adresi kao i Zatvor u Z. Navedeni Centar koristi prostorije za smještaj zatvorenika unutar objekta Zatvora u Z. Tijekom smještaja u navedeni Centar, tužitelj se u razdoblju od 19. rujna do 22. listopada 2012. nalazio na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 81 s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika.
2. Na temelju rješenja Ministarstva, tužitelj je 22. listopada 2012. premješten na daljnje izvršavanje kazne zatvora u Zatvor u Z. gdje se nalazio do 8. kolovoza 2014., a bio je smješten na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 121 s pet do šest zatvorenika.
3. Sobe u kojima je tužitelj bio smješten su površine 21,10m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, imaju po četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2. Sanitarni čvor je opremljen toaletom, umivaonikom s priključcima na hladnu i toplu tekuću pitku vodu i ogledalom.
U svim se sobama prozori mogu otvoriti prema potrebama i željama osoba koje su u njih smještene, pa je na taj način omogućeno prozračivanje i kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla.
Svaka soba je opremljena odgovarajućim brojem stolova, klupa i stolica, ovisno o broju smještenih osoba u sobi, kao i odgovarajućim brojem ormarića (tzv. kazeta) za odlaganje osobnih stvari.
4. Svaka osoba, bez obzira na kaznenopravni status, po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi.
Dezinsekcija objekta zatvora obavlja se najmanje šest puta godišnje i po neposredno ukazanoj potrebi.
Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obrok hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama.
Prema dnevnom rasporedu zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela jer u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku (hladnu i toplu) vodu, što omogućuje dodatno održavanje higijene, a tuširanje u kupaonicama je omogućeno najmanje dva puta tjedno. Radno angažiranim zatvorenicima je tuširanje omogućeno svakodnevno.
Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici rublja, a prema Dnevnom rasporedu za zatvorenike obavlja se svakih 15 dana. Pokrivači se peru najmanje jedan puta godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni ili u drugim situacijama na zahtjev zatvorenika.
Svakom zatvoreniku pri dolasku u zatvor, te za vrijeme boravka u istom, omogućene su potrepštine za održavanje osobne higijene. Za potrebe održavanja higijene zatvoreničkih soba i pribora za jelo zatvorenicima se svakih 15 dana, a po potrebi i češće, uručuju sredstva za čišćenje stakla, sredstva za čišćenje poda, sredstva za čišćenje sanitarnih prostorija, krpe za čišćenje poda, spužvice i krpe za pranje posuđa.
Objekt zatvora nije klimatiziran. Temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se regulira centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućava korištenje ventilatora.
Tužitelju je svakodnevno bio omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru u Z. osigurana je skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa.
Tužitelj u svom iskazu nije uspjehom osporio navode iz dopisa, a iznosio je činjenice koje nije dokazao poglavito u pravcu održavanja higijene, mogućnosti radne angažiranosti, postojanja žohara, kukaca i insekata kao što nije dokazao da bi svoje primjedbe odnosno zahtjev za sudsku zaštitu iznosio sukladno odredbi članka 17. Zakona o izvršenju kazne zatvora (NN 190/03, 27/08, 76/07, 83/09, 18/11, 56/13 – dalje: ZIKZ) pa time da bi kaznu zatvora izvršavao na način kojim bi mu bilo povrijeđeno poštovanje ljudskog dostojanstva i da bi bio podvrgnut bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno liječničkim ili znanstvenim pokusima kako je to određeno člankom 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora barem u mjeri koja bi prelazila element trpljenja ili poniženja koje je povezano s danim oblikom legitimnog lišenja slobode.
Odredbom članka 17. ZIKZ-a propisano je da zatvorenik može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu sucu izvršenja protiv postupaka ili odluke kojom se zatvorenika nezakonito prikraćuje ili ograničava u nekom pravu iz ovog Zakona (stavak 1).
Prema tome, usprkos tvrdnjama tužitelja da obilazak suca izvršenja jednom godišnje ne može se smatrati ispunjenjem dužnosti, tužitelj je imao mogućnosti svoje primjedbe i tvrdnje iznijeti sucu izvršenja i na druge načine o čemu bi sudac izvršenja morao sukladno članku 17. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora odlučiti.
Tužitelj dakle, po ocjeni ovog suda boravkom u Zatvoru u Z. nije bio podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, nije se prema njemu postupalo nečovječno, ne poštujući njegovo dostojanstvo, a da prostorni, zdravstveni i higijenski uvjeti nisu kod tužitelja doveli do povrede osobnosti u odnosu na koju bi dosuđivanje pravične novčane naknade bilo spojivo sa ciljem kojemu pravična novčana naknada služi i da bi se njome pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Tužitelj nije dokazao da je, kako to prvostupanjski sud ocjenjuje, povreda osobnosti takvog intenziteta koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade iz članka 1100. ZOO-a.
Ovaj sud dakle prihvaća činjenična utvrđenja kao i materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda smatrajući da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao valjane razloge uslijed čega se žalba ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti, te prihvatiti prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji se žalbom proizlazi, posljedično pobijaju ovisno o odluci o glavnom zahtjevu, ali koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.
Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.
Temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 6. veljače 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.