Broj: Gž-1504/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja N. L. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. o. u. R. i S. G. iz Č., protiv tuženika Z. B. iz P., kao vlasnika tesarskog obrta "R." iz S., OIB:…, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. i V. P. iz Č., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 4. studenog 2016.godine poslovni broj P-791/14, dana 15. veljače 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Uvažava se djelomično žalba tuženika Z. B., kao vlasnika tesarskog obrta "R." iz S., te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 4. sudenog 2016. godine poslovni broj P-791/14 u točki I. i III. njezine izreke tako da je tuženik dužan u roku od 15 dana tužitelju na ime (neimovinske) štete isplatiti iznos od 7.105,00 kuna i na ime tuđe njege i pomoći od 525,00 kuna, sve s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjevi odbijaju kao neosnovani, kao i zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka, s time da u nepobijanom dijelu u točki II. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku Z. B. iz P., vl. tesarskog obrta "R." iz S., OIB: …, da tužitelju N. L. iz S., OIB: …, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 14.210,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje računatom od 10.11.2014.g. do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te iznos od 1.050,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja tj. od 04.11.2016.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II/ U preostalom dijelu zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege s iznosom od 350,00 kn tužitelj se odbija. III/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 13.307,50  kn, sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja tj. od 04.11.2016.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude tuženik se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, navodeći, u bitnome, da ne bi bio odgovoran za štetu, s prijedlogom da se pobijana odluka ukine.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene prigovore i predložio odbijanje žalbe.

Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Svoju odluku sud detaljno obrazlaže time:

- da je predmet ovog postupka naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, naknada neimovinske štete (fizički bolovi, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženost) u iznosu od 14.210,00 kn, te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.400,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, da između stranaka nije sporno da je na radnom mjestu došlo do štetnog događaja dana 13.1.2014.g. na gradilištu nedaleko K., u kojem je ozlijeđen tužitelj kao zaposlenik tuženika, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, mehanizam nastanka ozljede, da li je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj, a kako to navodi tuženik, da je utvrdio da je tužitelj toga dana kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova građevinskog radnika na gradilištu nedaleko K. pridržavao desnom rukom bočno drveni kolac (štaflin) kojeg je drugi radnik L. M. macolom (maljem) zabijao u zemlju, da je nehotice zahvatio tužitelja po desnoj šaci, te je tužitelj zadobio tjelesne povrede: višedjelni prijelom 2. kosti zapešća desne šake, komplicirani (otvoreni) prijelom srednjeg i zadnjeg članka 4. prsta desne šake i nagnječenje desne šake, da se klinički i sudsko-medicinski radi o teškim tjelesnim povredama, a kako to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. K., dr. med. i prijave ozljede na radu te medicinske dokumentacije, a to potvrđuju i saslušani svjedoci M. L. koji je iskazao da je tužitelj držao kolac, da je on uzeo macolu, nije čuo tužitelja da bi mu rekao da stane da je držao ruku na kolcu, da je zamahnuo macolom i udario ga po šaci, da tužitelj nije imao na ruci rukavicu kao dio zaštitne opreme, te Z. B. i V. B. koji su iskazali da su bili na gradilištu kad se predmetni štetni događaj desio, ali nisu vidjeli način na koji se desio štetni događaj, već imaju saznanja od tužitelja i svjedoka M. L., kako to isti iskazuju prilikom svog saslušanja, te tužitelja koji je iskazao da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik tuženika, da je radio na gradilištu nedaleko K., da je držao štaflin M. L. koji je po njemu tukao macolom, kao i iskaza tuženika koji je iskazao da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik kod njega na građevinskim poslovima, nije vidio štetni događaj jer je otišao s gradilišta. Dakle, da je na nedvojbeni način utvrdio mehanizam nastanka povrede tupo-tvrdim predmetom (čekićem-macola, ispravno bat-malj) na desnoj šaci tužitelja. Time da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je nastala neimovinska šteta, čl. 19.  st. 1. i st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Jedno od prava osobnosti na koje upućuje čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a je i pravo fizičke osobe na tjelesno i duševno zdravlje. Fizičke boli nisu po ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, već su kriterij po kojem sud odlučuje o visini pravične novčane naknade. Sud da je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke bolove neposredno nakon nesreće, te dalje tijekom liječenja (operativni zahvat, previjanja, fizikalna terapija), jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta šest dana, slabijeg intenziteta petnaest dana. Bolove povremenog karaktera, a slabijeg intenziteta, trpi i dalje, što ulazi u duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, a kako to proizlazi iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Trajanje i jačina fizičkih boli važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no, na visinu te naknade utječu i sve druge okolnosti slučaja. Tako da na visinu dosuđene naknade utječu i nelagodnosti u tijeku liječenja tužitelja, kao što su operativni zahvat, previjanja, fizikalna terapija, posjećivanja ambulanti, kontrola kod kirurga, koja se odrazila i na fizičke bolove koje je tužitelj trpio. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100.  st. 1. i st. 3. ZOO-a daju podlogu za zaključak da se tužitelju po toj osnovi utvrdi pravična novčana naknada u iznosu od 3.460,00 kn koji iznos tužitelj po tom kriteriju potražuje u ovom postupku. Posljedica povrede nekog od prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a za fizičku osobu može biti i strah. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju straha. Oštećenik prema sudskoj praksi ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha samo ako je taj strah jak i dugotrajan. Ostale okolnosti slučaja, kao neizvjesnost zbog ishoda liječenja i strah zbog neugodnosti metoda liječenja, mogu također utjecati na dosudu većeg iznosa naknade, kao u ovom predmetu. Sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta neposredno nakon nesreće 15 minuta sve do racionalizacije ukupne situacije. Sekundarni strah slabijeg intenziteta trpio je tijekom 15 dana nakon nesreće (vraćanje slika s mjesta nesreće, zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja). Ne nalazi se kliničkih elemenata eventualnih trajnih posljedica straha po duševno zdravlje tužitelja, a kako to proizlazi iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Tako utvrđene težine povrede i okolnosti slučaja osnovane su za dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a, tužitelju se po toj osnovi utvrđuje pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 kn, koji iznos tužitelj po toj osnovi potražuje. Sud je utvrdio da kod tužitelja postoje duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti zbog navedene povrede s kliničkim i funkcijskim ispadima koje predstavljaju duševnu bol radi smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 5% trajno, te uzimajući u obzir da je tužitelj u vrijeme povređivanja bio mlada osoba (31 godina) te da će posljedice osjećati dugi niz godina i utvrdio pravičnu novčanu naknadu s tog osnova u iznosu od 2.000,00 kn, a koji iznos tužitelj po toj osnovi potražuje. Smanjenje životne aktivnosti obuhvaća sva ograničenja životne aktivnosti tužitelja koje je ostvarivao ili bi ih po redovitom tijeku stvari ubuduće ostvarivao. Pod ograničenjem se podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore. Iznos naknade neimovinske štete po toj osnovi vezan je za jačinu i trajanje duševnih boli (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). Sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme nesreće bio mlađa osoba u dobi od 31 godinu, da obzirom na lokalitet povrede, povreda utječe na obavljanje poslova kod kojih je potrebno koristiti desnu šaku, kako je to tužitelj prilikom svog saslušanja iskazao (obavlja poslove montaže te mu tu i tamo smeta taj prst, po stuci je elektromehaničar), da kod pojedinih radnji koje zahtijevaju upotrebu maksimalne snage desne šake tužitelj ima smetnje, te kod pojedinih radnji koje zahtijevaju određeni stupanj preciznosti desne šake (npr. rukovanje preciznim alatima) kako to sudski vještak navodi u svom pismenom nalazu i mišljenju. Sud je utvrdio da tužitelj zbog naruženosti trpi duševne boli zbog deformiteta zadnjeg članka 4. prsta desne šake (klinički izražen deformitet/batićasto zadebljanje u području baze zadnjeg članka 4. prsta, s unutarnje strane baze srednjeg članka 4. prsta vidljiv je ožiljak debljine 1,5 cm, širine 1 mm, svjetlo-sivkaste boje i u razini je okolne kože), te predstavlja kod tužitelja laki stupanja naruženosti-kozmetički defekt, time da je u kliničku procjenu uzeta u obzir i dob tužitelja, da je naruženost vrlo uočljiva trećim osobama, a kako to proizlazi iz mišljenja sudskog vještaka, a koji navod prihvaća i ovaj sud, te se po toj osnovi utvrđuje pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn, koji iznos tužitelj potražuje po toj osnovi. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. st. 1. u vezi s čl. 19. ZOO-a), te vodeći računa o svim kriterijima iz st. 2. čl. 1100. ZOO-a, sud je utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu (po svim kriterijima) u ukupnom iznosu od 14.210,00 kn. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe nakon nesreće 13.01.2014.g., te dalje tijekom 5 tjedana, dva sata dnevno, jer je kroz to vrijeme nosio sadrenu imobilizaciju desne šake i podlaktice, pa mu je pomoć bila potrebna pri oblačenju, obuvanju, ličnoj higijeni i hranjenju. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 35 sati s time da nema dokaza kako bi ovu pomoć tužitelju pružala stručna osoba već njegovi ukućani. Zbog navedenog ovaj sud cijenu sata tuđe pomoći utvrđuje primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a u visini od 15,00 kn, pa mu na ime imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege dosuđuje iznos od 1.050,00 kn, a ne iznos od 1.400,00 kn koji iznos tužitelj potražuje, pa ga je s iznosom od 350,00 kn valjalo odbiti,

- da je utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način da je tužitelj bočno držao štaflin (kolac), da nije desnu ruku držao gore na štaflinu (kolcu), jer bi pri zamahu punom silom macole (čekića, ispravno malja-bata) prijelom kosti šake bio puno teži, a kako to izjavljuje i sudski vještak prilikom svog saslušanja, a do kojeg zaključka je došao na osnovu uvida u Rtg snimke izjavivši da je mišljenja da je položaj ruke bio bočan, da je bio suprotan odnosno da je šaka imala oslonac na štaflin, došlo bi do puno jače sile djelovanja na kost i prijelom bi bio puno teži. Nadalje, sud je utvrdio da tužitelj u štetnog događaju na desnoj ruci nije imao kožne rukavice, ali bez obzira na to došlo bi do samog prijeloma, ali ne bi došlo do zadobivanja rane na 4. prstu desne šake, kako to iskazuje sudski vještak prilikom svog saslušanja i koji navod prihvaća ovaj sud. Bez obzira na dimenzije čekića, kako to navodi tuženik, odnosno macole, kako navodi tužitelj, sud prihvaća navod sudskog vještaka koji je izjavio da pri punom zamahu čekića pri radnji zabijanja u zemlju, da je šaka bila položena na kolac (kako to tuženik navodi) odnosno da je bio ispod nje čvrsti otpor i pri toj sili čekića došlo bi do težeg prijeloma druge kosti zapešća, a da pri punom zamahu i kod bočnog držanja ruke može doći do tog tipa prijeloma neovisno o težini, bilo da se radi o težini čekića kako navodi tužitelj, bilo da se radi o težini čekića kako navodi tuženik. Pri bočnom udaru po ruci tužitelja došlo je do klizanja ruke po kolcu, kako to sudski vještak iskazuje, koje navode prihvaća ovaj sud. Sud ocjenjuje da bez obzira na težinu i dimenziju macole (čekića, ispravno malja-bata) došlo bi do prijeloma desne šake tužitelja. Sud nije mogao utvrditi iz provedenog dokaznog postupka da li je tužitelj upozorio svjedoka M. L. da malo pričeka s nabijanjem macole po kolcu (štaflinu), te ukoliko je to i rekao da li ga je isti čuo, jer bi najvjerojatnije u tom slučaju svjedok M. L. prestao udarati po kolcu i ne bi došlo do ozljeđivanja tužitelja obzirom da u njihovoj prisutnosti tada nisu bile druge osobe koje bi to mogle potvrditi. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka M. L. da je tužiteljeva šaka bila položena na vrhu kolca a ne bočno, jer je njegov iskaz suprotan nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. K., isti je zaposlenik tuženika, te njegov iskaz sud u tom dijelu ocjenjuje neobjektivnim, kao i iskaz svjedoka Z. B., jer isti nema saznanja o načinu nastanka štetnog događaja, već ima saznanja od svjedoka M. L.. Navedeni svjedok je sin tuženika, te ima interes za ishod ovog postupka. Svjedok V. B. iskazao je da nije vidio način na koji se desio štetni događaj, ima saznanja od tužitelja i svjedoka M. L., isti je sin tuženika, te ima interes za ishod ovog postupka. Sud vjeruje tužitelju da je držao štaflin (kolac) rukom bočno, da ga je povukao k sebi da ga poravna, da ga je M. L. udario po desnoj ruci, tj. šaci na način da je on po štaflinu udarao macolom i da je tada dobio gore navedene tjelesne povrede, da se radi o teškim tjelesnim povredama. Prilikom saslušanja tužitelj iskazuje da je trpio jake bolove preko jedan sat, dobio je injekciju protiv bolova, poslan je na slikanje, operirao je šaku, imao gips na šaci šest tjedana, da je u prstu imao metalnu oprugu, da je nakon skidanja gipsa išao na fizikalnu terapiju dva ciklusa po 10 dana, ukupno 20 dana. Doživio je strah a posebno u trenutku kad mu je dio prsta tj. prstenjak na desnoj šaci visio jer je bio vanjski prijelom, da je imao prijelom sitnih kostiju u desnoj šaci, da je bio na bolovanju negdje 4 mjeseca, da mu prstenjak nije savitljiv, da ga ne može sklopiti kao ostale prste u šaci, da sada obavlja poslove montaže, da mu tu i tamo smeta taj prst, da na tom prstu ima ožiljak, jer njegove navode potvrđuje medicinska dokumentacija i pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

I po ocjeni ovog suda tužitelj je kritične prigode štaflin držao bočno jer da ga je držao na vrhu zbog siline udarca ozljede bi logično bile puno teže kako to navodi i liječnik vještak, a udaranje maljem ili batom (macolom), koji se koristi za te radove zbog težine (mase) i sile gravitacije (što nije čekić), je opasna djelatnost pa tuženik kao vlasnik obrta odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl.1064. ZOO-a) i suprotno njegovim tvrdnjama (list spisa 47) bio je dužan dokazati postojanje razloga za njegovu isključivu ili djelomičnu ekskulpaciju u vidu djelovanja više sile, radnje oštećenog ili treće osobe u smislu čl.1067. ZOO-a.

Do štetnog događaja je, po motrištu ovog suda, došlo ponajprije radnjom, odnosno propustom radnika M. L. od koga se, zbog specifičnosti i dominantnog položaja u vršenju građevinske radne operacije šalovanja, tražila veća pozornost da nakon zamaha maljem udari u štaflin (drveni kolac koji drži drvenu opatu za betoniranje kojega je pridržavao tužitelj) tek kada se prethodno vizualno uvjerio da to može uraditi na siguran način, posebno u početnoj fazi dok se štaflin nije stabilizirao ukopavanjem u zemlju od udaraca maljem, što je očito propustio ne vidjevši da tužitelj ispravlja štaflin u okomiti položaj jer je nakon početnog udaranja kolac "vukao" na jednu stranu, doduše, tužitelj je trebao viknuti ili signalizirati L. da zastane, ali ipak nije, kako to navode i svjedoci Z. i V. B., doduše po čuvenju, ali i na temelju onoga što im je rekao tužitelj odmah nakon nezgode, pa u tome ovaj sud nalazi razlog za djelomičnu ekskulpaciju tuženika, kao i u činjenici da tužitelj nije koristio zaštitne rukavice, jer se opravdano smatra da bi šteta bila manja, budući ne bi došlo do zadobivanja rane na 4. prstu desne šake. Naime, pravni poredak zahtijeva od subjekata da se ponašaju tako da štetu ne prouzroče drugom niti sami sebi, a posljedica kršenja toga načela je naknada štete ili snošenje vlastite štete, stoga, promatrajući dinamiku razvoja nastanka konkretne nezgode na radu i ponašanje dvojice radnika ovaj sud zaključuje kako su obojica podjednako pridonijela nastanku štete, odnosno 50 % - 50 %.

Kraj navedenog stanja stvari trebalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u izreci ove presude, temeljem čl.373.točka 3. ZPP-a, zajedno s odlukom o trošku tako da je, s obzirom na podjednak uspjeh stranaka u ovom sporu, tužitelju valjalo obistiniti samo trošak vještačenja u punom iznosu od 2.500,00 kuna (čl.166.st.2. u svezi čl.154.st.2. ZPP-a).

U Zadru, 15.veljače 2017. godine.