Broj: Gž-692/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca, Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. M.K. žene A., P.j., OIB:…, ad.2. Ž.K. sina A., P. j., , OIB:…, ad.3. A.V. rođ. K. kćeri A., P. j., P. i. …, OIB:…, svi zastupani po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., i ad.4. maloljetne J. K., P. J., OIB:… zastupane po zakonskom zastupniku i ocu A. K., a on po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. G., dipl.iur., šef odjela za pravne, kadrovske i opće poslove, C. o. F. D., D., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama posl. br. P-229/14 od 28.siječnja 2015., u sjednici održanoj 15. veljače 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama posl. br. P-229/14 od 28.siječnja 2015.:

 

a)      potvrđuje u točki I. izreke,

u dijelu, točke II. izreke kojim je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ad.1. na ime naknade imovinske štete iznos od 48.855,64 kn, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje na iznos od 16.866,29 kn teku od 27. studenog 2013. pa do isplate, a na iznos od 31.989,35 kn počev od 28. siječnja 2015.g. pa do isplate,

 

              b) preinačuje

 

- u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 31.989,35 kn počev od 27. studenog 2013. godine do 28. siječnja 2015.g. i u tom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan,

- u točki III., IV. i V. izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

 

- u točki VI. izreke u odluci o parničnim troškovima tako da ista glasi: Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici ad 1 parnične troškove u iznosu od 15.128,00 kn sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.             

 

 

Obrazloženje

 

              Presudo Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama posl. br. P-229/14 od 28.siječnja 2015. suđeno je:

 

              "I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici pod 1., a na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku od 27.studenog 2013.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici pod 1., a na ime naknade imovinske štete, iznos od 48.855,64 kune sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena koje teku od 27.studenog 2013.godine do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 1.992,20 kuna tužbeni zahtjev odbija.

 

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju pod 2. a na ime naknade neimovinske štete, iznos od 80.000,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku od 27.studenog 2013.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici pod 3., a na ime naknade neimovinske štete, iznos od 80.000,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku od 27.studenog 2013.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici pod 4., a na ime naknade neimovinske štete, iznos od 80.000,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku od 27.studenog 2013.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 43.883,47 sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 18.191,53 kune zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan."

 

              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se prihvate žalbeni razlozi, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti žalitelj sadržano ističe te žalbene razloge iako se poziva na iste.

 

              Tužiteljica ad.1. je kćer pok. M. E., a tužitelji ad.2., ad.3. i ad.4. su unuci pok. M. E., koja je kao pješakinja smrtno stradala u prometnoj nesreći dna 18. listopada 2013. kada je na nju na dijelu županijske ceste K., P., u naselju P. j. naletjelo osobno vozilo marke "W Polo", koji je u trenutku nesreće bio osiguran kod tuženika.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika iznosa od 150.000,00 kn (tužiteljica ad.1.), te po 80.000,00 kn (tužitelji ad.2., ad.3. i ad.4.), te zahtjev tužiteljice za isplatu na ime imovinske štete i to na ime pogrebnih troškova, troškova crnine i troškova podizanja spomenika ukupno iznos od 48.855,64 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Tuženik osporava osnovu odgovornost i ističe prigovor podijeljene odgovornosti, a osporava i zahtjev tužitelja ad.2., ad.3. i ad.4.

 

              Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, a kojem vještačenju stranke nisu prigovarale proizlazi da je u trenutku prometne nesreće pješakinja bila okrenuta nailazećem vozilu, te da se u trenutku naleta nalazila na lijevom kolnom traku, udaljena od središnje crte oko 0,5 m, da brzina osobnog vozila kada vozač reagira na kočenje iznosi oko 95,5 km/h, odnosno u granicama od 90,7 km/h do 100 km/h, te da od pozicije reagiranja vozača na kočenje do naleta na pješakinju put iznosi 50,66 m, a vremenski interval naleta je 2,28 sek, te da je na mjestu naleta na pješakinju ograničenje brzine do 60 km/h, a razmak od pozicije kada vozač reagira na kočenje prostorno (A0) do znaka ograničenja brzine do 60 km/h iznosi 23,8 m. Iz nalaza također proizlazi da do naleta ne bi došlo da vozač u poziciji A0 ne reagira na izmicanje u lijevo, odnosno da nastavlja kretanje desnom kolnom trakom uz isto ponašanje pješakinje. Do naleta ne bi došlo da je pješakinja ostala stajati i propustila prolaz osobnom vozilu. Vozač osobnog vozila u poziciji A0 kada reagira na kočenje, koči do pozicije naleta i zaustavlja svoje vozilo, ako ima brzinu od 82 km/h i svaku manju.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja prvostupanjski sud zaključuje da je do prometne nesreće došlo isključivo krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika koji se kretao neprilagođenom brzinom. Također se navodi da ne predmetnoj županijskoj cesti nema obilježenih pješačkih prijelaza zbog čega se  stanovnici zaseoka E.L. ne mogu koristiti pješačkim prijelazima, uz to vozač koji je saslušan kao svjedok naveo je da ovom dionicom putuje svakodnevno pa mu je ova dionica osobito dobro poznata, kao i činjenica da na istoj nema obilježenih pješačkih prijelaza, što također ide u prilog zaključku da je trebao opreznije voziti.

 

              I ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da prednica tužitelja nije ni na koji način doprinijela nastanku nesreće, te da do nesreće ne bi došlo da je vozač vozio brzinom manjom od 82 km/h.

 

              Ovaj sud ocjenjuje da naknada štete za duševne boli tužiteljice ad.1. zbog smrti majke pripada u iznosu od 150.000,00 kn (1101. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), koliko je i dosuđeno, pa žalba tuženika nije u tom dijelu osnovana.

 

              Žalba je osnovana u dijelu kojim je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima ad.2., ad.3. i ad.4. naknadu štete za duševne boli zbog smrti bake, čime je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što žalba osnovano ukazuje.

 

              Naime, u situaciji kada su tužitelji ad.2., ad.3. i ad.4. živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa svojim roditeljima i bakom, sad pok. M. E., roditeljsku ulogu izvršavali su roditelji, bez obzira što je i baka znatno sudjelovala u njihovom odgoju i bez obzira na emotivnu vezanost bake i unuka. Baka, naime u ovom slučaju nije nadomjestila roditeljski odnos, nego bila potpora roditeljima u odgoju djece. Zbog navedenog, obzirom na konkretne okolnosti tužitelji ad.2., ad.3. i ad.4. ne spadaju u krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe, dakle u konkretnom slučaju nemaju pravo na naknadu štete zbog smrti bake, zbog čega je u tom dijelu valjalo žalbu uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a kako je to odlučeno pod točkom b) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

              Na temelju članak 1093. ZOO-a, onaj tko uzrokuje nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove pogreba, a što obuhvaća i troškove nadgrobnog spomenika. Visina te naknade utvrđena je u visini predračuna koji je valjan dokaz za dosuđivanje visine štete. Iz cijene nadgrobnog spomenika utvrđene predračunom, a koja obuhvaća grobnicu, spomenik, vazu, svijećnjak, vidljivo je da se radi o spomeniku prosječnog izgleda, vrijednosti uobičajene mjestu pokopa, a cijena iznosi 31.989,35 kn.

 

              Žalitelj osnovano ukazuje da je dosuđujući zateznu kamatu za ovaj vid štete od 27. studenog 2013., pa do isplate, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, s obzirom da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, za koju naknadu štete zatezna kamata teče od presuđenja pa do isplate, tj. od 28. siječnja 2015. pa do isplate, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu, zbog toga je odlučeno kao pod točkom b) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

              Žalba tuženika je osnovana i u odnosu troškova postupka (VI. izreke) imajući u vidu uspjeh stranaka u parnicu gdje je tužiteljica ad.1. do smanjenja zahtjeva uspjela u sporu za 67 %, a nakon smanjenja zahtjeva u cijelosti, dok je zahtjev ostalih tužitelja (ad.2, ad. 3. i ad. 4) odbijen kao neosnovan (ukupan zahtjev svih tužitelja je 440.847,84 kn, a  dosuđeno je 198.856,00 kn), te visinu troškova gdje su troškovi tužitelja iznosili ukupno 62.075,00 kn, pa ovaj sud smatra da je tuženik dužan naknaditi troškove tužiteljici ad. 1. i to s obzirom na njezin postignuti uspjeh u sporu. Tužiteljici ad. 1. su priznati troškovi za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe sukladno uspjehu od 67 % a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (odvjetnička Tarifa), što prema odvjetničkoj tarifi iznosi 168 bodova, a pomnoženo s vrijednosti boda od 10 kn i PDV-om iznosi 4.200,00 kn, te za zastupanje na ročištima glavne rasprave od 04. studenog 2014. godine i 18. prosinca 2014. godine od po 250 bodova, odnosno ukupno 6.250,00 kn. Navedenom trošku potrebno je priznati trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu, a koju obzirom na visinu zahtjeva tužiteljice s kojom je uspjela u sporu iznosi po 2.339,00 kn, odnosno ukupno 4.678,00 kn, a sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Kada se zbroje navedeni iznosi proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici ad. 1. naknaditi ukupan iznos od 15.128,00 kn, pa je za navedeni iznos trebalo preinačiti odluku o parničnim troškovima, te je odlučno kao u izreci ove drugostupanjske presude pa je odlučeno temeljem odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, temeljem odrede članak 368. i 373. točka 3. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 15. veljače 2017.