Broj: Gž-800/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. (OIB: …) iz B., SR. Nj., zastupana po punomoćnici M. S. odvjetnici u Z., protiv tuženika L. ceste d.o.o. G. S. 41 (OIB: …) zastupan po punomoćniku I. Š., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 24. veljače 2016., broj P-611/13-30., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

                            I. Žalba tuženika L. ceste d.o.o. G. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Gospiću od 24. veljače 2016., broj P-611/13-30.

 

                            - potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev i visinu troškova postupka,

 

                            - preinačuje u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na tijek

                          zakonske zatezne kamate i sudi tako da na iznos troška parničnog

                          postupka zakonska zatezna kamata teče od 24. veljače 2016. do isplate,

                          umjesto od 19. studenog 2013. do isplate.

 

                            II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 108.196,70 kn i naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.764,96 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

                                                       

                            Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

             

                            Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

             

                            Žalba je djelomično osnovana.

 

                            Tuženik u žalbi tvrdi da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka jer prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom protivljenju za preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, niti je odlučio o prigovoru zastare koji je istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka, pa presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da kada sud propusti o preinačenju tužbe odlučiti posebnim rješenjem, to može biti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

                            Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev, čemu se tuženik usprotivio, kao i da prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje o tome već je nastavio s postupkom i odlučio o povećanom tužbenom zahtjevu, međutim takvim postupanjem prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. stavak 2. ZPP-a, jer je preinaka bila svrsishodna za rješavanje odnosa među strankama, o čemu je odlučeno presudom.

 

                            Osim toga, tuženik se na zadnjem ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva pa se može uzeti da se upustio u raspravljanje u smislu članka 190. stavak 3. ZPP-a.

 

                            Osnovano se iznosi u žalbi i da prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru zastare pa u tom dijelu presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

                            Međutim, iz stanja prvostupanjskog spisa, što i sam tuženik čini nespornim, proizlazi da tužiteljica traži zakupninu za razdoblje od 2011. do 2015. temeljem Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2009., koji je prešutno obnovljen i u narednim godinama (2011., 2012., 2013., 2014. i 2015.), a po kojem zakupnina za 2011. dospijeva 1. kolovoza 2011.

 

                            Tužiteljica je tužbu podnijela 21. studenog 2013., pa obzirom da bitne činjenice o kojima ovisi osnovanost prigovora zastare među strankama nisu sporne, ovaj sud je temeljem članka 373. a. ZPP-a, unatoč bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, temeljem navedene zakonske odredbe, ocijenio prigovor zastare.

                           

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati neplaćenu zakupninu za korištenje nekretnine u S. R. – kč.br. 1286/1 na kojoj je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela i kč.br. 1285/3 na kojoj je tužiteljica suvlasnica u 2/8 dijela.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tužiteljica kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik u razdoblju od 2005. do 2009. zaključili više uzastopnih Ugovora o zakupu predmet kojeg su navedene suvlasničke nekretnine tužiteljice, na rok od jedne godine, uz ugovorenu zakupninu od 21.639,34 kn godišnje, da je nakon isteka Ugovora o zakupu iz 2009. tuženik nastavio koristiti predmetne nekretnine u utuženom razdoblju i da za korištenje nije plaćao zakupninu tužiteljici.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je između stranaka, sukladno članku 546. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13 – dalje: ZOO), nakon isteka Ugovora o zakupu iz 2009., sklopljen novi Ugovor o zakupu neodređenog trajanja po kojem visina zakupnine iznosi 21.639,34 kn godišnje i dospijeva na naplatu 1. kolovoza tekuće godine, pa je pobijanom presudom usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev.

 

                            Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

                            Tuženik u žalbi navodi da tužiteljici ne pripada cjelokupni iznos zakupnine obzirom da nije samovlasnica nekretnina danih u zakup, da je mogla sklopiti Ugovor o zakupu jedino u odnosu na nekretnine koje su njezino vlasništvo, a nije mogla raspolagati suvlasničkim dijelom drugih suvlasnika, pa je takvo njezino raspolaganje ništavo i ne proizvodi pravne učinke.

 

                            Ti žalbeni navodi su neosnovani.

 

                            Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac da određenu stvar preda zakupniku na korištenje, a ovaj se obvezuje da mu za to plaća određenu zakupninu (članak 519. ZOO).

 

                            Suprotno žalbenim navodima, pravo vlasništva zakupodavca na stvari koju daje u zakup nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu. Naprotiv, iz odredbe članka 537. ZOO proizlazi da zakupodavac može biti i osoba koja nije vlasnik stvari.

 

                            Stoga činjenica što tužiteljica nije samovlasnica nekretnina danih u zakup ne čini Ugovor o zakupu ništavim i ista nije od važnosti za ishod ovog postupka. Navedena činjenica mogla bi biti relevantna u postupku u kojem bi zakupnik isticao određeni zahtjev prema zakupodavcu po osnovu njegove odgovornosti za pravne nedostatke jer, sukladno članku 531. stavak 2. ZOO, ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku štetu.

 

                            Tužiteljica kao zakupodavac predala je tuženiku kao zakupniku na korištenje u cijelosti nekretnine koje su predmet zakupa pa joj je tuženik dužan platiti zakupninu u ugovorenom iznosu od 21.639,34 kn godišnje.

 

                            Sukladno odredbi članka 229. ZOO tražbina zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

 

                            Prema zaključenim Ugovorima o zakupu zakupnina za tekuću godinu dospijeva 1. kolovoza iste godine, dakle za 2011. dospijeva 1. kolovoza 2011.

 

                            Tužiteljica je tužbu radi plaćanja zakupnine podnijela 21. studenog 2013., pa je nastupila zastara za sva potraživanja zakupnine dospjele do 21. studenog 2010., a ne do 21. studenog 2011., kako se pogrešno iznosi u žalbi.

 

                            Zakupnina za 2011. dospjela je 1. kolovoza 2011., od kada teče trogodišnji zastarni rok za potraživanje te zakupnine i ističe 1. kolovoza 2014., pa je tužba podnesena unutar zastarnog roka od tri godine.

 

                            Stoga je neosnovan prigovor zastare koji je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika da tužiteljici plati na ime zakupnine za razdoblje od 2011. do 2015. iznos od 108.196,70 kn, odnosno za svaku godinu iznos od 21.639,34 kn.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Stoga je žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. i članka 373. a. stavak 1. ZPP-a.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da je prvostupanjski sud pogrešno odredio početak tijeka zakonske zatezne kamate na parnični trošak od dana podnošenja tužbe.

 

                            Tužiteljica ima pravo na kamatu na dosuđeni parnični trošak po odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14), a koja kamata teče od dosuđenja, dakle od donošenja prvostupanjske odluke, a ne od podnošenja tužbe, kako je određeno prvostupanjskom presudom.

 

                            Stoga je žalba u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a.

 

                            Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

                           

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                     

Slavonski Brod, 16. veljače 2017.