Broj: Gž-50/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja H. zavod za zdravstveno osiguranje Z., R. ured R., (OIB: .….), protiv tužene R. L. iz R., , (OIB: …) zastupane po O. društvu V. i partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-451/16 od 28. rujna 2016. godine, dana 27. veljače 2017. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

           Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-451/16 od 28. rujna 2016. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplatiti iznos od 1.094,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 24.06.2010. do 31.06.2011. godine a po stopi od 12% godišnje počev od 01.07.2011. godine do isplate, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe (toč. I.). Točkom II. naloženo je tužitelju da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 937,50 kn, u roku od 8 dana.

 

            Protiv presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i  89/14., dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba tužitelja podnesena je pravovremeno, u roku od petnaest dana od primitka ovjerenog prijepisa, budući da je takvu uputu o pravnom lijeku dao prvostupanjski sud, umjesto pravilne upute sa žalbenim rokom od osam dana iz odredbe članka 467. st. 3.  ZPP-a, a koji se računa od dana objave presude, budući da su stranke uredno pozvane na ročište za objavu presude.

 

            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.094,40 kuna na ime naknade štete za neosnovano primljenu naknadu plaće za period 1. siječnja 2010. do 18. svibnja 2010. godine.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe  tužitelja te sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je ostvarena ukazana bitna povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti koja druga bitna povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, suprotno navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, dok je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da se tužena kao osiguranica nalazila na bolovanju po priznatoj ozljedi na radu od 26. listopada 2009. godine i primala je naknadu plaće za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti na teret Zavoda u razdoblju od 1. siječnja 2010. godine do 18. svibnja 2010. godine, dok joj je radni odnos kod poslodavca Belveder d.o.o. prestao dana 31. prosinca 2009. godine.

 

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor zastare osnovanim uz utvrđenje da je spornu naknadu tužitelj tuženoj isplatio dana 24. lipnja 2010. godine, a tužbu podnio 4. lipnja 2014. godine, dakle, izvan zastarnog roka od 3 godine propisnog člankom 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

 

Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju, pa da je valjalo primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

 

To stoga što regresno potraživanje podrazumijeva osnovanu isplatu trećoj osobi za koju tuženica odgovara, što u ovom predmetu nije slučaj. Štoviše, Glava X. (odredbe članka 135.-148.) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13. i 137/13., dalje: ZOZO) izrijekom regulira "naknadu štete".

 

Odluka o troškovima, koju tužitelj u žalbi nije posebno osporio, donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, budući da žalbeni razlozi nisu ostvareni, valjalo je na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i riješiti kao izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 27. veljače 2017. godine