Broj: Gž-88/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Darka Lupi, predsjednika vijeća, dr. sc. Vlade Skorupa, suca izvjestitelja i člana vijeća te Barbare Bosner, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: D. d.o.o. iz R., , zastupano po punomoćnici dr. sc. A. H., odvjetnici iz R., protiv tuženika: 1. M. Z. i 2. J. Z. oboje iz K., oboje zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-638/2011 od 15. srpnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2017. godine,

 

             

p r e s u d i o   j e

 

1.         Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i  p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-638/2011 od 15. srpnja 2014. godine u tč. I. i II. izreke.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja, tč. I. izreke, održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., posl. broj Ovrv-3507/2011 od dana 15. travnja 2011. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženicima M. Z. i J. Z. da tužitelju isplati glavnicu u iznosu od 155,408,87 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 %-tnih poena, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.606,13 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. travnja 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

Istom presudom nalaže se tuženicima da nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.410,0 kn, dok se u preostalom dijelu, tč. III. izreke, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. P. iz R., pod posl. brojem Ovrv-1499/2013 od dana 15. srpnja 2013. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da podmire trošak ovršnog postupka u iznosu iznad dosuđenog u tč. I. izreke ove presude pa do iznosa od 6.856,13 kn, ukida kao neosnovan.

 

              Protiv dijela te prvostupanjske presude, onog u kojem nisu uspjeli u ovom sporu, žalbu pravovremeno podnose  tuženici zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. tč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13.,u nastavku: ZPP).

 

Žalbom, sadržajno, dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske presude u segmentu kojim sud prvog stupnja nije prihvatio njihov prigovor prijeboja, kao i onaj dio u kojem sud zaključuje da nije došlo do ustupa tražbine (cesije) s trgovačkog društva M. D. A. na žalitelje.

 

Predlažu da se presuda suda prvog stupnja ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelj se detaljno očitovao na te žalbene navode i na kraju predložio da se žalba odbije kao neosnovana. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja, nakon provedenog dokaznog postupka, obrazlažući svoje stajalište, polazi od utvrđenja da su se tuženici obratili tužitelju radi kupovine određenog namještaja i da je tužitelj poduzeo radnje radi realizacije prodaje i predaje kupljenih predmeta tuženicima. Time sud nalazi da je tome prethodilo izdavanje računa od strane tužitelja, što znači da su tuženici bili s njim u poslovnom odnosu u svezi kupnje namještaja proizvođača M. D. A. s.n.c. iz I.. Tome prvostupanjski sud pridodaje i utvrđenje da je namještaj kupljen, putem tužitelja koji je izdao račun i tuženicima ga uredno dostavio, ali da oni nisu podmirili kupoprodajnu cijenu.

 

Pored toga, prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženici u ovom postupku izjavili prigovor prijeboja, pozivajući se na ugovor o ustupu tražbine (cesiji) kojeg, međutim, sud ne prihvaća jer zaključuje da tuženici nisu dokazali postojanje tog ugovora o ustupu tražbine pa time niti osnovanost istaknutog prigovora na kojem on počiva.

 

U konačnici, sud zaključuje da tuženici, ističući prigovor prijeboja, zapravo nisu uspjeli osporiti tužbeni zahtjev tužitelja, ali istovremeno nisu dokazali ni osnovanost istaknutog prigovora, jer nisu dokazali postojanje ugovora o ustupu tražbine, koji bi trebao predstavljati osnovu za izjavljivanje prijeboja. Upravo na taj dio odluke žalitelji upiru u svojoj žalbi.

 

Odlučujući u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći istovremeno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema stajalištu ovog suda cjelokupna kronologija dokaznog postupka ukazuje na to da je prvostupanjski sud naveo opravdane razloge koji se u cijelosti prihvaćaju, odnosno da je pravilno utvrdio sve relevantne i odlučne činjenice te na njih primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog, pri čemu nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz navedenog čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one na koje žalitelji upiru u žalbi.

 

Suprotno navodima žalitelja sud prvog stupnja iznio je potpune, logične  i jasne razloge koji odgovaraju stanju spisa, sadržaju zapisnika i isprava u spisu i stoga nemaju nedostataka koji bi ih činili nerazumljivim ili pak nepodesnim za ispitivanje u žalbenom postupku.

 

Naime, tuženicima su imali na raspolaganju mogućnost izjavljivanja prigovora radi prebijanja, kao procesne kompenzaciju, ili prigovora prijeboja, oblika građanskopravne kompenzacije. Ovisno o tome, za koji se od ta dva prigovora odluče, sud prvog stupnja ima na raspolaganju više način donošenja odluke. Prebijanje u parnici odlukom suda (compensatio per judicem) kao procesni prigovor radi prebijanja, odnosno sudski procesni prijeboj reguliran je odredbama čl. 333. st. 3., čl. 338. st. 3. i čl. 352. st. 2. ZPP-a. Isticanjem ovog prigovora tuženici mogu tražiti od suda da konstitutivnom presudom izvrši prijeboj tužiteljeva potraživanja s njihovim protupotraživanjem.

 

Građanskopravni, kao materijalnopravni ili izvanprocesni prijeboj (compensatio civilis) propisan je odredbama čl. 195. do 202. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.,u daljnjem tekstu: ZOO). Do ove vrste prijeboja dolazi na temelju jednostrane izjave volje jedne strane drugoj o prebijanju međusobnih potraživanja nakon ispunjenja zakonskih uvjeta prijeboja. Dakle, do prijeboja ne dolazi u trenutku ispunjenja zakonskih uvjeta, već je potrebno da jedna strana svojom izjavom volje drugoj strani proizvede taj konstitutivni učinak. Takva izjava djeluje retroaktivno jer se smatra da je učinak prijeboja nastao u trenutku ispunjenja zakonskih uvjeta, a ne tek u trenutku davanja te izjave. Pristanak ili zapravo suglasnost druge strane nije potreban, što znači da do prijeboja može doći neovisno o pristanku druge strane, u ovom slučaju tužitelja, čak i kad takvog pristanka ne bi bilo.

 

Pravilna je prosudba suda prvog stupnja da se opravo o ovom (prethodno opisanom) obliku kompenzacije radi u ovom postupku.

 

Žalitelji su se tijekom postupka pozvali na pismenu izjavu o prijeboju od 21. lipnja 2011. godine koju su uputili tužitelju. U njoj navode da je na njih prenesena tražbina protiv tužitelja, cesijom od 20. lipnja 2011. godine i da tom izjavom vrše prijeboj međusobnih potraživanja (pri čemu bi prema podacima žalitelja njihova tražbina trebala biti veća od one koju tužitelj ističe prema njima) i da se time njihova međusobna potraživanja gase. Osim toga, već u prvom očitovanju na tužiteljevu tražbinu, u kontekstu izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio o toj tražbini javni bilježnik, proizlazi utvrđenje da za njih takvog potraživanja tužitelja nema, jer je prestalo. Da su izjavili prigovor radi prebijanja, onda bi to značilo da njima tražbina tužitelja ipak postoji, ali da oni spram nje ističu svoju protutražbinu. Naime, time žalitelji u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tvrde kako tužitelj (tada u poziciji ovrhovoditelja) nema nikakvih potraživanja prema njima, dok se na ročištu za glavnu raspravu pozivaju izjavu o prijeboju, iznoseći time tvrdnju kako je to potraživanje prestalo prijebojem do kojeg je došlo izvan parnice na temelju dane izjave o kompenzaciji, zbog čega i predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, što sud prvog stupnja, sasvim pravilno, nije učinio.

 

Bitno je naglasiti da se takva izjava građansko pravne kompenzacije može dati izvan, prije, ali i za vrijeme parničnog postupka, jer njezin značaj i posljedice ne određuje vrijeme izjavljivanja, već sadržaj prigovora, čiji je pravni smisao pravilno utvrđen argumentacijom prvostupanjskog suda. Svakako se prigovor radi prebijanja ne može izjaviti naknadno u žalbenom postupku.  Na takav, posve ispravan zaključak suda prvog stupnja, upućuju i ostala obilježja koja čine bitna karakteristike takve vrste kompenzacije.

 

Bez osnova su žalbeni navodi kojima, zapravo, ne dovode u pitanje zaključak suda prvog stupnja da nemaju niti su imali ugovor o cesiji i da je sud prvog stupnja, na okolnost njegovog postojanja trebao provesti dokaz saslušanjem svjedoka, koje poimence ističu u žalbi.

 

Na tu okolnost, sud prvog stupnja proveo je predložene dokaze i zaključio da takav ugovor o ustupu tražbine nije zaključen, s time da žalitelji, po pozivu suda, nisu uplatili predujam za sudskog vještaka, bez kojeg nije bilo moguće saslušati svjedoka G. M., s kojim su navodno žalitelji zaključili ugovor o ustupanju tražbine pa stoga takav dokaz nije niti proveden.

 

K tome treba dodati, a i to je jedan od žalbenih razloga, da je uz suglasnost stranaka, sud prvog stupnja proveo dokaz uvidom u zapisnik s održanog ročišta 18. travnja 2013. godine u predmetu pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl. brojem P-175/10 i time utvrdio da je na tom ročištu saslušan u svojstvu zakonskog zastupnika (M. D. A. s.n.c.) upravo G. M., koji je tom prilikom izrijekom potvrdio da nikakav ugovor o cesiji sa žaliteljima nije nikada potpisao.

 

U konačnici, s točke promatranja ovog suda neprihvatljivi su, a s jednog stajališta i nevažni, žalbeni navodi kojima se preocjenjuje iskaz svjedoka (odvjetnika) P. dovodeći time u pitanje dio iskaza o tome je li G. M. razumio hrvatski jezik ili mu je za komunikaciju treba prevoditelj. Da je svjedok saslušan uz pomoć prevoditelja i da ne razumije hrvatski, vrlo jasno proizlazi iz sadržaja spisa Trgovačkog suda, u kojeg je sud prvog stupnja izvršio uvid.

 

Stoga, žalbom tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost činjeničnih i pravnih utvrđenja na kojima počiva prosudba suda prvog stupnja o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni onih vezanih uz odluku suda o tome nisu postojali uvjeti za građanskopravnu kompenzaciju. Time žalitelji nisu dokazali da se ugasila njihova obveza spram tužitelja, u pogledu koje osnovu, ali ni visinu nisu ničim doveli u pitanje.

 

Žalba nije osnovana niti u dijelu kojim se dovodi u pitanje pravilnost odluke o troškovima postupka, jer je o tome sud prvog stupnja pravilno odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

Time se ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službeno dužnosti, slijedom čega je, u skladu s čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

 

Ova sud nije tužitelju dosudio troškove sastava odgovora na žalbu, jer ih nije našao potrebnim za donošenje odluke u ovom sporu. Zato, prema čl. 155. ZPP-a odlučeno kao tč. II. izreke ove presude.

 

U preostalom dijelu, koji nije zahvaćen žalbom tuženika, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 1. ožujka 2017. godine.