Broj: Gž R-532/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., iz D. B., B. 3, OIB: …………… zastupanog po punomoćnici T. T. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. V. d.d., Z., K. 2, OIB: ……….., zastupanog po punomoćnici A. J., dipl. iur., i 2. C. osiguranje d.d. Z., T. bana J. J. 13, OIB: ……….., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2344/12-50 od 31. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2344/12-50 od 31. ožujka 2016. u pobijanom dijelu i to u točki II. i III.izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2011. do isplate te iznos od 5.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2016. do isplate (točka I. izreke); dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 98.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2011. do isplate (točka II. izreke).

 

Ujedno su tuženici obvezani solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka  u iznosu od 2.898,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2016. do isplate (točka III. izreke).

 

Protiv točke II. izreke presude žalbu pravovremeno podnosi tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno, ukinuti.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa s naslova naknade neimovinske štete koju da je isti pretrpio zbog ozljeđivanja u radnoj nezgodi od 15. veljače 2010.

 

              Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je smatrao dokazanim činjenicu radne nezgode te obim i visinu štetnih posljedica.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP.

 

              Tužbeni zahtjev je utemeljen na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09; dalje: ZZR) kojom je propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu; iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

Prijeporna je u ovoj fazi postupka samo visina naknade neimovinske štete, pa je za navesti da je odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) određeno, među ostalim, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

              Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, kako je tužitelj u radnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma prednjeg i unutarnjeg maleola lijeve goljenične kosti te prijeloma vanjskog maleola lisne kosti - prijeloma u području gležanjskog zgloba; karakter i težina povreda koje je tužitelj zadobio, lokacija povreda, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio (jaki 5 dana, srednji 20 dana i blagi 120 dana), popratne neugodnosti pri liječenju (višekratno RTG snimanje, operacije, imobilizacija, potreba mirovanja, analgetici, hod sa štakama, oblozi, oticanje, fizikalna terapija, kontrole i dr.), dob tužitelja (rođen 1959.), intenzitet i trajanje straha (primarni jakog intenziteta kratkog trajanja te sekundarni jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 10 dana i 30 dana blagog intenziteta), manifestacije straha (zabrinutost za ishod liječenja), duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti (u stupnju od 25%, subjektivni znaci funkcionalne oštećenosti očituju se u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu) te zbog naruženosti (u vidu ožiljaka u području lijeve potkoljenice, povremenog nošenja štapa te tek zamjetnog šepanja, srednjeg stupnja a ožiljci su vidljivi trećima kada ne nosi duge hlače i čarape); za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti upravo u, po sudu prvog stupnja utvrđenom, iznosu od 63.300,00 kn.

 

Za ukazati je ovdje da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli što međutim, nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti a intenzitet pretpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

 

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava a kod nesporne činjenice da je tužena pod 2. isplatila tužitelju temeljem police od odgovornosti iznos od 56.700,00 kn, tužitelju dosudio razliku naknade neimovinske štete u visini od 6.600,00 kn.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP i jer je isti pravilno izračunat.

 

Slijedom naprijed iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti i potvrditi odluku kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 8. ožujka 2017.