Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-205/2015 Županijski sud u Rijeci
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-205/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD Z., OIB: …, protiv tužene D. S. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3319/13 od 23. srpnja 2014. godine, dana 13. ožujka 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3319/13 od 23. srpnja 2014. godine.

 

 

Obrazloženje

 

              Citiranom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 45.606,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 45.606,25 kn, koji se odnosi na dio glavarine za rujan i cijelu glavarinu za listopad 2008. godine.

 

Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem Ministarstva od 20. studenog 2008. godine, klasa: UP/I-543-05/02-03/0259, Urbroj: 234-07-03-01/1-08-0003 tuženoj prestalo pravo na obavljanje poslova privatne prakse s danom 09. rujna 2008. godine, temeljem kojeg rješenja da je tužitelj tuženoj otkazao ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 2007. do 2009. godine, koji ugovor su stranke zaključile 23. ožujka 2007. godine. Utvrđuje da iz ugovora proizlazi da se tužitelj obvezao tuženoj isplatiti novčana sredstva u vidu glavarine, a tužena da se obvezala tužitelju dostavljati izvješće u radu. Utvrđuje da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena tužba kojom je tužiteljica tražila da sud utvrdi da je rješenje Ministarstva nezakonito. Utvrđuje da tužiteljica u utuženom razdoblju nije ispunjavala uvjete propisane odredbom članka 139. stavka 1. točke 7. i 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 121/03, 48/05, 85/06 I 117/08; dalje: ZZZ) jer nije raspolagala odgovarajućim prostorom i odgovarajućom medicinsko-tehničkom opremom. Utvrđuje nadalje da je tužena primila utuženi iznos temeljem ugovora o provođenju primarne zdravstvenog zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje, ali da je navedeni ugovor raskinut, čime da je naknadno otpala pravna osnova prema kojoj je tužena ostvarila glavarinu. Utvrđuje da je pri tome irelevantno što je tužena sa kolegom dr. H. S. dogovorila zamjenu za pružanje usluga pacijentima jer da je on za pružanje usluga pacijentima koristio sredstva iz svoje glavarine. Utvrđuje da je tužena u obvezi vratiti utuženi iznos jer da je kao dugogodišnji zdravstveni radnik u obavljanju privatne prakse znala i morala znati da je odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano da je jedan od uvjeta za obavljanje privatne prakse da liječnik ima prostor i medicinskotehničku opremu. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na postojanje koje tužena upire žalbom, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tužene.

 

                            Naime, u konkretnom slučaju pravna osnova tužbenog zahtjeva je odredba članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08; dalje: ZOO) prema kojoj obveza vraćanja nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala. Stoga su žalbeni navodi tužene kojima se bavi pitanjem raskida ugovora i pravnih posljedica raskida irelevantni jer raskid ugovora nije osnova prema kojoj je tužena obvezana vratiti tužitelju utuženi iznos. 

 

                            Nesporno je da je s danom 09. rujna 2008. godine tužena ostala bez prostora i medicinsko-tehničke opreme, dakle da više nije bila u mogućnosti obavljati poslove privatne prakse u stomatološkoj ordinaciji u R.,. Nesporno je i to da je tada otišla na bolovanje, da je našla zamjenu u vidu dr. S. i da je za rujan i listopad 2008. godine primila glavarinu od strane tužitelja kao da uredno obavlja poslove. Odredbom članka 152. stavak 1. točka 6. ZZZ propisano je da pravo na obavljanje privatne prakse prestaje po sili Zakona ako osoba koja ima odobrenje za rad izgubi pravo raspolaganja prostorom, odnosno odgovarajućom medicinsko-tehničkom opremom. Kako je tužena dana 09. rujna 2008. godine ostala bez opreme, po sili Zakona prestalo joj je pravo na obavljanje privatne prakse, tako da je rješenje Ministarstva od 20. studenog 2008. godine, klasa: UP/I-543-05/02-03/0259, Urbroj: 234-07-03-01/1-08-0003, kojim je s danom 09. rujna 2008. godine tuženoj utvrđen prestanak obavljanja poslova privatne prakse, deklaratorne naravi, odnosno samo je utvrdilo da je nastupio prestanak. To rješenje je konačno i pravomoćno i obvezuje parnični sud. Prema tome, dana 09. rujna 2008. godine (po sili zakona, a kasnije je to samo utvrđeno) nastupio je prestanak obavljanja poslova privatne prakse tužene, a tužitelj joj je isplatio glavarine za rujan i listopad 2008. godine. Dakle, te je glavarine tužena primila temeljem osnove koja je kasnije otpala, odnosno stekla ih je bez osnove, pa ih je dužna vratiti. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužene da tužitelj nema pravo na povrat glavarine jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1112. stavka 1. ZOO-a. To stoga jer u trenutku plaćanja glavarine tužitelj nije znao da je tužena ostala bez prostora i medicinsko-tehničke opreme, pa stoga ne dolazi u primjenu odredba članka 1112. stavka 1. ZOO-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužene kojima osporava svoju obvezu vraćanja utuženog iznosa.

 

                            Neosnovani su žalbeni navodi tužene koji se odnose na tijek kamata. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužena nepošten stjecatelj jer je znala da joj je gubitkom prostora i medicinsko-tehničke opreme dana 09. rujna 2008. godine po sili Zakona prestalo pravo na obavljanje privatne prakse, a ipak je i nadalje primala glavarinu.

 

Irelevantni su žalbeni navodi tužene da je posao umjesto nje obavio kolega na zamjeni, pa da je time ona obavila posao za koji je plaćena, tim više što on nije plaćen iz njezine glavarine, nego je zamjenu obavio iz svojih sredstava. Međutim, čak i da je plaćen iz njezine glavarine, to ne mijenja na stvari jer je temeljem Zakona dana 09. rujna 2008. godine tuženoj nastupio prestanak obavljanja poslova.  

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 13. ožujka 2017. godine

Copyright © Ante Borić