Broj: Gž-2278/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Č. O. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T.-B., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva M. & L. iz Z. i Z. h. d.o.o. Zagreb, OIB , kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva S. & Š. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d. Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2015. godine broj Pn-5030/12-33, dana 20. ožujka 2017. godine,

p r e s u d i o   j e   

              Žalba tuženika djelomično se uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2015. godine broj Pn-5030/12-33:

              - potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 28.930,00 kn (slovima: dvadeset osam tisuća devet stotina trideset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 6. prosinca 2012. godine pa do isplate, iznos od 7.345,58 kn (slovima: sedam tisuća tri stotine četrdeset pet kuna i pedeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2012. godine pa do isplate te iznos od 800,00 kn (slovima: osam stotina kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2015. godine pa do isplate, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku u iznosu od 12.350,00 kn (slovima: dvanaest tisuća tri stotine pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2015. godine pa do isplate,

              - preinačuje u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.500,00 kn (slovima: četiri tisuće pet stotina kuna) te u dijelu kojim je tužitelju na iznos od 800,00 kn (slovima: osam stotina kuna) dosuđena zakonska zatezna kamata za razdoblje od 1. rujna do 29. listopada 2015. godine te se u tom dijelu sudi:

              Tužitelj Č. O. odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.500,00 kn (slovima: četiri tisuće pet stotina kuna) sa zakonskom zateznom kamatom te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 800,00 kn (slovima: osam stotina kuna) za razdoblje od 1. rujna 2015. godine do 29. listopada 2015. godine.

              U preostalom, a nepobijanom dijelu, kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 1.823,20 kn (slovima: tisuću osam stotina dvadeset tri kune i dvadeset lipa) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

              Trošak odgovora na žalbu tužitelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 33.430,00 kn, zatim iznos od 7.345,58 kn te iznos od 800,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude.

              Protiv ove presude u zakonskom roku žali se tuženik G. Z.              i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači u skladu sa navodima žalbe.

              Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se i tuženik Z. h. d.o.o. Z. i to zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja prema tom tuženiku.

              Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u kojem odgovoru poriče navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu.

              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

              U odnosu na eventualno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka taj žalbeni razlog iznosi samo tuženik Z. h. d.o.o. Z., ali na način da samo paušalno iznosi taj razlog bez navođenja u čemu bi se točno ta bitna povreda sastojala, dok tuženik G. Z. taj žalbeni razlog ne ističe u svojoj žalbi. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na taj žalbeni razlog ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

              Nadalje, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva, no međutim na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio na ime naknade štete iznos od 33.430,00 kn.

              Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj stradao u pothodniku na K. trgu u Z., koji pothodnik nije bio očišćen od snijega, zbog čega je tužitelj pao na skliskim stepenicama i podu pothodnika i zadobio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu s pomakom ulomaka. U odnosu na odgovornost tuženika za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj prvostupanjski sud je utvrdio da su oba tuženika solidarno odgovorni. Na temelju dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda sud je utvrdio da je toga dana temperatura iznosila između -6,4°C i -9,9°C, a da je visina snježnog pokrivača iznosila 12 cm. Na temelju iskaza svjedoka G. Š. sud je također utvrdio da je doista tužitelj silazeći stepenicama u pothodnik na K. trgu, a koje stepenice i pothodnik nisu bili očišćeni od snijega, pao, i taj svjedok ga je, nakon što je čuo zapomaganje, našao kako leži na podu. Obveza održavanja površina kojima se kreću pješaci obveza je oba tuženika i to G. Z. temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, a Z. h. d.o.o. Z., jer je upravo na tog tuženika od strane G. Z. kao jedinice lokalne samouprave prenesena obveza da se brine i održava površine kojima se kreću pješaci. Zbog toga je prvostupanjski sud otklonio sve prigovore tuženika u odnosu na njihovu odgovornost za nastali štetni događaj. Što se tiče visine štete koju je pretrpio tužitelj, istu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. B. Š.. Iz nalaza tog vještaka sud je utvrdio da je zbog zadobivene povrede tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu i da je zbog svih tih povreda i liječenja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca. Pretrpio je i strah jačeg intenziteta, ali kratkotrajan, u trenutku same nezgode, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trpio u trajanju od  jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna. Također, zbog zadobivenih povreda tužitelj trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i to 10% trajno. Isto tako, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 sata dnevno tijekom tri tjedna i 2 sata dnevno naredna dva mjeseca. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 31.000,00 kn, dok je na ime tuđe pomoći i njege tužitelju dosudio iznos od 2.430,00 kn. Također, tužitelju je dosuđena i naknada štete s naslova izgubljene zarade i to razlike između plaće i naknade za bolovanje u iznosu od 7.345,58 kn te iznos od 800,00 kn na ime naknade koju je tužitelj platio za pribavljanje podataka o vremenu na dan štetnog događaja od Državnog hidrometeorološkog zavoda. Ovako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud te prihvaća i primjenu materijalnog prava u odnosu na naknadu štete zbog izgubljene zarade, a djelomično prihvaća i materijalno pravo u odnosu na  dosuđenu neimovinsku štetu te štetu zbog tuđe pomoći i njege.

              I po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj, a koja odgovornost se očituje u tome da tuženici koji su na području grada Zagreba bili dužni održavati površine kojima se kreću pješaci i čistiti ih od snijega i leda su to propustili učiniti, jer je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da su stepenice i dio pothodnika na K. trgu bili pod snijegom i ledom, a da je temperatura toga dana bila daleko ispod 0°C i da je upravo iz tog razloga došlo do pada tužitelja na tako neočišćenim stepenicama i pothodniku. Obveza održavanja površina kojima se kreću pješaci proizlazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, ali isto tako na temelju Odluke o komunalnom redu G. Z.. Prema tome, nisu osnovani navodi tuženika kojima otklanjaju svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, zbog čega ovaj sud u cijelosti prihvatio primjenu materijalnog prava u odnosu na odgovornost tuženika za štetu. Što se tiče visine štete, ovaj sud smatra da bi s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u odnosu na naprijed navedeni intenzitet i trajanje pojedinih vidova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti adekvatna pravična novčana naknada tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11. – dalje: ZOO) iznosila 26.500,00 kn, a ne 31.000,00 kn, zbog čega je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za taj iznos. Što se tiče naknade štete zbog tuđe pomoći i njege ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio iznos od 2.430,00 kn, što predstavlja iznos od 15,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege i taj iznos je po ocjeni ovoga suda u potpunosti primjeren suprotno navodima žalbe tuženika. Što se tiče zatezne kamate na taj vid imovinske štete i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno dosudio zateznu kamatu od 6. prosinca 2012. godine, s obzirom da se takva šteta utvrđuje u nominalnom iznosu troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluga. Kako prvostupanjski sud nije naveo da bi cijenu pružanja tuđe pomoći i njege utvrđivao na dan presuđenja, a takva šteta se utvrđuje prema cijenama na dan kada je ona nastala, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini cijene koja mu je nastala u vrijeme kada mu je ta pružena pa mu od tog trenutka teče i zatezna kamata na taj iznos. Što se tiče naknade štete zbog izgubljene zarade visinu štete je sud pravilno utvrdio na temelju dokumentacije u spisu, iz koje je vidljivo koja je razlika između plaće koju bi kroz to vrijeme ostvario i naknade za bolovanje koja mu je u tom razdoblju isplaćena. Što se tiče iznosa od 800,00 kn za trošak pribavljanja potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda, u pravu su tuženici kada smatraju da se radi o trošku postupka, a ne o iznosu koji bi predstavljao zahtjev tuženika za štetu, zbog čega je ovaj sud o tom zahtjevu odlučivao kao o zahtjevu za naknadu troškova postupka i zateznu kamatu dosudio od dana presuđenja, a ne od 1. rujna 2015. godine, kako je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom zatražio. Što se tiče odluke o parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu troškova postupka koji pripadaju tužitelju i s obzirom da je dio s kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom razmjerno neznatan u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada 96% troškova ovog postupka u iznosu od 12.350,00 kn, a na koji uspjeh ne utječe niti dio s kojim je tužitelj ovom presudom odbijen s tužbenim zahtjevom, zbog čega je ovaj sud u cijelosti potvrdio i odluku o parničnom trošku.

              Radi naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Koprivnici, 20. ožujka 2017. godine