Broj: Gž-247/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., protiv tuženika E. Č. iz R., zastupanog po punomoćnici I. Z., odvjetnici iz L., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Labinu, poslovni broj Povrv-36/14 od 11. studenoga 2014., dana 21. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Usvajanjem žalbe tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Labinu, poslovni broj Povrv-36/14 od dana 11. studenog 2014., tako da ista preinačena u svojoj cjelini sada glasi:

 

              "Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdan po javnom bilježniku M. M. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-623/06 dana 12. srpnja 2006.

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.384,51 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do konačno postavljenoga, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Zahtjev tuženika za nadoknadom parničnog troška u cijelosti se odbija se kao neosnovan."

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč. I izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-623/2006 od 12. srpnja 2006., izdanom po javnom bilježniku M. M. iz Z., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana od dana dostave rješenja namiriti ovrhovoditelju novčanu tražbinu u iznosu od 23.714,37 kn, kao i iznos zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi prema članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za iznos od 9.369,95 kn računajući od dana dospijeća 21.07.2005. pa do plateža, za iznos od 10.344,27 kn računajući od dana dospijeća 19.08.2005., pa do plateža, za iznos od 4.000,15 kn računajući od dana dospijeća 20.09.2005. pa do plateža, te da mu naknadi trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.009,51 kn, kao i iznos zakonskih zateznih kamata na taj iznos, računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi 12. srpnja 2006., pa do  dana plateža. Toč. II izreke, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 8 dana.

 

Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, bitne povrede odredbi parničnoga postupka, pogrešne primjene materijalnoga prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Sud prvoga stupnja da je počinio i povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da je iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke, kao i da je propustio cijeniti dokaze kojima se utvrđuju činjenice odlučne za pravilnu i zakonitu odluku, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i obrazloženju presude, presuda da je nerazumljiva a razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni i proturječni. Tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio da tuženik po dodatnoj kartici nije potpisao odredbu o solidarnoj odgovornosti kao niti Ugovor o korištenju American Express Bussines Card. Ukazuje da spisu prileži preslik pristupnice za dodatnog korisnika na koji stoji klauzula o solidarnoj odgovornosti i klauzula da se potpisnicu obvezuju na poštivanje odredbi Ugovora o korištenju American Express Bussines Card., s tim da potpisom pristupnice tuženik prihvatio uvjete iz ugovora o korištenju kartice a pristao je i na uvjete iz ugovora i postao solidarno odgovora za utrške učinjene po kartici. Okolnost da je karticu koristio u poslovne a ne i privatne svrhe da ga ne oslobađaju od obveze, obzirom da je svojom potpisom pristao na solidarnu odgovornost. Potpisivanjem pristupnice da je tuženik pristao na uvjete iz Ugovora. Neovisno što kartica glasi na naručitelja kao pravnu osobu, korisnik kartice da nije oslobođen odgovornosti za nastali dug jer je upravo on karticu i koristio. Potpisivanjem pristupnice korisnik da je trebao pročitati tekst naveden na istoj. Tvrdi da je u sudski spis dostavio sve dokaze iz kojih proizilazi osnovanost njegova zahtjeva, a nedostavljanje kartice ne može biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja zbog nedostatka dokaza. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari da je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja pobijanu presudu preinačin na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz nakdonaku parničnog postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupka. Potražuje troškove žalbe.

 

Sa  žalbom  tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP).

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 23.714,37 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos predstavlja dug po American Express Business Card, vlasnik i naručitelj koje kartice je tvrtka I..Z. d.o.o. L. a korisnik koje je bio (pored ostalih) ovdje tuženik.

 

Odlučujući o zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja isti je u cijelosti odbio kao neosnovan - ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-623/2006 od 12. srpnja 2006., uz obrazloženje u osnovnom da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnom slučaju, obzirom da je tužitelj predložio ovrhu na temelju vjerodostojne isprave  - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga odnosno računa, koje glase na dužnika I..Z. d.o.o. L. c/o S. A., L., pa da se ovrha može pokretati samo u odnosu na osobu na koju ovršna isprava glasi, a da to nije ovršenik.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

              Suprotno utvrđenju suda prvoga stupnja, upravo tuženik pasivno je legitimiran u ovom predmetu.

 

              Naime, iz stanja predmeta proizilazi - a što među strankama i nije sporno, da se tražbina zbog koje je pokrenut predmetni ovršni postupak i u odnosu na koju je donijeto ovršno rješenje, odnosi na tražbine nastale korištenjem kartice koju je tuženik koristio kao zaposlenik tvrtke I..Z..d.o.o. L..

 

Nije sporno - a proizilazi i iz preslika Pristupnice za American Express Buisness Card (list 16 spisa) da je tuženik naveden kao osoba odnosno korisnik za kojeg se traži izdavanje American Express Buisness Card te da uz njegovo ime stoje i vlastoručni potpis upravo tuženika, iz čega proizilazi - a što  konačno tuženik niti ne spori, da je bio imatelj predmetne kartice koju je koristio u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta kod tvrtke I..Z..d.o.o. L., koju karticu je po „odlasku“ iz firme i vratio.

 

Nije sporno da je naručitelj kartice bila tvrtka I..Z..d.o.o. L. te da su računi koji su nastali korištenjem kartice glasili upravo na naručitelja odnosno tvrtku I..Z..d.o.o. c/o S. A., L., kao dužnika.

 

Međutim, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, tužitelj ovrhu nije predložio na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga odnosno računa koji glase na I..Z..d.o.o. c/o S. A., L., već na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga koji glasi na ovdje tuženika kao dužnika (list 5 spisa) koji je potpisom Pristupnice za dodatnu American Express Business Card prihvatio kako korištenje kartice tužitelja tako i solidarnu odgovornost naručitelja (tvrtke I..Z. d.o.o. L.) i korisnika (tuženika) za sve utroške nastale korištenjem kartice American Express Business Card kako je to navedeno u Općim uvjetima poslovanja na samoj Pristupnici a također proizilazi iz Ugovora o korištenju American Express Business Card odnosno čl. 5. b toga Ugovora.

Dakle, tuženik je svojim potpisom pristao namiriti dug nastao temeljem sporne kartice i to u iznosu za koji je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave bila određena ovrha - iznos koji po svojoj visini nije sporan, pa je upravo tuženik u predmetnom slučaju pasivno legitimiran.

 

Tuženik na kome je teret dokaza tvrdnje da je sporni dug u cijelosti namiren isto nije na nedvojben način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, dokazao - nije predložio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelj sporno potraživanje namirio u stečajnom postupku koji se vodio nad tvrtkom  I..Z..d.o.o. L. odnosno da se radi o iznosu koji namiruje B. P. - isti saslušan kao svjedok nema saznanja koje se dugovanje tvrtke I..Z..d.o.o. L. usteže sa njegove plaće.

 

Okolnost da u trenutku potpisivanja Pristupnice tuženiku nisu bili predočeni Opći uvjeti i obveze koje za njega proizilaze iz Ugovora o korištenju American Express Business Card, tuženika ne mogu dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju, obzirom je tuženik imao mogućnost tražiti da mu se ti dokumenti predoče prije potpisivanja pristupnice a konačno imao je i mogućnost pročitati Uvjete otisnute na Pristupnici a koji jasno govore o njegovoj solidarnoj odgovornosti.

 

Solidarna odgovornost tuženika kao dužnika znači da odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od bilo koga solidarnog dužnika sve dok dug ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (čl. 43. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 48/08., 125/11. - dalje u tekstu: ZOO).

 

Okolnost da tuženik spornu karticu nije koristio u privatne svrhe, već isključivo u okviru obavljanja poslova svoga radnog mjesta, ne oslobađa ga obveze podmiriti predmetni dug, obzirom na činjenicu da je tuženik kao korisnik kartice - suprotno utvrđenju suda prvoga stupnja, prihvatio uvjete korištenja kartice kao i svoju solidarnu odgovornost za nastali dug na ime njena korištenja.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti, preinačiti pobijanu presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja te donijeti odluku kao u izreci i to temeljem odredbe čl. 373. ZPP-a.

 

              Preinačenjem odluke o meritumu postupka valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju pripada trošak postupka koji se odnosio na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku odmjerenog sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2., 103/4. i 118/14. - dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na prigovor - 50 bodova, pristup ročištu od dana 2. srpnja 2014. - 50 bodova, od dana 31. srpnja 2014. - 100 bodova, od dana 29. rujna 2014. - 100 bodova, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova ili sveukupno 350 bodova uvećano za PDV-e ili 4.375,00 kn. Uz te troškove tužitelj ima pravo na već priznate troškove prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 2.009,51 kn, što daje konačni trošak tužitelja u iznosu od 6.384,51 kn. Sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno postavljenoga, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

              Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

 

              Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, to mu je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik u obvezi naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

 

              Obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Puli-Pola, 21. ožujka 2017.