Broj: P-1265/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A   I   R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Mariju Meandžiji, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č. iz S. B. OIB… zastupane po pun. iz OD S. i K. – K. u S. B., protiv tuženika M. M. iz S. B. OIB… zastupanog po punomoćniku Z. M. odvjetniku u S. B., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 21.veljače 2017. godine provedene u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika H. S. odvjetnika u S. B. i tuženika osobno uz zamjenika punomoćnika K. K. odvjetničkog vježbenika kod Z. M. odvjetnika u S. B., na temelju odredbe članka 335. stavak 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), dana 4. travnja 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Nalaže se tuženiku M. M. iz S. B.  isplatiti tužiteljici D. Č. iz S. B. iznos od 47.181,98 (četrdesetsedamtisućastoosamdesetjednukunuidevedesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče od 15. veljače 2010. godine do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od

-             382,22 kn teče od 15. veljače 2010. do isplate

-             875,29 kn teče od 15. ožujka 2010. do isplate

-          1.007,57 kn teče od 15. travnja 2010. do isplate

-          1.132,12 kn teče od 15. svibnja 2010. do isplate

-          1.256,66 kn teče od 15. lipnja 2010. do isplate

-          1.132,12 kn teče od 15. srpnja 2010. do isplate

-             954,20 kn teče od 15. kolovoza 2010. do isplate

-             740,69 kn teče od 15. rujna 2010. do isplate

-             740,69 kn teče od 15. listopada 2010. do isplate

-            883,03 kn teče od 15. studenog 2010. do isplate

-             740,69 kn teče od 15. prosinca 2010. do isplate

-             598,36 kn teče od 15. siječnja 2011. do isplate

-             883,03 kn teče od 15. veljače 2011. do isplate

-          1.025,37 kn teče od 15. ožujka 2011. do isplate

-             598,36 kn teče od 15. travnja 2011. do isplate

-             883,03 kn teče od 15. svibnja 2011. do isplate

-             740,69 kn teče od 15. lipnja 2011. do isplate

-             740,69 kn teče od 15. srpnja 2011. do isplate

-             883,03 kn teče od 15. kolovoza 2011. do isplate

-             598,36 kn teče od 15. rujna 2011. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. listopada 2011. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. studenog 2011. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. prosinca 2011. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. siječnja 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. veljače 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. ožujka 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. travnja 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. svibnja 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. lipnja 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. srpnja 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. kolovoza 2012. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. rujna 2013. do isplate

-          2.306,39 kn teče od 15. listopada 2012. do isplate

-             402,71 kn teče od 15. studenog 2012. do isplate

kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.098,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 4. travnja 2017. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se računovodstvu ovog suda za obavljeno vještačenje isplatiti vještaku F. T. kao vlasniku obrta E. iz G. V. iznos od 1.500,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 56.723,59 kn nastale uslijed toga što se od 15. siječnja 2010. godine do 5. listopada 2012. godine nalazila na bolovanju. Tužiteljica je na bolovanju bila zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, koji se dogodio 15. siječnja 2010. godine oko 22,35 sati, kada je tuženik došao u kuću tužiteljice dok je spavala, prišao njenom krevetu i zadao joj više uboda nožem u trbuh te u gornje i donje ekstremitete, uslijed čega je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede penetrantne ubodne rane trbušne stjenke s ozljedom pregače, ozljedu desne cefaličke vene, rane na lijevoj podlaktici, te ubodne rane desne potkoljenice i lijeve potkoljenice. Tužiteljica je zaposlena u Brodsko-posavskoj županiji gdje ostvaruje prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od 4.204,09 kn pa je zbog toga što je bila na bolovanju primala umanjenu plaću. Zbog toga je na ime izgubljene zarade pretrpjela imovinsku štetu koju potražuje tužbenim zahtjevom. Tijekom postupka predložila je provedbu financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva dok se prijedlogu tuženika za provedbu medicinskog vještačenja protivila smatrajući isti usmjerenim na odugovlačenje postupka, s obzirom da ona sama sebi nije određivala bolovanje već je to određivala komisija. Tužiteljica zbog ovog štetnog događaja i danas ima problema jer trpi posljedice u vidu psihičkih problema koje proizlaze iz ovog štetnog događaja, zbog čega joj liječnica i danas povremeno odredi bolovanje. Na izvješćima o bolovanju se osim toga nalazi se šifra iz koje je razvidno zbog čega je bila na bolovanju. Prijedlogu tuženika za saslušanjem se protivila, jer je u teškom psihičkom stanju zbog kojega se ne može sastati s tuženikom. Nalaz financijskog vještaka je prihvatila u cijelosti te je sukladno njemu 3. listopada 2016. godine konačno uredila tužbeni zahtjev.

 

              Tuženik je 27. listopada 2015. godine pozvan na davanje odgovora na tužbu. Odgovor na tužbu u ostavljenom roku nije dao već se na pripremnom ročištu 22. veljače 2016. godine očitovao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Suglasio se s prijedlogom tužitelja za provedbu financijskog vještačenja, te je predložio provesti medicinsko vještačenje jer smatra da s obzirom na zadobivene ozljede nije bilo nužno da tužiteljica bude na bolovanju godinu i pol dana. Tim vještačenjem bi se osim toga utvrdilo kada je liječenje bilo završeno i koliko je bolovanja bilo potrebno. Povukao je prijedlog za saslušanje tužiteljice i izjavio da se nalazu i mišljenju financijskog vještaka načelno ne protivi.

 

              U ovom je postupku nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija i odgovornost tuženika jer se ista temelji na pravomoćnoj presudi Županijskog suda u S. B. broj K-20/10-11 od 6. listopada 2010. godine kojom je tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju tužiteljice, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Sporno je pravo tužiteljice na naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pravomoćnu presudu i rješenje ovog suda broj P-857/12 od 23. svibnja 2013. godine, presudu Županijskog suda u S. B. broj K-20/10-11 od 6. listopada 2010. godine, izvješća o bolovanju (list 24 do 58 spisa), obračunske liste (list 59 do 80 spisa), obračunske liste za plaću – naknadu plaće (list 81 do 87 spisa), izračune plaće (list 88 do 99 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka, koji je saslušan kao i tuženik.

 

Tuženik je iskazao da ga se tuženica nema razloga plašiti, jer ju je nakon izlaska iz kaznionice znao sresti na ulici, a ti su susreti normalno prolazili. Sin i snaha tužiteljice rade u bolnici, pa smatra da su joj oni u tome pomogli da traži više novca nego što bi trebala dobiti.

 

Vještak za financije i računovodstvo je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica po osnovi izgubljene zarade pretrpjela štetu u ukupnom iznosu od 47.181,98 kn. U nalazu i mišljenju je obrazložio način na koji je došao do tog iznosa pa ga, s obzirom da stranke na isti nisu imale primjedbe, sud u cijelosti prihvaća.

 

Sud je odbio prijedlog tuženika za provedbu medicinskog vještačenja na okolnost koliko je bolovanja bilo potrebno, s obzirom da je vrijeme kada se tužiteljica nalazila na bolovanju kao i osnovanost svog nalaženja na bolovanju ona dokazala izvješćima o bolovanju (list 24 do 58 spisa) koji su izdani, potpisani i ovjereni po specijalistu opće medicine M. J. dr. med. odnosno M. R. dr. med. (list 53 spisa). Naime, riječ je o javnim ispravama koje je u smislu odredbe članka 60. stavak 2 Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) izdalo javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, pa ove isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Prema šifri međunarodne klasifikacije bolesti početne x99 i završne T01.9 vidljivo je da je tužiteljica na bolovanju bila početno zbog napada oštrim predmetom, a završno zbog višestruke otvorene rane, neoznačene, te da je bolovanje u razdoblju od 1. veljače 2010. do zaključenja 5. listopada 2012., na temelju upisanog broja klase i urbroja i navedenog značenja-legende, korišteno na osnovi nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva, odnosno ovlaštenog doktora.

 

Sud je osim toga uvidom u presudu ovog suda broj P-857/12-18 od 23. svibnja 2013. godine (list 8 do 14 spisa) utvrdio da je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 94.000,00 kn, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 8.100,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju, među ostalim, utvrđenog posttraumatskog poremećaja s teškim posljedicama koje zahtijevaju kompleksno dugotrajno liječenje i česte kontrole kod liječnika specijaliste, s obzirom da je ovaj poremećaj posljedica psihičkih manifestacija koje su nastale suočavanjem osobe s traumatskim događajem koji premašuje njezinu sposobnost obrane. Ovaj stresni događaj je trajao tijekom cijelog liječenja te se povremeno produbljivao izlaganjem rizičnim situacijama, a dominira fobijski poremećaj straha i poremećaj u karakteru kao posljedica. Tužiteljica je liječenje započela odmah nakon traumatizirajućeg događaja kao akutni PTSP. Liječenje je trajalo više od dvije godine s prelaskom u kronični oblik PTSP-a i kroničnu depresiju, a riječ je o strahu proisteklom iz ozljeda i njihovih posljedica. Naime, uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u S. B. broj K-20/10-11 od 6. listopada 2010. godine (list 15 do 23 spisa) utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine jer je 15. siječnja 2010. godine oko 22,35 sati došao do kuće tužiteljice, s kojom je bio u ljubavnoj vezi, noseći sa sobom nož sa smeđom drvenom drškom ukupne duljine 26 cm a duljine oštrice 13 cm, uputio se u spavaću sobu i prišao krevetu na kojem je ležala tužiteljica, te joj rukom kojom je držao nož u nakani da ju liši života zadao jedan ubod u trbuh i točno neutvrđeni broj uboda i posjekotina gornjih i donjih ekstremiteta, od čega je ona zadobila ubodnu ranu trbušne stjenke s prodorom u trbušnu šupljinu s desne strane i s oštećenjem velike trbušne marame, te više ubodnih i reznih rana u predjelu gornjih i donjih ekstremiteta s presijecanjem površnih vena ruke i noge uz nastanak blažeg šoka, što su teške tjelesne ozljede. Tuženik je nakon toga, ustrajan u svojoj nakani, uzeo jorgan i pritisnuo ga preko glave tužiteljice gušeći ju, a kada se ona umirila napustio je kuću. Imajući u vidu opis ovog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju, i okolnost da tužiteljica radi u tijelu uprave, dakle na poslovima na kojima redovito dolazi u dodir s ljudima, sasvim je životno i izvjesno očekivati da tužiteljica uslijed ovog događaja razvije strah ne samo od tuženika već i od ljudi općenito, zbog čega u jednom dužem razdoblju i po ovoj osnovi ne bi bila u stanju obavljati svoj posao, odnosno radne dužnosti. Stoga sud ne nalazi sumnje u osnovanost trajanja bolovanja od 18. siječnja 2010. godine, trećeg dana po nastanku štetnog događaja kada je tužiteljica otvorila bolovanje, do 5. listopada 2012. godine, što je potkrijepljeno izvješćima o bolovanju, niti sumnje u osnovanost samih izvješća o bolovanju koja su u skladu s navedenim presudama i činjenicom da je riječ o teškim tjelesnim ozljedama. Sud ne nalazi uvjerljivim iskaz tuženika da ga se tužiteljica nema razloga plašiti s obzirom da su njihovi povremeni slučajni susreti na ulici, po njegovom izlasku iz kaznionice, normalno prošli. Naime, tuženik u svom iskazu pokušava ublažiti težinu štetnog događaja i njegovih posljedica. Sud stoga ne nalazi opravdanim očekivati da bi tužiteljica nakon takvog štetnog događaja imala ikakvog razloga tražiti pomoć sina ili snahe koji rade u bolnici da bi dobila bolovanje. Stoga je sud ovaj dokazni prijedlog kao neosnovan odbio, kao i prijedlog za saslušanje tuženice.

 

S obzirom da je člankom 1089. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (N. N. broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) određeno da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi, a prema stavku 3 se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, sud je tužiteljici dosudio po ovoj osnovi iznos naknade kao u izreci presude. Naime, prema odredbi članka 1090. ZOO sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Stoga je usvojen zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu na ime naknade štete ukupnog iznosa od 47.181,98 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno odredbi članka 29 stavak 2 ZOO. Dospijeće svakog pojedinog potraživanja temelji se na odredbi članka 84. stavak 3 Zakona o radu (N. N. broj 149/09, 61/11 i 82/12), sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

Na temelju odredbe članka 154. stavak 2 i članka 155. ZPP tužiteljici su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 6.098,35 kn. Trošak tužiteljice se prema vrijednosti predmeta spora od 56.723,59 kn sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn obračunato prema Tbr.7 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. nN. broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), troška financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, troška provizije banci prilikom plaćanja predujma u iznosu od 18,85 kn i troška zastupanja na ročištu održanog 22. veljače 2016. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 1 Tarife, te prema vrijednosti predmeta spora od 47.181,98 kn od troška sastava podneska zaprimljenog 3. listopada 2016. godine u  iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.8 točka 1 Tarife, i troška zastupanja na ročištu održanom 21. veljače 2017. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr. 9 točka 1 Tarife, te troška PDV-a obračunatog na ove troškove u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr.42 Tarife, što ukupno iznosi 6.518,85 kn.

 

Tužiteljica je u sporu do uređenja tužbenog zahtjeva uspjela sa 83,18 % pa joj od troška od 2.500,00 kn pripada trošak od 2.079,50 kn dok je nakon uređenja tužbenog zahtjeva u sporu uspjela sa 100 % pa joj od preostalog navedenog troška isti pripada u cijelosti, što uključuje i trošak financijskog vještačenja s troškom provizije banci za plaćanje istog, jer su ovi troškovi bili potrebni za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Sud tužiteljici nije priznao potraživanje troška sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, jer je tužiteljica na ročištu održanom 21. veljače 2017. godine oslobođena plaćanja sudskih pristojbi pa ovih troškova nije imala, već će isti sukladno članku 19. Zakona o sudskim pristojbama nakon pravomoćnog završetka postupka teretiti tuženika. Sud tužiteljici nije priznao ni trošak pristupa na ročište za objavu, jer u trenutku izrade ove presude nije poznato hoće li na tom ročištu biti zastupana, pa će o ovom trošku u tom slučaju biti odlučeno naknadnim rješenjem.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

S obzirom da je u postupku provedeno vještačenje, o isplati tog troška odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Slavonskom Brodu 4. travnja 2017. godine